Vjerovatno da je jedna od najstrašnijih riječi, koja tako opako odzvanja u ušima, riječ „rak“. Rak, kancer, tumor – to su zlokobne riječi koje oko sebe okupljaju čitav niz različitih, neprijatnih asocijacija, tako da ljudi često izbjegavaju reći te riječi, nego upotrijebe neku metonimiju i kažu, recimo, „ono najgore“. Prema ovoj bolesti pokazujemo strahopoštovanje jer oboljeti o raka znači patnju, ali znači i osvještenje vlastite prolaznosti na vrlo bolan način. Čak se sami termini rak i tumor često koriste kao metafore za zlo, truljenje, za nešto što je u isto vrijeme i zlo i ružno. Ovi negativni stereotipovi ne pomažu ni pacijentima ni medicinskom osoblju: kultura smrti kao posljedica straha i nerazumijevanja utiču na percepciju raka kao neizlječive bolesti, nečega od čega se sigurno umire. Rak je predmet mistifikacije, pogrešnih predstava, straha i tabua. U većini slučajeva, osobe koje sumnjaju na simptome raka su uvjerene kako dijagnoza raka neminovno znači i hiruršku intervenciju te stoga ignorišu simptome i odugovlače posjet ljekaru i uspostavljanje dijagnoze. Sve ovo u nemalom broju slučajeva dovodi do kasnog dijagnosticiranja i započinjanja terapije. Demistifikacija ovih termina, kao i pristupa liječenju je jedan od prvih koraka ka tome da pacijenti i njihove porodice na vrijeme prihvate naučno dokazano kredibilne terapije.

Jedan od prvih opisa raka datira iz otprilike 440. godine p.n.e. i zabilježio ga je Herodot. On je opisao slučaj persijske kraljice Atosse, kada je ona osjetila čudnu kvrgu na grudima. Operisao ju je njen rob Demasitis, porijeklom Grk i čini se da je ta procedura bila uspješna te da je kraljica živjela još neko vrijeme.

 
Za početak, potrebno je da demistifikujemo zašto se rak zove upravo tako. Hipokrat je opisao nekoliko tipova ovog oboljenja, referirajući se na njega riječju karkinos, što je bio grčki naziv za jednu vrstu raka kojeg mi poznajemo kao kraba. Hipokrat je radio hirurške intervencije uklanjanja ovih izraslina i izgled izvađenog tumora, sa svim krvnim žilama koje je tumor razvio, podsjećao ga je na raka. Poslije će Aulus Cornelius Celsus (25. p.n.e. – 50. n.e.), rimski enciklopedist, riječ karkinos prevesti na latinski kao cancer i kao takav ili kao kalk te riječi, ovaj termin će ući u većinu evropskih jezika. Sama riječ „tumor“ znači otok, oticanje, naticanje, i često se koristi i za opisivanje znakova inflamatornih reakcija, primjerice „dolor-rubor-calor-tumor“ („bol-crvenilo-temperatura-otok“). Termin neoplazma ili novotvorina je možda najbliža definicija raka: to su novonastale grupe stanica na nekom mjestu u organizmu.

Prvi dokumentovani slučaj kancera potječe iz Drevnog Egipta 1600 g. p.n.e. i zapisan je na Edwin Smith papirusu, nazvanom tako po američkom egiptologu. Ovaj papirus je skup instrukcija za hirurško tretiranje povreda, a sadrži i nekoliko sekcija iz oblasti ginekologije. Međutim, sve do 19. vijeka ljekari nisu znali da se se tumor širi metastazama: prije se mislio da je tumor neka vrsta otrova koja se širi organizmom, ali sve je to bilo daleko od zaključka da tumor nastaje iz samog organizma. Tek je engleski hirurg Campbell De Morgan postavio hipotezu kako rak nastaje na jednom mjestu, a onda se širi putem limfnih sudova. Danas se kancer posmatra kao skup srodnih bolesti, koje se, ipak, mogu mnogo razlikovati. Rak predstavlja svaki poremećaj diobe i diferencijacije stanica u kojem se stanice počnu nekontrolisano dijeliti bez prestanka i širiti se na okolna tkiva. U našem organizmu postoje trilioni i trilioni stanica i uvijek postoji mogućnost da će se procesi diobe i diferencijacije u nekoj od tih stanica poremetiti, međutim, naš organizam ima i mehanizme putem kojih se mogu uništiti ove „podivljale“ stanice. Međutim, ako su i ti mehanizmi uništeni ili poremećeni, tada stanice počinju nekontrolisanu diobu. Normalno, samo jedan dio stanica našeg tijela zadržava sposobnost diobe, primjerice stanice sluznice i kože te stanice krvi tj. svih onih tkiva i organa koje se neprestano mijenjaju zbog utjecaja sredine. Međutim, nervne i mišićne stanice se ne mogu tako jednostavno obnavljati. Međutim, ako se kod stanica koje su zadržale sposobnost diobe poremeti proces diobe, onda se počinje stvarati tumor. Nekontrolisani rast i dioba melanocita, pigmentiranih stanica kože, zovemo melanom.Kanceri dobivaju imena prema vrsti tkiva gdje se razvijaju – sarkomi su tumori mezenhimalnog tkiva poput kostiju, mišića i hematopoetskog tkiva, a ime im potječe od grčkog sarx u značenju “meso”. Gliomi su tumori stanica mozga, najčešće glija stanica. Sama riječ karcinom (carcinoma) u medicinskom smislu je uža nego što mislimo – karcinomi su zapravo tumori epitelijalnih stanica. Kako stanice epitela zadržavaju sposobnost diobe, tako su i najviše sklone pojavi nekontrolisane diobe. U karcinome spadaju praktično svi tipovi raka pluća, dojke, prostate, kolona te drugi tipovi tumora gastrointestinalnog trakta. Rak parenhima jetre je hepatokarcinom.

 
Ipak, dijagnoza karcinoma/tumora danas više neije smrtna presuda. Razvijene su mnoge dobre terapije, a u razvijenom svijetu se posvećuje i velika pažnja ranom otkrivanju raka. Jako bi bilo značajno raditi sistematske godišnje preglede koji bi mogli ukazati na tumore u ranoj fazi. Razvijaju se u genetičke terapije raka te postoje vakcine, poput HPV vakcina koje preveniraju rak grlića materice.
 
Još: