U ovoj epizodi podkasta FactCast 02 Nauka govori – 17, naš gost je docent dr Mirza Oruč, sa Medicinskog fakulteta u Zenici. S njim razgovaramo o razlozima za postojanje toliko dezinformacija vezanih za zdravlje, sport i dodatke prehrani.  

Nauka govori podkast je dostupan na platformama:
Youtube: https://bit.ly/naukagovori-podcast-youtube
Spotify: https://bit.ly/naukagovori_spotify
RadioPublic: https://bit.ly/radiopublic_naukagovori
Apple Podcast: https://bit.ly/applepodcast_naukagovori
Castbox: https://bit.ly/castbox_PNG
Facebook: https://bit.ly/FB_PNG_PL

Jelena Kalinić: Dobar dan, s nama u gostima je danas dr. Mirza Oruč, docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Zenici. Mirza, dobrodošao.

Mirza Oruč: Dobar dan, Jelena. Hvala vam što ste me pozvali da budem gost podkasta i što možemo razmjenjivati neka mišljenja ovdje danas.

Jelena Kalinić: Odnosno, više ćeš ti pričati nego ja. Manje ćemo razmjenjivati mišljenja. Cilj je razgovarati o dezinformacijama u zdravlju, dezinformacijama u sportu, pa ćemo nekako oko toga se vrtiti.
Mirza, živimo danas u vremenu gdje svako s nekim profilom u društvenim mrežama može dijeliti savjete o zdravlju, ishrani, sportu, teretanama. Koliko su danas zapravo dezinformacije javnozdravstveni problem?

Mirza Oruč: Pa ako uzmemo u obzir brzinu protoka informacija, razvoja informacija i dostupnost medija svima i osobama koje imaju edukaciju da mogu da dijele prave informacije, da educiraju ili da su naučno potkrijepljeni ili evidence based informacije, opasnost je izuzetno velika. Mislim da današnja nauka nije u stanju jednostavno da isprati borbu sa dezinformacijama. Jednostavno ne može da procesuira svu tu količinu dezinformacija koje nam dolaze i onda te dezinformacije koje mi imamo u našem sistemu, pogotovo na našim prostorima gdje nam je jedan antivakserski lobi izuzetno jak, gdje su nam dezinformacije o nekim tretmanima ili liječenjima su izuzetno jake i svjedoci smo da svaki dan možemo jednostavno u novinama naći naslove da je zbog nekog takvog tretmana se desila neka, da kažemo pogubna činjenica, da smo imali nedavno, je li tako i infekciju tetanusa, da smo imali neke bolesti koje smo iskorijenili, koje su se počele pojavljivati i tako dalje. Da je prilično veliki problem i da dezinformacije o zdravlju imaju prilično veliki utjecaj na zdravlje, na javnozdravstveni sistem, ali u negativnom smislu. I nešto moramo raditi po tom pitanju.

Jelena Kalinić: Maločas ste spomenuli jedan termin na engleskom – evidence-based. Mi govorimo, kažem, obično o medicini zasnovanoj na dokazima, odnosno, kako na engleskom kažemo, science-based medicine ili evidence-based medicine. Samo da malo naši gledaoci znaju šta je to.

Mirza Oruč: Da, upravo. Meni je… više volim da kažem ne samo medicine or science, evidence-based, odnosno zasnovano na dokazima, već upravo da sve te informacije koje mogu imati bilo kakav utjecaj na zdravlje osobe u bilo kojoj sferi života, zaista moraju biti potkrijepljene dokazima ili nekim naučnim istraživanjima koja daju sve one informacije o pozitivnim, ali tako isto i o negativnim faktorima koji mogu dovesti do poremećaja zdravlja neke osobe.

00/03/12

Jelena Kalinić: Međutim, nije samo zdravlje u pitanju. Dio zdravlja je i zapravo sportska aktivnost. Kao neko ko zapravo i radi sa sportistima, znači znate i brige rekreativaca, ne samo profesionalnih sportista, da li primjećujete da su i ovi ljudi, pogotovo mladi sportisti, pod utjecajem dezinformacija, mogu biti žrtve dezinformacija, pogotovo kada govorimo o onom dijelu suplemenata i brzih rezultata?

