Na ljetovanju na Visu i Biševu upoznala sam se, srećom, ne iz prve ruke, s meduzom prekrasnog naziva – Pelagia noctiluca ili noćna mjesečina. Dok je mediteranska meduza (Cotylorhiza tuberculata), premda jako velika, kao šešir, bezopasna za ljude, mala moćna mjesečina može izazvati gadne opekotine.

Meduze su obično pelagijski organizmi, vrste koje naseljavaju otvoreno more, ali ih povremeno struje i vjetrovi donesu u uvale gdje prave probleme kupačima. Upravo je ova vrsta i dobila naziv po otvorenom moru – pelagos na grčkom znači otvoreno more, dok noctiluca znači na latinskom “noćno svjetlo”, jer ima sposobnost bioluminiscencije. Najizloženije su im plaže okrenute ka jugu i zapadu. Obično su tokom dana dublje u moru, a po noći izlaze prema površini.

Radi se o relativno maloj meduzi, veličine oko 20-tak centimetara, veličine klobuka oko 10-12 cm, ružičaste boje, s ljubičastim pjegicama. Česta je u Mediteranu, ali i u drugim dijelovima svijeta, na primjerice Meksičkom zalivu i obalama Kalifornije. Pripada porodici Pelagiide.

Inače, meduze su od davnina povezivane s čudovištima, ali su i izazivale divljenje. Prema mitu “Persej i Meduza”, postojalo jednom prelijepo mitsko biće, jedna od tri sestre Gorgone, Meduza, koju je Atena odlučila pretvoriti u čudovište sa zmijama umjesto kose, jer je oskrnavila njen hram. Meduza je jedina Gorgona koja je bila smrtna i zato ju je Perzej mogao ubiti. Kada joj je Perzej odrubio glavu, iz njene krvi rodio se krilati konj Pegaz, kaže mitologija.

Nematociste (žareće ćelije meduza) nalaze se na ticalima (pipci, tentakule), usnim krakovima i, što je malo neobično za meduzu, na površini zvona. Tentakule ove meduze mogu biti prilično dugačke, čak i metar. Do trovanja može doći u kontaktu sa živom ili mrtvom meduzom. Tako da, ako već vadite meduze iz mora na žalo (što nije baš lijepo jer je to mučenje bića, a meduze imaju nervni sistem, mada primitivan), nemojte ih doticati i čačkati čak ni ako su mrtve ili ih čerečiti i bacati pipke u more. Znalo se desiti i da ih ljudi vade iz mora kačketima, pa stave kačket opet na glavu, i onda ih zaostale nematociste ožare.

Pelagia noctiluca meduza morska mjesečina

Morska mjesečina, Biševo

 

Tipično, ubodi su obično ograničeni na površinu kože i uzrokuju samo eritematozne (crvenkaste), edematozne (natečene) i vezikularne (mjehurići) lezije, s lokaliziranom boli koja može trajati jednu do dvije sedmice. Nekad bol prođe vrlo brzo, a nekad se zadržava. Jače izlaganje otrovu ovih meduza može stvoriti opekotine iza kojih ostaju ožiljci.

Šta uraditi ako vas morska mjesečina opeče?

Zaboravite savjete da se trebate popiškiti na mjesto uboda. Neki savjetuju da mjesto premažete rastvorom sirćeta i vode, ali od hladne vode će vas još više peći. Sirće i voda zapravo čine da se još više otrova oslobađa. Savjet stručnjaka je staviti na mjesto nešto toplo – recimo suncem zagrijani oblutak dok ne prođe. Isto tako pomaže lidokain u formi spreja primijenjen na kožu jer blokira nematociste da oslobađaju otrov.

Ukoliko vam usne ili oči počnu otjecati, osjećate vrtogavicu, pritisak vam je nizak, ako ste ožareni u lice ili genitalije, javlja vam se osip po cijelom tijelu i teško dišete nakon što vas je ova meduza opekla, obratite se za medicinsku pomoć. Obratite se ljekaru  ako je zahaena veća povrršina tijela ili je opečeno malo dijete. Ljekari savjetuju korištenje analgetika, antihistamika , mazanje aloja verom i pantenolom, oporavak u zamračenoj prostoriji.

Postoji mogućnost alergijske reakcije, naročito ako ste tako baksuzni da vas opeče i morska mjesečina i još jedna vrsta žarnjaka (Cnidaria), hidrozoa Portugalska galija (Physalia physalis), koja je toliko otrovna da postoje slučajevi da je ubila ljude. Sama Pelagia noctiluca – noćna mjesečina, premda je neugodna, nije po život opasna iako velika jata ovih meduza mogu nanijeti velike štete uzgajalištima riba i nanijeti neugodne opekotine, pogotovo ako je riječ o manjoj djeci.

Jako je zanimljivo kako Pelagia noctiluca nema sve stadijume razvoja meduze – od slobodno-plivajuće larve planule, preko efire (ephyra), sesilnog polipa (nije slobodno-plivajući) do faze meduze. Kod ove vrste nedostaje faza polipa.

Čime se hrane? Kao i druge meduze, hrane se planktonskim račićima, poput kopepoda, jajima riba i mekušaca, razičlitim larvama, pa i svojom vrstom – kanibali su.