Je li ova moderna mantra „kritičko mišljenje” doista svetinja koju svi trebamo slijediti? Ili je, možda, precijenjena floskula koja nas često potiče na samozadovoljstvo i osuđivanje drugih?

Jer, dok nam govore da moramo biti kritički mislioci, malo ko nam objašnjava zašto je to tako te koliko je zapravo realno za većinu nas.

Nedvojbeno, kritičko mišljenje je vještina koju često hvale i promoviraju obrazovne institucije, mediji, i društvo općenito. Međutim, vrijeme je da stavimo ovu često izlizanu frazu pod povećalo i kritički promislimo o samom konceptu kritičkog mišljenja.

Je li stvarno moguće da svako bude kritički mislilac aman na baš svaku temu? I koliko često zapravo zloupotrebljavamo ovo pojmovno oruđe u današnjem svijetu informacija i dezinformacija?

Prvo, da bismo praktikovali kritičko mišljenje, ključno je raspolagati činjenicama i validnim informacijama. No, tu nailazimo na prvu prepreku. U doba interneta, društvenih mreža i brze informacije, teško je razlučiti istinite informacije od lažnih ili neprovjerenih tvrdnji. Kritičko mišljenje zahtijeva duboko razumijevanje teme. Ali kako možemo razumjeti nešto dubinski kad su informacije kojima raspolažemo same po sebi često površne, iskrivljene ili preplavljene kontradikcijama?

Da bismo imali kritičko mišljenje, moramo imati opšte znanje. Moj omiljeni primjer je pH vrijednost: da bismo imali kritičko mišljenje o dezinformaciji da nas list maslačka ili avokado alkaliziraju svojom pH vrijednošću 26, mi moramo znati šta je to pH vrijednost i da se kreće od 0 do 14.

Kritičko mišljenje također zahtijeva znanje. Ovdje nailazimo na drugi problem. Nitko ne može imati kritičko mišljenje o svemu. Naša sposobnost za analizu i ocjenu informacija ograničena je našim znanjem i iskustvom. Pokušajte zamisliti ljekara koji pokušava imati kritičko mišljenje o kvantnoj fizici ili fizičaru koji se trudi razumjeti kompleksnosti medicinske dijagnostike. Jednostavno, nije realno očekivati da ćemo imati duboko kritičko razumijevanje u svim područjima.

Ne možemo imati kritičko mišljenje ako isključivo učimo napamet i ako nas škola ne potiče da promišljamo o onome što učimo. Ako ne učimo tako da prvo savladamo „skelet” informacija, pa onda na njega nadodajemo „meso”  pomoćne informacije. Moramo znati razlikovati ono najbitnije od manje bitnog i nebitnog.

Osim toga, pored znanja i sposobnosti promišljanja, kritičko mišljenje zahtijeva vrijeme i trud. Trebamo analizirati, postavljati pitanja, tražiti dodatne informacije i razmatrati različite perspektive. U svakodnevnom životu, mnogo je situacija u kojima nemamo luksuz provoditi sate proučavajući temu. Brze odluke često su nužne, a to može ograničiti našu sposobnost primjene kritičkog razmišljanja. I upravo je to oružje onih koji šire dezinformacije – strah. U pitanju su ljudi i grupe ljudi koji obično od širenja dezinformacija i straha imaju neku korist. Makar da bi vam prodavali tinkturu od maslačka sa smrvljenim kostima novozelandske štuke u cilju da zarade.

Sada, promislimo o tome kako se izraz „kritičko mišljenje” često koristi u javnom diskursu. Ovaj izraz postao je gotovo banalan, prekomjerno upotrebljavan i često se koristi kao oruđe za diskreditiranje drugih. Ako se ne slažemo s nečijim stavom, često ćemo ga optužiti da ne promišlja kritički. No, da li je to uvijek istina? Možda ta osoba nema dovoljno informacija, resursa ili vremena da pristupi kritičkom razmišljanju. Možda su samo drugačije iskustvo i pozadina oblikovali njihove stavove.

Također, često se kritičko mišljenje krivo tumači kao negativno, pesimističko razmišljanje. Ljudi se boje kritički razmišljati jer misle da će to dovesti do pesimizma. Međutim, kritičko mišljenje ne mora nužno biti pesimističko; to je zapravo alat koji nam pomaže razumjeti svijet oko sebe. Kritički misleći pojedinac može prepoznati probleme i nedostatke, ali isto tako može predložiti rješenja i poboljšanja.

S obzirom na sve navedeno, kritika kritičkog mišljenja ne znači da bismo trebali napustiti ovu važnu vještinu. Naprotiv, trebamo je cijeniti više nego ikad prije. Međutim, trebali bismo biti realniji u svojim očekivanjima i prepoznati da nijedna osoba ne može biti ekspert u svemu, a da su informacije često nepouzdane. Trebamo također prestati zloupotrebljavati termin „kritičko mišljenje” kao sredstvo za diskreditiranje drugih.

Umjesto toga, trebali bismo poticati otvorenu i iskrenu razmjenu razmišljanja, potičući na kritičko razmišljanje i učenje iz različitih perspektiva.

Da bismo imali sposobnost kritičkog mišljenja, moramo biti obrazovani. Možda to obrazovanje ne mora biti formalno, niti je svako ko ima formalno obrazovanje automatski sposoban za kritičko mišljenje, ali da je dobra podloga jeste. Za ovakvo mišljenje treba ići u školu  – ne nužno i završiti fakultet. Ima ljudi koji nemaju diplome, MA i doktorate, pa sasvim fino rezonuju ali i onih koji imaju diplome, pa ne umiju kritički promišljati. Treba ići u galerije, muzeje, pozorišta, čitati, izlagati sebe novim iskustvima, gledati filmove…

Kritičko mišljenje je važna vještina, ali ne smijemo je shvaćati olako ili je zloupotrebljavati. Trebamo se truditi da raspolažemo činjenicama, validnim informacijama i znanjem, ali također trebamo biti svjesni svojih ograničenja i spremni na suradnju i razmjenu razmišljanja s drugima. Imperativ kritičkog mišljenja danas je stvorio kritičare činjenica, poput pjevača, kojeg neću imenovati, koji tvrdi da je sva nauka laž, da je Zemlja ravna. Kritičko mišljenje per se (ili, da se ne pravimo pametni – „samo za sebe”), eto samo da bi se posjedovalo i bilo egzotično i neobično, trendovski zanimljivo, a bez prave podloge eruditizma je apsolutno irelevantno.