Mirza Oruč: Svakako, ja mislim da je to jedno od najvećih područja u kojem nam vladaju zaista veliki problemi. Prvo, što imamo izuzetno veliku količinu sredstava i suplemenata koji nisu prošli određene kontrole, koji nam dolaze tu i koji se prodaju možda na crnom tržištu, možda na određenim i mjestima. I jednostavno da imamo veliki broj rekreativaca, da imamo veliki broj pa čak i sportaša ili sportaša početnika koji nekako traže tu magičnu pilulu da bi dobili što bolji, brži rezultat. Jednostavno, ljudi su izgubili vjeru u proces, izgubili su vrijeme.

Jelena Kalinić: Hoće prečice.

Mirza Oruč: Jeste i jednostavno hoće prečice. Obično te sve prečice imaju odgovarajuće, da kažemo, nuspojave koje zaista imaju veliki utjecaj na zdravlje, na psihu i u konačnici na rezultate. Zaista je veoma značajno, ja sam baš nedavno bio na nekoj edukaciji u Budimpešti koju je organizovala Svjetska ragbi organizacija i izuzetan dio te edukacije koja se tiče zdravlja sportaša je bio upravo posvećen samo antidopingu, pogrešnoj suplementaciji, sredstvima koja su nedozvoljene u određenim količinama itd.
Tako da tu zaista moramo voditi jednu brigu o našim i rekreativcima i sportašima, a naravno i ljudima općenito, jer ta opcija pilule za uspjeh ne postoji. Znači mora postajati proces koji je dugotrajan, u koji se mora vjerovati da bismo došli do nekih rezultata.

Jelena Kalinić: Mora se uživati u procesu.

Mirza Oruč: Naravno, nekad se mora uživati, a nekad proces je takav da se, da kažemo, i ne uživa jer jednostavno, ako želimo rezultat, nekad ne može biti sve kako mi želimo.

00/05/39

Jelena Kalinić: Kada o tome govorimo – koji su najčešći izvori takvih dezinformacija, pogrešnih uputa, guranja suplementa koji su neefikasni, čak možda mogu i štetiti. Znamo da neki suplementi mogu oštetiti jetru. Ko je izvor?

Mirza Oruč: Pa vidite, mi svi znamo koji je izvor. Znači, imamo veliki broj društvenih mreža u kojima svako daje sebi zapravo da priča o svemu. Ja stvarno ne bih sada ovdje imenovao pojedince ili nekoga, ali jer su to mi svi, naiđemo sigurno na neke reelsove ili naiđemo na TikToku na objave ili naiđete na storije u kojima se nudi ta čarobna pilula da će se riješiti ili radite samo ovo pa ćete dobiti odličan rezultat za sedam dana… Uzmite ono… Znači meni je naj… Ja nekako svih tih mitova, kad dođemo do toga i kažemo, kad preporučuje se, ako pijete ovo samo svaku noć u naredni 14 dana, vaše tijelo će se obnoviti u potpunosti.
Mislim, detoks i tako dalje neke stvari. Sigurno sad kad dođemo do toga moramo zaista paziti od koga dobijamo informaciju, moramo paziti na koji način se te informacije plasiraju i zaista moramo paziti koji rezultate stoje iza njih. Ja mislim da je kod nas najveći problem što u većini slučaje struka i je nedovoljno sigurna u sebe i ne želi da se konfrontira, da pazi sa tim, jer uvijek – dok je pametan nesiguran u sebe da uradi bilo što, ovi drugi su spremni da urade sve što misle da mogu da urade.
Tako da je to prilično veliki problem da se moramo kao društvo pozabaviti ko može plasirati informacije o zdravlju, na koji način i kako da ih usmjerimo u najbolje moguće…

00/07/34

Jelena Kalinić: Znači to se zapravo u dosta struka se dešava takva situacija, da zapravo oni koji nisu stručni, su slobodniji na jeziku, dok se struka ustručava, ima taj problem da neko od kolega ne kaže da si nešto netačno rekao i struka se često i boji javno reći o strahu od onih komentara ispod koji budu…

