Da li su meduze u Jadranu obična pojava ili neobičnost? I u Neumu su se pojavile meduze i izazivaju paniku kod kupača, ljudi ne smiju u more, a ogromne meduze, njih desetine plivaju nošene strujom… o čemu se radi? Jesu li opasne?
Meduza u Jadranskom moru ima, samo što nisu bile baš uobičajene u Neumu i mnogim drugim mjestima. Većina meduza su pelagijske, pučinske vrste. Vrsta koja se sada može vidjeti i koja plaši kupače je mediteranska meduza, koja se još zove i jadranska meduza, naučnog naziva Cotylorhiza tuberculata. Ova vrsta nije invazivna, nego je endem Mediterana.
Ovaj stvor zaista izgleda zastrašujuće – veličine su šešira, zaista velike, prečnika i 30-40cm. Zaista ih nije ugodno vidjeti. Vide se s kopna, ali kada ste u vodi, onda je malo teže, zbog refleksija svjetlosti. Imaju karakterističan izgled „jaja na oko”.
Ali, da li su opasne?
Otrov ove vrste nema naročito opasno dejstvo na ljude, osim na one koji su alergični. Ipak treba biti na oprezu i ne dirati ove meduze.
Za meduze, kao za zmije, uzimamo da je bolje spriječiti nego liječiti i da se svih vrsta treba čuvati. Naime, meduze spadaju u vrlo primitivna, ali evolucijski jako dobro prilagođena bića koja nazivamo žarnjaci (Cnidaria). Meduze unutar ovog prastarog, nekoliko stotina miliona godina starog filuma, spadaju u klasu Scyphozoa.
Inače, naziv „meduza” je nastao prema grčkoj mitologiji – Meduza je bila jedna od sestara Gorgona, koja je uvrijedila božicu Atenu. Atena ju je zato pretvorila u čudovište – pramenovi Meduzine kose postali su zmije. Meduza, Steno i Euriale bile su kćeri starih božanstava koje su, po mitologiji, svrgnuli olimpski bogovi.
Međutim, ono što mi zovemo meduza, samo je jedna od faza u životnom ciklusu skifozoa. Ostali stadiji su slobodnoplivajuće larve, zvane planule, zatim sesilni (nepokretni, pričvršćeni za površinu) polipi zvani skifistome, zatim jedan prelazni oblik zvani efira (ephyrae) i onda odrasla forma zvana meduza.
Mladoj meduzi treba 8-10 sedmica da postigne početni promjer od 3 cm, a zatim će rasti otprilike 3-4 cm sedmično dok ne dosegne konačnu veličinu odrasle jedinke. Postupno se meduza razvija s prosječnim konačnim promjerom od približno 35 cm.
Pelagijska je (pučinska) vrsta i samo rijetko dolazi uz obale.
Meduze nemaju mozak, imaju primitivan nervni sitem, nemaju krvne sudove, organe – ali ipak spavaju.
Zašto ovo sve govorim i gnjavim s razvojnim ciklusom meduza?
Radi se o fascinantnim bićima, koja, premda nam nisu ugodna, bojimo ih se, ipak trebamo poštovati. Imaju određene uloge u morskim ekosistemima.
Konkretno, čini se da ova velika vrsta, prepoznatljiva po ispupčenju na klobuku i ljubičasto-crnim žarnjacima, premda izgleda zastrašujuće, ipak nije opasna po ljude, osim u slučajevima alergija (što naravno nikako ne možemo znati, da li smo alergični ili nismo, pa ih je najbolje izbjegavati).
Tačno je da kvare užitak kupanja, ali to nije razlog da ih se vadi iz mora i muči, kopa po njima. Naime, u medijima su osvanule vijesti u kojima se prikazuje kako ih ljudi vade na žalove i onda trgaju i kopaju po njima, režu oštrim predmetima. To je zapravo užasno i divljačko, primitivno ponašanje. Meduze ne zaslužuju to. Ako vam se gade (a zapravo su prelijepe), izađite iz mora, dok ne prođu ili probajte naći drugo mjesto za kupanje. Obično ih nanose neke morske struje prema plićacima, pa pokušajte odrediti kojim pravcem idu i izbjeći mjesta na kojima se skupljaju.
Da li zagrijavanje mora utječe na povećanje brojnosti meduza i ove vrste?
Moguće da da. Možda su nezapamćene temperature mora ovih godina utjecale na razvojne cikluse i povećanje brojnosti ili su ih natjerale da traže zgodnije more. Možda je prosto slučajnost, no trebalo bi istražiti uzroke.
Kako god, ne mučite ih, to prosto nije humano i više govori o ljudima koji to rade nego o meduzama. Čovjek na snimku na linku govori kako on reže meduzu “jer mu je ujela dijete”, pa valjda da joj se osveti, kao da je meduza to učinila namjerno.
O tome koje su meduze Jadrana opasne, a koje nisu, više naučite ovdje, na plakatu Centra za invazivne vrste iz Poreča.
