Papa Sylvester II (c. 946 – 12. maj. 1003) izvorno poznat kao Gerbert d'Aurillac, bio je znanstvenik i učitelj rođen u Francuskoj koji je služio kao rimski biskup.

Autor teksta: Tomislav Matić

Gerbert je rođen 940-ih godina u južnoj Francuskoj. Potjecao je iz neznatne obitelji, ni po čemu značajne niti istaknute. Međutim, vrlo je brzo postalo jasno da je vrlo oštrouman. Njegovi su ga roditelji u ranoj dobi poslali u samostan Svetog Geralda u obližnjem Aurillacu (po kojem je Gerbert kasnije prozvan) kako bi tamo stekao obrazovanje. Njegova strast za znanjem impresionirala je njegove učitelje. Međutim, kako je bio posebno nadaren za matematiku, a tome ga u samostanu nisu mogli podučiti, njegov je opat zamolio grofa Barcelone, koji je jednom prilikom prolazio kroz Aurillac, da povede mladog Gerberta sa sobom u Španjolsku. Ondje se tada moglo steći vrhunsko znanje matematike, uslijed bliskih kontakata s arapskim učenjacima. U Španjolskoj se Gerbert pokazao nevjerojatno darovitim u geometriji i mehanici. Biskup grada Vica bio je impresioniran njime, te ga je uzeo u svoju službu i poveo ga sa sobom u Rim.

U Rimu je Gerbert d'Aurillac bio senzacija. Njegovo matematičko znanje toliko je zadivilo papu Ivana XIII. da ga je kao kuriozitet predstavio njemačkom caru Otonu I. Car mu je ponudio da postane učiteljem njegova sina, budućeg cara Otona II., ali Gerbert je odbio i radije je otišao u Reims jer je htio izučiti logiku, a tamo su je predavali vrsni učitelji. U Reimsu je ubrzo dobio mjesto učitelja tamošnje katedralne škole, gdje je predavao sljedećih dvadesetak godina.

O Gerbertovim sposobnostima najbolje govori to što je znanje vrlo uspješno prenosio učenicima, koji su bili zadivljeni njime. Poneki, kao što su Richer od Reimsa i Fulbert od Chartresa, i sami su ostali upamćeni kao veliki učenjaci, a barem su trinaestorica postali biskupima ili nadbiskupima, te su i sami osnovali značajne katedralne škole. I francuski kralj Robert II. bio je u djetinjstvu Gerbertov učenik u Reimsu.

Gerbert d'Aurillac je cijeloga života učio i strastveno je prikupljao i čitao knjige, koje je nabavljao odakle je god mogao – primjerice, jednom je zamolio prijatelja da mu iz Italije donese djela antičkog liječnika Demostena Filaleta o oftalmologiji, a svoje prijatelje iz Španjolske da mu pošalju kopiju knjige Josipa od Španjolske o množenju i dijeljenju. Valja primijetiti i da je poznavao svoje granice – kada bi ga prijatelji tražili zdravstvene savjete, odgovarao bi da za medicinu nije stručan.

Tijekom svojih nastavničkih dana Gerbert je sastavio niz djela o matematici, kao što su Libellus de numerorum divisione i Geometria, u kojima je objasnio matematičke simbole i svojstva brojeva, opisao kako se izračunava površina geometrijskih likova i tijela, a i kako se geometrijske principe primjenjuje u praksi, za mjerenje visine ili širine. Pri tome je objasnio i kako se za mjerenje može koristiti astrolab, a i drugi instrumenti, te kako se pomoću dužine sjene može izračunati visina predmeta (što je primjena teorema o sličnosti trokuta). Općenito se mnogo posvetio primjeni geometrije u praksi, posebno trigonometrije. Također su zanimljive njegove upute o izračunavanju opsega i površina kruga, te vrijednosti π. Sačuvana su i njegova pisma u kojima se s prijateljima dopisivao o matematičkim problemima kojima su se bavili. Zanimljivo je vidjeti da su u 10. stoljeću srednjovjekovni ljudi radi razonode rješavali geometrijske zadatke.