Mirza Oruč: Pa dobro, vidite, mi da sad objavimo bilo koju pozitivnu vijest, da kažemo da će od sutra biti teći med i mlijeko u našoj državi. Imaćemo sto pozitivnih, sto negativnih komentara. Jednostavno, to je tako. Ali da moramo voditi brigu o tome, zaista ja to moram tako reći šta naša djeca će koristiti. Danas mi ne smijemo isključiti. Profesionalnog sporta nema bez suplementacije. Pa čak i ovog ozbiljnijeg rekreativnog sporta nema bez suplementacije.
Zašto? Pa tempo života, način života je toliko brz, toliko promijenjen od onog prijašnjeg načina života, da mi jednostavno smo nekada u potrebi da unesemo te suplemente, da bi smo dobili efekat , jer način ishrane, hrana koju mi jedemo je promijenjena od hrane koja se jela 60-tih i 70-tih. Najveća mi je… najčešće mi je kad komentarišu ljudi slike iz 60tih i 70tih s morskih plaža, pa vidite, kaže, jao, nije bilo gojaznih, nije bilo ovakvih… ali išli smo javnim prijevozom, koristili smo biciklo, svaki smo vikend pješačili, zdravo smo se hranili.

Jelena Kalinić: Nije svako imao auto…

Mirza Oruč: Bili smo umjereni u svemu. Sad imamo nešto drugo koje nam izuzetno puno reaguje na naš život, reaguje na naše stilove života i tu nam se javlja problem da jednostavno naša i djeca i rekreativci i profesionalci posežu za nečim da nadomjeste nešto što im nedostaje. Tako da ne shvatimo pogrešno: suplementacija, da, ali pod kontrolom, nadzorom i stručnim mišljenjem ko to može voditi.

00/09/38

Jelena Kalinić: To me uvijek podsjeća na onu situaciju. Jel’ u Rokiju 1, kada on uzme šest ili koliko jaja, salije i popije? Mislim, ko bi to danas uradio? Danas moramo uzimati prah proteine. Ne možemo unijeti toliko proteina.

Mirza Oruč: Upravo. Onda ako se vratimo sad, pa onda dođemo do situacije, mislim ta scena iz Rokija, imamo onda i drugi dio Rokija gdje imamo Ivana Dragu koji se bode steroidima da bi bilo joj što jači i bolji i tako dalje. Što je bilo nezamislivo da se uopšte… a sad pričamo o tome na televiziji, da kažemo. Tako se to smatralo injekcija za uspjeh. Ali evo, u ovom trenutku svakako…

Jelena Kalinić: Kad smo već pokrenuli temu suplemenata, a to je mimo njih, znači ne moramo samo o suplementima govoriti kao pogrešnoj upotrebi, koje su to vrste mitova – hajde, ne moramo reći, dezinformacija – o ishrani, pogotovo u sportu, s kojima se vi/ti susrećete?

Mirza Oruč: Pa znate, puno je tu elemenata. Meni je nekako najteže kad mi dođe neko od ovih mladih sportaša i kaže, znate, ja sam vidio ovo, mogu li ja ovo početi uzimati? Kako da mu objasnim da nešto možda nije dobro po njega ili ne bi smio da to uzima iz razloga što pričamo još uvijek o dozi dozvoljene suplementacije, tipa pričamo o nekim proteinskim dodacima, aminokiselinama itd. U kojoj količini? U kojoj količini on može to da uzima i tako dalje? Mitova je mnogo, ali kad dođemo do detoxa, do alkalizacije, do tih stvari, postoje jasne fiziološki, biohemijski naučni dokazi koji nam govore zaista o čemu mi moramo pratiti, raditi… Trebaju nam zaista jaka istraživanja na koji način mi možemo promijeniti pH organizma itd. Znači što je izuzetno kompleksno.
Treba nam dosta dokaza da bismo to mogli, a koliko onda i koje vrste hrane bismo to morali unijeti i može li se uopšte to uraditi. Evo ja sada kažem da pričam o paradigmi, evo da se može. Mada je totalno pogrešna, ali da evo prihvatimo i da odemo u taj dio, da kažemo nerealnog i kažemo: može! I šta smo dobili, da li možemo to uraditi, na koji način ćemo uraditi, kako ćemo uraditi, ko će to kontrolirati, ko će voditi itd. Znači da su to neke stvari prilično, da kažemo, hajde dobar ste naziv dali, mitovi, nećemo reći dezinformacije, ali u našem području, s obzirom na naš kulturološki background i sve ostalo, mi volimo vjerovati u mitove i mi volimo te stvari, i tražimo te elemente tako da vrlo brzo to rješavamo.

00/12/25

Jelena Kalinić: S jedne strane, ono što znamo, neko ko ima medicinsku, biološku podlogu, da zapravo alkalizacija može izazvati smrt. Ako se promijeni previše ta pH vrijednost krvi, može.

