Bez obzira na to da li za Novu godinu ima ili nema snijega, jedna konstanta oko ovog praznika je veoma bitna – jelka. Međutim, „jelka“ nije ono što mislite da jeste: to je tek skupna imenica kojom označavamo nekoliko vrsta četinara. Većina ljudi zapravo i ne razlikuje to drveće, ali koje god drvo bilo u pitanju, zajedničko im je specifičan smolast i svjež miris. Bor, jela i smrča su drveće koje obično kitimo za ovaj praznik. A miris im daju terpeni.

Između tri spomenuta drveta postoje veoma bitne razlike, ali laici uporno i bez imalo truda da nauče te razlike, sve označavaju jednim imenom. Zapravo, čak ni sam bor nije jedna vrsta, nego samo naziv za nekoliko vrsta iz roda borovi –Pinus. Sve ove biljke spadaju u porodicu borova, Pinaceae, ali se u mnogo čemu razlikuju.

Recimo, jela je naziv za rod biljaka koji obuhvata oko 40 vrsta, a čiji je tipični predstavnik Abies alba. Ovo drvo ima piramidalni oblik, pljosnate iglice, koje imaju malo udubljenje na vrhu i šišarke koje su okrenute prema gore.

 

Abies alba, izvor: plantea.hr

Međutim, zapravo mnogo češće se “jelkom” naziva jedna sasvim druga vrsta, koju možemo češće vidjeti kao sađeno drvo u gradovima, ali i samoniklu u četinarskim šumama. Radi se o smrči, sa Picea abies kao tipičnim predstavnikom roda Picea. Ovaj rod ima oko 35 vrsta, a njihovo lišće je zaista igličasto i o”bocka” na dodir, dok su šišarke na grani okrenute prema dolje.

 
Smrča, Picea abies

Rod borova – Pinus – obuhvata preko 120 vrsta, a radi se o drveću koje obično voli nešto toplija staništa od onih koja naseljavaju jela i smrča. Zapravo, borovi obično ne podnose dobro mraz i traže svjetlost. Tvore svijetle četinarske šume, mnogo različite od tamnih četinarskih šuma sačinjenih od smrče i jela. Tipični predstavnici su crni i bijeli bor – Pinus nigra i Pinus sylvestris,ali postoji niz drugih vrsta, od kojih su mnoge endemične, poput naše čuvene munike, Pinus heldreichii.

 
Crni bor, Pinus nigra, izvor: ornamental-trees.co.uk

Kada zamislimo novogodišnje drvce, arhetipska slika je piramidalno drvo sa gusto raspoređenim kraćim iglicama – odnosno, smrča ili jela te je sasvim pogrešno ovo drveće nazivati “bor”.

Bez obzira na vrstu, miris koji vezujemo za Novu godinu, zajednički je miris drveća iz porodice Pinaceae i za njega su zaslužne kompleksne smjese – smole koje ovo drveće luči, a čiji su glavni sastojak terpeni.

Terpeni su organske molekule sastavljene od atoma ugljika (C) i vodika (H), što znači da se radi o ugljikovodicima. Izgrađeni su od različitog broja molekula izoprena. Mali terpeni,tj. terpeni manje molekulske mase, poznati kao monoterpeni, sadrže dvije izoprenske jedinice.Neki od najpoznatijih predstavnika iz ove klase molekula su pinen, koji je ponajviše zadužen za miris četinarskog drveća, poput borova te limonen, koji ima miris citrusa. S-limonen je zastupljen kod četinara.

 

Kompleksniji terpeni su seskviterpeni, sa tri jedinice izoprena, i diterpeni, sa dvije jedinice izoprena,a mogu poprimiti oblik dugih lanaca ili prstenova. Ipak, ne proizvode samo crnogorična stavlja i citrusi terpene: mnogo različitih vrsta organizama proizvodi terpene jer oni biljkama često služe kao odbrana od biljojeda i insekata, ali i od gljivičnih patogena.Sam alfa-pinen, jedan od najčešćih terpena u prirodi, jako je odbojan većini insekata. Terpena ima i u morskim algama, čak i neke životinje sintetiziraju terpene, uključujući insekte i morske puževe. Jedan terpen, skvalen, nalazi se u jetri ajkula.

Terpeni u crnogoričnom drveću kao sastojci smole imaju i funkciju da zaštite oštećeni dio biljke. Također, pošto su to volatilne, lako hlapljive komponente, terpeni isparavaju ljeti na vrućinama, i neki naučnici smatraju kako oni stvaraju oblakekoji djelimično blokiraju sunčeve zrake i tako stvaraju nešto nižu temepraturu i mikroklimu ovih šuma. Također, terpeni svatraju i jedan oblik smoga.

Ipak, jedna od prvih asocijacija na terpene treba nam biti miris četinarskih šuma i Nove godine.