Da bi čovjek iskoristio prirodne resurse, mora odvojiti njemu korisne tvari od tvari koji mu nisu korisne iz smjesa u kakvim tvari inače dolaze u prirodi. Način na koji će neku tvar izdvojiti iz smjese ovise o svojstvima te smjese –da li je smjesa tekuća, čvrsta ili gasovita, da li je čine teške ili lake čestice i niz drugih osobina.

Stijena granit je smjesa nekoliko minerala , dakle smjesa nekoliko čvrstih tvari, pa tako na njemu vidimo crvene, crne i bijele mrlje. Ali, vrlo je teško iz granita odvojiti sve ove komadiće posebno.

Zlato u prirodi  dolazi čisto,  a ne kao spoj, međutim često dolazi ili u obliku zlatnih žica u  rudnicima ili kao grumenčići u nekim rijekama, pomiješano sa šljunkom i pijeskom. Ljudi već hiljadama godina odvajaju grumene zlata pomoću posebnog alata, metodom ispiranja zlata i ručnog odvajanja zlata od bezvrijednih oblutaka i pijeska.

Smjese mogu biti smjese čvrstih i čvrstih tvari kao što je to granit, čvrstih tvari i tekućih tvari  poput pijeska i grumenčića zlata  u vodi,  više tekućih tvari, kao što je to smjesa mastila i vode  te plinova u tekućini, poput ugljendioksida u mineralnoj vodi i gaziranim sokovima.

Kada stavite šećer u vodu, on se istopi. To ne znači da je šećer nestao, samo smo napravili smjesu u kojoj je šećer topiv. Ako je smjesa sastavljena od čvrste tvari koja je dodana nekoj tekućini i ta se tvar može otopiti u toj tekućini, kao što se šećer topi u vodi, tada tu smjesu nazivamo rastvor. Čvrsta tvar se otapa, rastvara u tekućini, i kažemo da je ta tvar topiva u toj tekućini. Za tekućinu u kojoj se nešto topi kažemo da je rastvarač ili otapalo. Zapravo, kada šećerimo čaj ili kafu, mi pravimo otopinu.

Svi znamo, međutim, da pijesak nije topiv u vodi. On u vodi pada na dno. Naučnici kažu da se istaložio ili sedimentirao. Sam pijesak ili bilo šta drugo što je palo na dno tekućine i nije se otopilo zovemo talog ili sediment. Recimo, postoji talog od kafe ili talog koji nastaje u hemijskim reakcijama.

Jedan od načina odvajanja čvrstih tvari koje nisu topive u nekoj tekućini jeste filtracija. Kada cijedite čaj kroz cjediljku, vi zapravo filtrirate čaj. Za filtraciju sitnijih čestica se ne služimo cjediljkom, nego filter-papirom, koji je poseban papir kružnog oblika i koji se bez pritiskanja po rubovima savije na 4 dijela i onda stavlja na lijevak. Preko tog papira se sipa smjesa i onda čestice čvrste tvari ostaju na filter-papiru, a tekućina prolazi kroz papir i skuplja se u čaši koji stavimo ispod lijevka. Filtriranu tekućinu tada zovemo filtrat. Čvrstu tvar smo dobili odvojenu na filter-papiru.

Drugi način odvajanja smjesa čvste tvari u tekućini jeste dekantiranje, odnosno, odlijevanje. To je način da odvojite čvrste supstance koje su teške, pa padaju na dno posude iz tekućine. Recimo, ako imate smjesu zemlje i vode, možete pažljivo odliti vodu i u posudi ostane zemlja.

Netopivu čvrstu tvar možemo iz smjese odvojiti i centrifugiranjem tako što se smjesa stavi u posudice, najčešće su to epruvete u specijalni aparat zvani centrifuga u u kojem se te posudice jako brzo vrte, i onda čvrsta frakcija smjese ostane na dnu posude, a tekućina se izdvoji u gornjem sloju i može se odliti.

Ako je čvrsta tvar topiva u tekućini, onda se služimo metodama isparavanja: jednostavno smjesa se zagrijava i voda ispari, ostavljajući samo čvrstu tvar koja je bila u njoj otopljena. Ovom metodom čvrsta tvar ostaje na površini gdje se zagrijavala. Ako je ta čvrsta tvar neki kristal, poput soli ili šećera, onda se dobiva kristalizacijom, tako što se zasićen rastovor te tvari i tekućine zagrijava. Zasićen rastvor je onaj u kojem se više ta tvar ne može otapati, ima je puno, u suvišku. Kako tekućina na toploti isparava, tako ostaje čvrsta tvar u obliku kristala koja se onda samo sastruže sa zagrijavane površine. Ovo je, zapravo način dobijanja soli iz morske vode.

Međutim, nisu sve smjese smjese čvrste tvari u tekućini. Ponekad imamo tekućine koje su otopljene u drugoj tekućini. Kada pomiješate sirće i ulje, dobili ste upravo to – dvije tekućine su stvorile smjesu, preliv za salatu. Ulje je lakše od sirćeta i izlazi na površinu.

Ako želimo izdvojiti rastvarač, a ne čvrstu frakciju iz smjese, onda se služimo metodom obične destilacije. Smjesa se stavlja u posudu, recimo laboratorijsku tikvicu sa produžetkom i zagrijava se. Tikvica mora biti začepljena. To je proces odvajanja smjese dvije ili više tekućina koji se zasniva na tome što ove tekućine imaju različite tačke ključanja Tekućina koja ima nižu tačku ključanja počinje isparavati prva i  prelazi u dio gdje se montirano Libigovo hladilo. Tu se hladi i kondenzira, odnosno, prelazi iz gasovitog u tekuće stanje i prikuplja se u drugoj posudi. Nakon destilacije  tako dobiveni rastvarač nazivamo destilat.

Ako imamo više različitih tekućina, njih odvajamo frakcionom destilacijom. To se radi pomoću kolone za frakcionu destilaciju.Ova metoda se koristi u preradi nafte i tako se dobivaju različiti derivati nafte – benzin, kerozin, dizel, bitumen i drugi.

Dakle, mi praktično svaki dan vršimo neko odvajanje smesa – taloženje, filtraciju, destilaciju, dekantaciju ili se koristimo proizvodima procesa odvajanja smjesa.