Mirza Oruč: Pa vidite, mi ne smijemo se igrati sa funkcioniranjem organizma. Ja to tako gledam. Znači, to je isto automobil… kao bilo koja druga mašina, mi ako promijenimo sistem funkcioniranja našeg automobila, i ako vozite dizelaša i počnete sipati gorivo, on sigurno neće ići. Znači, to je najjednostavnija uporedba koju možemo iskoristiti. To pokušavam mladim ljudima, pogotovo u edukaciji, da kažem. Znači, nije ništa u životu zabranjeno, osim ovih sredstava, koji su anti-doping zabranjeni po WADA-i i po svemu, i anti-doping regulaciji, ali svakako moramo paziti šta unosimo u naš organizam, u kojoj količini, u kojoj dozi, na koji način, da bismo to mogli riješiti. Jer sve što poremetimo… i automobil, ako vozimo pod visokom temperaturom, duži vremenski period, bez dovoljno vode, on će prokuhati. I šta smo dobili? Dobili smo da stanemo, pa morate zvati BIHAMK i onda imate drugi problem. U ovom slučaju, ako organizam pomijeramo, ono za što nismo stručni, ne znamo šta radimo, pa u 90% slučajeva, onda moramo zvati stručna lica da nas vraćaju u toj fazi.

Jelena Kalinić: Pa recimo, dovoljno uzimanje vode prilikom suplementacije i kreatina.

Mirza Oruč: Jeste, upravo, znači hidratacija je jedan od ključnih elemenata i sistema.

Jelena Kalinić: Dakle, nosite bočicu s vodom kada idete u prirodu.

Mirza Oruč: Da, ali uvijek nosite bočicu s vodom sa sobom gdje god idete.

Jelena Kalinić: Detoks. Da se vratimo na detoks. Znači, sad svi zamišljaju da mogu cijeđenim… ja uvijek podržavam pijenje cijeđenog voća i povrća, ima super okus, unosimo vitamine, ali taj detoks se zapravo ne dešava putem cijeđenih sokića. Imamo mi neke organe koje zapravo to rade i koje trebamo čuvati da rade funkcionalno.

Mirza Oruč: Da, vidite, ja ne bih išao puno u fiziološke i biohemijske detalje čisto radi publike koja nas gleda i sluša da nekako se probamo približiti na taj način. Iz kojeg razloga? Da, ja svakako podržavam tu raznovrsnu ishranu i na različite načine, pa i detoks u smislu cijeđenih šejkova itd. i svega ostalog u, opet kažemo, u normalnim granicama, u vrijednostima koje trebaju da prate naš organizam uz kontrolu nalaza koji su odgovarajući. Zašto? Pa ne možemo ni zaboraviti funkciju jetre, ni funkciju bubrega koje imaju. Ili da ih isključujemo zbog nekih drugih načina, ili kože, naravno. A isto tako moramo obratiti pažnju i na potrebe našeg organizma gradivni, strukturni itd. Svakako, svakako kad pričamo o toj fazi, baš sam za ovaj vikend imao neke razgovore sa nekim pacijentima koji su tu bili i upravo smo razgovarali o tome šta da prestanu, šta da unose, na koji način. Sad smo se maknuli malo od sporta. Znači, ljudi se u teškim situacijama hvataju za slamku.
Ali svakako mislim da treba uvijek se konsultirati sa stručnim osobljem, sa nutricionistima koji imaju odgovarajuću naobrazbu, sa fiziolozima, biohemičarima koji zaista prate sve te elemente, koji imaju edukaciju o tome koji se konstantno usavršavaju i koji znaju kako mogu…

00/16/10

Jelena Kalinić: Ne priučeni, nego zaista…

Mirza Oruč: Pa da, pričamo ovdje o osobama koje imaju… Možda kod nas to sad zvuči… Znate, mi imamo sad trend da formalno obrazovanje nije više toliko bitno. Zašto ja i dalje vjerujem da je formalno obrazovanje najbitnije, zašto? Zato što je tu neko validirao nečije znanje, neko je validirao nečiji trud, neko je validirao da je neko nešto morao, ajde nećemo reći ako kažemo da nije naučio, ali je saslušao, ali je upoznat s tim, pa ako ima da ga zanima neka tema, on će otići potražiti , pitanje zna li koga i tako dalje.
Mislim da tu moramo voditi izuzetnu brigu i da naši, da kažem, populacija općenito mora voditi brigu o tome. Ja se svakako slažem da je dobro pratiti i unositi količinu i povrća i voća, kroz šejkove i sve… Zašto? Zato što nekad ne možete jednostavno da sjednete i da pojedete kilogram voća ili tako dalje, što je dobro, ali da moramo voditi brigu o utjecaju na kompletan organizam i funkcionisanje.