Gerbertova učionica bila je čudesno mjesto. Tamo je njegov talent za mehaniku najviše došao do izražaja. U svojem radu koristio je vrlo složena nastavna pomagala, uključivši globuse (toliko o uvjerenju da su srednjovjekovni ljudi mislili da je Zemlja ravna) i pomične modele konstelacija. Mnogo ih je izradio sam (vjerojatno zato što nitko drugi nije znao kako), a abak za svoju učionicu naručio je od majstora koji je inače izrađivao štitove. U Reimsu je izradio i mehanički sat i hidrauličke orgulje. Ostao je u kontaktu sa svojim vlastitim učiteljima i uvijek im je zahvaljivao na znanju koje su mu prenijeli, a za vlastite bi učenike, nakon što bi i sami postali učiteljima, izrađivao nastavna pomagala. Od njega potječe čuvena izreka „Discipuli victoria, magistri est gloria“ („Pobjeda učenikova na slavu je učitelju“).

Gerbertov je najznačajniji doprinos znanosti to što je u Španjolskoj naučio arapske brojeve (zapravo, indijske; srednjovjekovni Arapi su ih naučili od Indijaca, ali su ih vrlo malo koristili) i prenio u kršćansku Europu znanje o njihovom korištenju. Također je prvi u Europi opisao kako koristiti abak, jedno od prvih mehaničkih računala, i kako pomoću njega izvoditi vrlo složene operacije. Značenje ovoga nemoguće je precijeniti, jer je Gerbert prvi svojim kolegama objasnio kakvu nevjerojatnu moć ima sustav od devet simbola za brojeve, kojim se može izraziti neograničenu brojevnu vrijednost i u kojem svaki broj može zauzeti bilo koje brojevno mjesto. Pokušajte to s rimskim brojevima! Zahvaljujući tome, sva europska matematika barem djelomice potječe od Gerberta.

Godine 991. Gerbert je izabran za nadbiskupa Reimsa, velikim dijelom na inzistiranje francuskog kralja. Međutim, radi spletkarenja njegovih protivnika nakon nekoliko je godina izgubio položaj i otišao na njemački carski dvor, gdje je podučavao budućeg cara Otona III. Njega je Gerbert marljivo podučavao matematici i logici, te mu je posvetio raspravu o logici De rationali et ratione uti (O razumnosti i korištenju razuma). Kada se, nakon smrti njegova oca, mladi Oton zaputio u Italiju da ga papa okruni, Gerbert je otišao s njime i ostao na papinskom dvoru. Godine 998. papa ga je imenovao nadbiskupom Ravenne, a godine 999., na samom kraju milenija, izabran je za papu. Izabrao je ime Silvestar II. Sin običnih seljaka tako je postao najvećim autoritetom srednjovjekovne Europe, i to isključivo zahvaljujući svojoj pameti i marljivome radu.

Kao papa, Gerbert d'Aurillac je osnovao prve biskupije u Poljskoj i Mađarskoj (Gniezno i Esztergom) i ostao je u bliskom kontaktu s carem Otonom III., svojim nekadašnjim učenikom, od kojeg je namjeravao napraviti pravog rimskog cara. Međutim, Oton je već 1002. godine umro, a godinu dana kasnije i Gerbert. Unatoč svim svojim postignućima, Gerbert je do kraja života svojim pravim pozivom smatrao podučavanje i širenje znanja. Njegov glavni cilj, o čemu svjedoče i on sam i njegovi učenici, bio je da učenici znaju koristiti znanje koje im je prenio – ne da uče napamet, nego da im znanje bude od koristi.

Kako nisu znali objasniti nevjerojatno znanje koje je Gerbert d'Aurillac posjedovao, nakon njegove smrti mnogi su ga olajavali da je prodao dušu đavlu i prizivao demone, te na taj način stjecao znanje. Tako je i nedavno u britanskoj televizijskoj seriji A Discovery of Witches prikazan kao silno pametni, zli vampir. Ironija je vrhunska, budući da je u Gerbertovo vrijeme Crkva strogo zabranjivala progone vještica, tvrdeći da vještice ne postoje, te da je i samo vjerovanje u postojanje vještica naivno i zaostalo. Zar nije čudno da je javnosti i tada, a i danas, tako teško prihvatiti da je Gerbert bio pametan jednostavno zato što je – učio?

 

 

Za kraj, iako je Gerbert jednom prilikom konstruirao orgulje, glazba za orgulje iz njegovog razdoblja nažalost nije sačuvana. Jednu od najstarijih sačuvanih skladbi za orgulje, iz 14. stoljeća, možete poslušati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=w-RX8AaFoGk. Skladba je inače živahni ples. Gerbertu bi se sigurno svidjela.