Ljudi koji su izloženi višoj razini onečišćenja zraka u prosjeku imaju veći rizik od depresije, tjeskobe i samoubojstva. Treba naglasiti da to ne dokazuje da razina zagađenja uzrokuje ove probleme mentalnog zdravlja.
Nažalost, mnogo mjesta u našem regionu, ne samo u Bosni i Hercegovini, pati od problema onečišćenog zraka i smoga, što zbog industrijskih postrojenja, loše riješenog (tačnije neriješenog) sistema grijanja, starih automobila, te ponekad i zbog geografskih i fizičkih svojstava smještaja mjesta u kotlinama. No sve se te odražava na zdravlje stanovnika tih mjesta.
Osim što zagađen zrak povezujemo s višom incidencijom obolijevanja od bolesti respiratornog sistema, pogotovo pluća, a i sa većim rizikom za poremećaje iz spektra autizma, ako je majka bilo izložena onečišćenjima, sada vidimo a to djeluje i na mentalno zdravlje.
Sistematski pregled meta analiza objavljen u Environmental Health Perspectives pod naslovom ,,Air Pollution (Particulate Matter) Exposure and Associations with Depression, Anxiety, Bipolar, Psychosis and Suicide Risk: A Systematic Review and Meta-Analysis“, pokazao je da postoji povezanost između izlaganja PM česticama i depresije.
U obzir je uzeto 9 opservacionih studija, koje su rađene od sedamdesetih godina, pa sve do 2017. godine i analiza je pokazala kako postoji jaka statistička veza između izlaganja zagađenom zraku te anksioznosti, depresije, pa čak i samoubistava.
Bilo bi potrebno uraditi još studija i objediniti ih metaanalizama, da se potvrde ovi rezultati, ali izgleda logično – smog, onečišćenje, sivilo prljavog zraka nas ne čini nimalo sretnima, nego upravo suprotno – čini nas potištenim, kao da nas nešto pritišće jer nemam širok pogled na svijet, a sama svijest o opasnosti zagađenja, a u nekim zemljama i spoznaja da vlasti ne rade dovoljno na rješavanju problema jesu faktori koji utječu na mentalno zdravlje.