Jelena Kalinić: Upravo ste odgovorili na moje pitanje vezano za razne dijete. Ništa nije, što bi rekao naš narod, birilač, odnosno panacej i lijek za sve i sad su te moderne… bile su jedno vrijeme moderne – keto još uvijek ne izlazi iz upotrebe, iz „modernosti“, fashionable, pa carnivor, pa paleo, pa vege. Nekada davno ja se sjećam i one soja ishrane…
Stalno se nudi neka nova vrsta dijete, ali one mogu isto tako kao svi ovi suplementi bez nadzora biti i opasne, bez nadzora stručnjaka.

Mirza Oruč: Ja mislim da imamo drugi problem što ljudi kada počnu biti na dijeti, onda idu u jedan ekstremizam u tom smislu da te dijete implementiraju i primjenjuju i kad treba i kad ne treba. Znači, ponovo se sad vraćamo na to. Evo, bar u našoj zemlji danas ima nekoliko formalnih studija nutricionizma. Da ne spominjem ni jedan, da ne kažem, da. Ali evo, imamo nekoliko studija formalnih nutricionizma. Imamo sve veći i veći broj formalno educiranih nutricionista. Zatim imamo neke javnozdravstvene ustanove koje zaista rade sjajne projekte u smislu analize ishrane, procesa ishrane i tako dalje, mlade populacije. I ja mislim da vi sve te rezultate i sve to trebali bi koristiti na najbolji mogući način da izrazimo kome se ti ljudi kojima je potrebna dijeta zaista mogu obratiti. Da znaju, znači evo, kad kažemo imamo ministru zdravstvenih stanja koje zaista zahtijevaju dijete.

Jelena Kalinić: Rezistencija…

Mirza Oruč: Rezistencija, upravo to. Koje zahtijevaju dijetu, ali da razgovaraju zaista sa stručnim osobljem. Da ti ljudi… i da su, mi kažemo, pod nadzorom. U kojem smislu pod nadzorom? Da na određeni vremenski period se urade odgovarajući nalazi koji su neophodni. Da vidimo da li ima napretka ili nema napretka. Da li ima nečeg ili nema. Znate, mi smo u jednom trenutku dobili ašvagandu koja je bila lijek za sve.

Jelena Kalinić: Sad je vrlo aktuelna.

Mirza Oruč: Aktuelna i znate, pogotovo to je ajurvedska medicina – kod nas kad dođe, ima zvučno ime pa onda kažemo hajde da vidimo koliko je smijemo uzimati? Dokad je smijemo uzimati? Na koji način je smijemo uzimati? Kakvi su njeni negativni efekti koji se javljaju.? Znači sve su to elementi o kojima mi ne vodimo u nekom trenutku brigu. U kojima osobe koje dođu i pitaju nekog onako: „Šta ti znaš, jesi ti pio ašvagandu?“ – „Jesam!“ – „Kakva je?“ – „Joj dobra, pomogla mi je!“
Ali znaš, to je… I onda dobijemo nakon 3-4 mjeseca osobu koja kaže „Znate, ja se uopće ne mogu koncentrirati. Ne mogu spavati. Razdražljiva sam. Imam probleme s hormonima, sa svime.“ Zašto, šta radiš? „Pa kad ne uzimam ništa, pijem ašvagandu 4-5-6 mjeseci i to je to.“

Jelena Kalinić: Koja kažu da je efikasna i sigurna unutar 12 sedmica, ja mislim…

Mirza Oruč: Pa evo, ja ne bih sad ulazio u to. To je domen nutricionizma i ovih drugih elemenata, endokrinologije i ljudi koji bi trebali da se bave tim, da rade. Zaista bi bilo interesantno da pričamo da ti ljudi promoviraju te načine u kojima bi trebali da… Da imamo ta savjetovališta u kojima bi ljudi mogli dobiti sve potrebne informacije.

