Decenije istraživanja su donijele plodove. mRNA vakcine su već sad napravile za čovječanstvo veliku razliku i zasigurno će donijeti još niz korisnih rješenja, terapija i drugih vakcina. Ušli smo u doba mRNA tehnologije, ovo je njen momenat i dijele svjetla pozornice s CRISPR i CAR-T/TCR tehnologijama. Nažalost, iako je važna molekula, ona još nema svoj emoji, kao DNK.

  1. mRNA tehnologija se zasniva na informacionoj RNK, nukleinskoj kiselini, organskom jedinjenju koje postoji prirodno u svima nama i svim bićima
  2. Informaciona ribonukleinska kiselina ili glasnička ribonukleinska kiselina, kod nas nosi skraćenicu iRNK ili gRNK. Na engleskom jeziku, naziv za ovu molekulu je messenger ribonucleic acid, pa će skraćenica biti mRNA.
  3. iRNK/mRNA molekule su „prepisi“ genetičke poruke na DNK za sintezu nekog proteina. To su upute kako će se podjedinice proteina ili peptida, zvane aminokiseline, vezivati u lanac.
  4. I sama iRNK/mRNA je lanac sastavljen iz manjih komponenti. Zato proteine i nukleinske kiseline, u koje spada i ova molekula, zovemo polimeri. „Poli“ znači „mnogo“ a „mer“ znači „dio“.
  5. Informaciona RNK – mRNA/iRNK bi se mogla koristiti u medicinske svrhe, kao genetička informacija za sintezu određenog proteina unutar samog organizma. Manja je i lakša za mijenjanje i prilagođavanje nego molekula DNK. Proteini koji bi se sintetizirali pomoću RNK mogu biti antigeni, koji izazivaju imunološku reakciju, na kojima se imunološki sistem „trenira“, mogu biti različiti imunoglobulini-antitijela, koji neutrališu antigene, ali i bilo koji drugi protein koji bi mogao imati medicinsku vrijednost. Recimo, insulin ili neki peptidi (kraći lanci aminokiselina). Dakle, mRNA tehnologija bi se, pored toga što se upotrebljava za izradu vakcina, mogla koristiti i za terapije.
  6. iRNK/mRNA je otkrivena još 1961.
  7. Od tada, pa do danas, mnogo je naučnika radilo na istraživanju ove molekule, njene strukture i funkcije te razvoju mRNA tehnologija liječenja i vakcina.
  8. Za različita istraživanja RNK, Nobelove nagrade dobili su François Jacob, Jacques Monod, Robert W. Holley, Sidney Altman, Tomas Cech, Har Gobind Khorana, Marshall Nirenberg, David Baltimore, Renato Dulbecco, Howard Temin, Philip Sharp, Richard Roberts, Andrew Fire, Craig Mello, Roger Kornberg… i ovo nije konačna lista Nobelovaca povezanih s RNK.
  9. Da bi se molekula mRNA mogla koristiti kao terapija ili vakcina, ona se mora zaštititi. Ona je nestabilna i treba je upakovati „u zaštitni mjehurić“ i držati na niskim temperatura do upotrebe, kako ne bi degradirala.
  10. Ti zaštitni mjehurići su izrađeni od molekula određenih masti. Neke od njih, kao holesterol i lecitin, nalaze se prirodno u membrani naših ćelija. Neke, koje dodatno stabiliziraju mjehurić, su sintetičke. Ove mjehuriće zovemo liposomi, lipidne nanočestice. Na engleskom – lipid nanoparticles ili skraćeno LNP.
  11. Neki od naučnika koji su dali doprinos razvoju mRNA tehnologije, pa time i vakcina protiv COVID-19 su: Uğur Şahin, Özlem Türeci, Robert Malone, Philip Felgner, Douglas Melton, Katalin Karikó, Drew Weissman i Kizzmekia Corbett.
  12. Prve mRNA vakcine protiv COVID19 date su u decembru 2020.
  13. Prva osoba koja je primila mRNA vakcinu mimo kliničkih istraživanja, bila je Margaret Keenan iz Ujedinjenog Kraljevstva, koja je primila Pfizer/BioNTech vakcinu 8. decembra 2020. Tada je imala 91 godinu.
  14. Moderna trenutno razvija mRNA vakcine protiv zatajenja srca i raka te bolje vakcine protiv gripe, SARS, MERS, respiratornog sincicijalnog virusa, malarije. Novartis u 2023. radi na čak 11 vrsta mRNA koje bi se mogle koristiti za vakcine ili terapije a slična istraživanja imaju i druge farmaceutske kompanije.

Više i detaljnije u:

mRNA tehnologija: zapetljana istorija razvoja, zanemareno dijete istraživanja i, na kraju, svijetla budućnost