Jelena Kalinić: Zapravo vidimo da na kraju se ljudi ne obraćaju stručnjaku, nego upravo ili u teretani ili ono što ste vi rekli – Pio je neko, hajde da i ja probam.
I to je sve jako dostupno, poprilično u nekim čak i OK cijenama, možda ima nekih skupih. Ja sam čula neko je pio shijalit, to je nekakva smola, nešto što nastane truljenjem biljaka i bakterija u Himalajima. Užasno je skupo. Znači i to nam se pojavilo, a mi nemamo dokaze o sigurnosti toga, je li to… mislim, da nije kontaminirano nečim? A same prednosti i efikasnosti vrlo su onako individualne i čudne. Znači kod nas je postalo: što je egzotičnije…

Mirza Oruč: …i skuplje onda je bolje, kaže, sigurno! Samo nemojte više spominjati teretanu, zabraniće mi ulazak…

Jelena Kalinić: Dobro, nećemo.

Mirza Oruč: Šalim se!
Upravo je to ta priča koju mi imamo da ljudi… da je veliki broj dezinformacija, ne samo u tome već i u smislu: „Ovaj suplement je dobar, trebaš ga piti. Ali znaš, nemoj ti piti tu dozu koja je na njemu. Znaš, ako piše da je to 2,5-3 grama dnevno, uzmi ti sedam, slobodno neće ti ništa biti. Ja sam to pio, probao…“ znaš i tako to… Mislim, to su onako teške stvari, zato kompleksne i moramo raditi na opismenjavanju, moramo raditi na edukaciji, moramo raditi na promociji provjerenih informacija i svih tih elemenata da bi se moglo napraviti bilo šta.

00/22/07

Jelena Kalinić: A meni se čak desilo jedno pitanje, jedna gospođa me je pitala pa kao: „Je li sigurno pit taj whey?“. Valjda joj je sin pio whey, pa ona to jadna vidi na policama da on svaki dan nakon teretane napravi šejk i žene se prepala. Zapravo je mislila da je to neka vrsta steroida ili nešto tako.

Mirza Oruč: Taj smo mit imali dugo godina kod nas znate, kad mladi sportista sa 17-18 godina, 16, krene piti whey, zato što mu treba, što ima 3-4 treninga dnevno i svašta nešto ostalo. I onda dođe roditelj i kaže kao „nemoj, to je hemija, ne smije to, neće…!“ A onda smo morali razbiti taj mit, da je to sigurno i da sve funkcioniše, dok pročitaju da je to, maltene, derivat sušene sirutke. Onda kaže: „dobro je, kao nismo…“ tako nekako, da.

Jelena Kalinić: Pa onda ima kolagen, pa kreatin, pa sada sam čula i kregatin, svašta nešto, sve je to u prahu. Ljudi to zapravo sve miješaju kada vide takve stvari, ali opet sve pod kontrolom bi trebalo, pogotovo kreatin.

Mirza Oruč: Ja mislim da je ovo sve… svi sportisti, ozbiljni rekreativci, profesionalni sportaši, koji žele da budu profesionalni sportaši, ne mogu današnji sport obavljati bez suplemenata. Moj je samo ključni savjet da oni zaista moraju kupovati provjerene suplemente i da moraju ih uzimati pod određenom kontrolom. Šta to znači? Znači, opet se vraćamo na situaciju sistema, ljekarskog pregleda, pravovremenih kontrola.

Jelena Kalinić: Bazalni metabolizam.

Mirza Oruč: Da, upravo praćenje o bazalnom, to, i potreba organizma koji u toj fazi može da ide i sve tako, a to da bismo opet uradili u sportskim kolektivima i svim tim kolektivima, moramo da imamo educirane ljude. Znači, tu se sad vraćamo opet, to je sad jedna zamršena… jedno zamršeno kolo koje se pokušava raspetljati. Svake godine imamo ideje kako to raspetljati, ali je malo teško. To je za drugi podkast.

Jelena Kalinić: Imaćemo drugi, definitivno. Ali, uzimanje vitamina. Eh sad, često imala sam situaciju kada je ženi prepisana količina vitamina D od 20.000 internacionalnih jedinica, što je meni zvučalo jako nenormalno, osim ako je neki debeo deficit. Da li ljudi su uopšte svjesni toga da neki vitamini mogu biti štetni?

Mirza Oruč: Ja mislim da opet se vraćamo na ovo što sam nekoliko puta rekao: da mi imamo ponovo populaciju koja vjeruje ako uzima što više da je to bolje. Mislim, vitamini su nam svakako potrebni u svakodnevnom životu, pogotovo u tempu života koji mi živimo, ali u ovoj fazi da moramo biti oprezni, koliko god je nedostatak vitamina problematičan, isto tako i hipervitaminoze mogu biti izuzetno problematične.
Znači, zašto? Pa bilo koji suplement mi da uzimamo. I kalij, vitamin D, vitamin C, set vitamina B, bilo šta da uzimamo od toga ako odemo iznad onih dozvoljenih doza, da kažemo, iznad te akumulativne doze koja se desi, mi idemo u hipervitaminozu, a također možemo imati velike probleme isto kao i kod hipovitaminoze .
Mislim da moramo pričati ljudima, a ponovo se vraćamo na to. Mi smo, bar nam je tako po anketama rečeno da smo jedna od najreligioznijih zemalja u Evropi, a među top deset i u svijetu i sve religije kod nas propisuju umjerenost. Moramo biti umjereni u svemu i mislim da je ta umjerenost, kao i to u suplementaciji i vitaminima, i bilo kojoj suplementaciji – mora biti dobra. Isto kao što nije dobro da svaki dan jedemo, možda neko masno jelo. Htio sam reći koje ali neću, moram ići na neke ručke tu u Sarajevu ovdje, pa da ne ostanem bez ručka. Neko masno jelo ili da jedemo svaki dan odgovarajuću količinu ugljikohidrata, procesuiranih, zato što je neko nam rekao da je dobro, znači nije dobro. Moramo imati umjerenost u svemu, pa tako i sa vitaminima. Upravo nekada te velike količine vitamina i doze vitamina mogu zaista napraviti probleme, kao i nedostatak istih.

00/26/27

Jelena Kalinić: Možemo li preći na još teže teme? Jesi li spreman?

Mirza Oruč: Ja sam mislio da je gotovo da idemo kući.

Jelena Kalinić: Ne dam ti. Eh, suplementi, završili smo to. Dali smo neke savjete, glavni savjet je umjerenost. Ali ima jedna stvar koju ste spomenuli malo na početku: doping steroidi. Dakle, danas se neki rezultati zaista ne mogu postići u sportu, profesionalnom sportu, pa čak i kod rekreativaca bez anaboličkih steroida. Pa imamo, znači tu testosteron, derivate testosterona, imamo Anavar koji počinju žene uzimati. Ono što me najviše brine je da li ti ljudi koji to uzimaju znaju rizike tih stvari. Znači radi se o hormonalnim stvarima, radi se o stvarima koje mogu izazvati promjene raspoloženja, a bojim se da ne znaju.

Mirza Oruč: Pa vidite, kad pričamo o tome, profesionalni rezultati se moraju postići bez njih. To je prva stvar. Znači, ti svi preparati su strogo zabranjeni kroz Svjetsku antidoping asocijaciju, kroz naše državne nacionalne antidoping asocijacije. I zaista sport… kazne za uzimanje ti nedozvoljenih sredstava, to su liste prilično duge, su stvarno rigorozne. I današnji vrhunski sportisti zaista postižu rezultate bez toga. To moram reći. A po meni je izuzetno veći društveni problem ako pratimo sve ove elemente, da sve više rekreativaca, sve više rekreativaca poseže za tim stvarima da bi ostvarilo neki rezultat, ne pazeći koji su, da kažemo, side effects, koje su nuspojave, koja su neželjena dejstva koja mogu dobiti i tako dalje. Znači, nije samo problem u tome kad narušavamo svoje lično zdravlje, ali to lično zdravlje može onda imati utjecaj i na druge, kao što ste rekli, to su veliki izuzetno problemi u promjenama raspoloženja, u promjenama u mentalnom zdravlju, a da sad govorimo o tim poremećajima jer mi se igramo tu sa metabolizmom.

Jelena Kalinić: Gubitak, recimo, menstruacije sekundarni kod žena.

Mirza Oruč: Pa vidite, mi imamo i kod velikih fizičkih napora, amenoreja nije rijedak slučaj i tako je opisana u naučnim istraživanjima kod sportašica također. Ali u ovoj fazi, znači kad je ona uzrokovana, zato što mi mijenjamo metabolizam na neki način, može biti problematično i sigurno može imati neke druge elemente i tako dalje. Ja znam profesionalne sportašice koje su pokušale da, ajde da kažemo, svoj ciklus prilagode velikim takmičenjima, ali svaka od njih je išla na konsultaciju sa odgovarajućim ginekologom, endokrinologom i zato postoje znači, ajde da kažemo, odobreni farmaceutski preparati koji se koriste za te potrebe. Zašto? Zato što nauka je pretpostavila da ima… Mislim, sad mi dolazimo ovdje u to, sad će nas već prozvat’, već vidim sljedeći komentar da branimo farmakomafiju ispod dole, ali to nema veze. Već kažem da postoji… da moramo voditi brigu od tome tko nam što daje, kako nam daje i od čega je to što nam daje.

Jelena Kalinić: Tačno! Koliko je provjereno, rigorozno, ko je dao licencu za to? Kažem baš vezano za amenoreje, dugo su bile u sportu tabui.

Mirza Oruč: Pa, sad pričamo o tome, evo zaista to može i nije strano da sportašice mogu da to prilagode. Ali naravno, ponovo se vraćamo, mi imamo u našoj državi zaista sjajne i ginekologe i endokrinologe koji mogu pomoći i dati savjet za tu oblast. Mislim da je to jedna oblast koja će u budućnosti još više doći, jer ženski sport se sve više i više razvija, i da će doći do izražaja u budućnosti sve više i više.

00/30/29

Jelena Kalinić: Prije se čak dešavalo da se govori da se žene ne smiju baviti nekim sportom zbog utjecaja na hormone, na plodnost… ali danas imamo načine kako da, da tako kažem, „dohakamo“ i tim problemima i da pomognemo ženama koje istinski žele da se bave sportovima. Približavamo se lagano kraju, šta biste rekli onima koji zaista, iskreno žele unaprijediti svoje zdravlje bez obzira jesu li rekreativci ili su profesionalni sportisti ili se jednostavno ne bave sportom, a da ne upadnu u zamku ove wellness industrije, dezinformacija na društvenim mrežama…? Napravili smo da nam je zdrav stil života – proizvod! Kako izbjeći to?

Mirza Oruč: Pa vidite, mi smo imali zdrav stil života do određenog vremenskog perioda, mi smo zaista svi imali zdrave stilove života. Sad će neko reći: „Ma nije…“, ma jesmo imali smo, u određenom domenu smo imali. I mi smo sad krenuli da nam je proizvod zdrav stil života i napravili smo da idemo tražiti recept za zdrav stil života negdje od nekoga ko će nam reći sutra: „Vi morate ovako da živite da biste bili zdravi.“. Prva stvar, ja mislim da moramo slušati svoje tijelo, to je prva stvar. Druga stvar je da ako se odlučimo za bilo šta od toga da se moramo savjetovati sa odgovarajućim profesionalcima iz tih oblasti, od nutricionista, endokrinologa, internista, specijalista sportske medicine, prehrane… i da se moraju uraditi odgovarajući ljekarski pregledi na odgovarajućem nivou itd. Sve je to izuzetno značajno i bitno da bismo mogli unaprijediti bilo koji od tih elemenata, da nam niko ne može prodati „magičnu pilulu“. Jedina magična pilula je bila ona u Matrixu kad je Neo uzeo, plavu ili crvenu pa smo imali situaciju da govorimo šta je. Mi sebi ne možemo priuštiti luksuz te magične pilule jer ne postoji, kratica ne postoji. I mislim da, pogotovo mladi sportaši, mladi ljudi moraju vjerovati procesu. Taj proces je nekad dugotrajan, taj proces je nekad težak, bolan, neugodan itd. To pokušavam ljudima objasniti – koja su to odricanja i na koji način rade, onda svi gledaju… i zato je vrhunski sportista, vrhunski sportista. Mislim da moramo raditi puno još na edukaciji i moramo s mladim ljudima razgovarati na edukaciji na svim nivoima – od osnovnih škola, srednjih škola, univerziteta naročito, gdje moramo razgovarati sa njima, gdje moramo imati vannastavne ili obavezne predmete ili kurseve ili seminare ili neke radionice o svim ovim problemima koje možemo dobiti. Jer u moru dezinformacija, teško je izabrati pravu informaciju i onda moramo voditi brigu ko nam daje informacije, na koji način i kako ćemo ih provjeriti.

Jelena Kalinić: Mirza, ja mislim da smo nekako zaokružili ovaj naš razgovor i da je rečeno puno toga vrlo važnog, za sportiste, rekreativce i za one koji nisu. Tako da ti se mnogo zahvaljujem.

Mirza Oruč: Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.

 

Ovaj članak je izrađen u okviru projekta Evropske unije „Podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH”. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.