Sjeverno (polarno) svjetlo aurora borealis se vidjelo iz BiH i Hrvatske - i tu nema ništa neobjašnjivo

Ovo je prosto nevjerovatno – rijedak fenomen iznad naših krajeva zabilježen je 5. novembra 2023. prvo je meteorolog Nedim Sladić podijelo prve dojave iz Virovitice, zatim slike s BHMeteo iz Novog Grada i Viteza, a onda su se počele pojavljivati nevjerovatne slike iz Imotskog, sa Sljemena i mnogih drugih mjesta. Polarno svjetlo ili, pravilnije rečeno, sjeverno svjetlo, na srednjim geografskih širinama Balkana očitovalo se kao crveno, krvavo nebo.

Update: fenomen je zabilježen na našim prostorima i u noći 10.-11. maj 2024. kada je gust Sunčev vjetar došao do Zemlje.

Odmah kad sam vidjela ove egzotične objave, dojavila sam dr. Tijani Prodanović @drcosmicray da objasni u tiktoku i reelu šta se desilo i zašto je ovo polarno svjetlo crveno, a ne, kao što ga obično zamišljamo, zeleno.

Dakle – ponovimo šta je uopšte polarno svjetlo, odnosno na sjevernoj hemisferi poznato kao aurora borealis, a na južnoj kao aurora australis. Čak je pravilnije reći “sjeverno svjetlo” za auroru borealis (borealis na latinskom znči “sjeverni”) nego polarno svjetlo jer se javja i na južnijim geografsih širinama sjeverne polulopte, a ne samo na polovima tj. polarnim krugovima. Drugačije rečeno – ova svjetlost se može javiti i u umjerenom pojasu kakvi su naši krajevi.

Sjeverno svjetlo nastaje kada čestice sa Sunca, koje se nazivaju solarni vjetar, imaju interakciju s magnetskim poljem Zemlje. Ove čestice imaju električni naboj i putuju prema polarnim regijama Zemlje. Kada ove nabijene čestice ulaze u atmosferu i sudaraju se s molekulima i atomima u atmosferi, emitiraju svjetlost koja stvara prepoznatljive svjetlosne efekte. Ovisno o vrsti atomskih i molekularnih čestica s kojima se sudaraju, polarna svjetla mogu imati različite boje, poput zelene, crvene, plave ili ljubičaste. Međutim, boja ovisi i o visini na kojoj se događaju sudari. Intenzitet i oblik polarnih svjetala variraju ovisno o jačini solarnog vjetra i magnetosferskim uslovima.

“Kada se brzi elektroni sa Sunca sudare sa atomima u atmosferi, oni njima predaju neku energiju i onda ti atomi postaju pobuđeni i žele da vrate tu energiju i to rade tako što emituju svjetlost. Zelena boja u polarnoj svjetlosti potiče od kiseonika koji se nalazi negdje na visini 100-200 km iznad površine Zemlje. Crvena boja potiče također od kiseonika, ali se ona vidi samo kada su koncentracije, odnosno gustine kiseonika jako niske, što se desi u višim slojevima atmosferi, između 200-300km iznad tla“, objasnila je u reelsu dr. Prodanović (tiktok ovdje).

“Crvena iznad zelene se mnogo rjeđe vidi, to se dešava samo ako su oluje na Suncu mnogo jake. Pošto crvena boja nastaje u višim slojevima atmosfere, možemo dalje da je vidimo“, dodala je dr. Tijana Prodanović.

U suštini, svjetlost nije došla do nas, cut-off je bio negdje oko Austrije, ali pošto se to dešavalo u višim slojevima atmosfere, mi smo vidjeli kao crvenu svjetlost ono što se dešavalo iznad Austrije i Njemačke. Oni su tamo vidjeli i nešto zelene svjetlosti. Mi smo gledali slojeve na visini 300km pa se vidi iz veće daljine. Odnosno, mi smo vidjeli nešto što nije bilo direktno iznad nas nego smo vidjeli gornji dio pojave izna Njemačke. Zapravo i ovo je poazatelj da je Zemlja okrugla.

Prodanović naglašava i to kako boja zavisi čak i od dužine pobuđenog stanja – crvena boja je rezultat stanja koje ima duži život, odnosno više vremena prođe između sudara da bi se mogao emitovati foton.

Javili su se komentari kako ovo svjetlo nije aurora borealis, jer je crvena, da je ovo “sumnjivo”, neprirodno i slično jer su ljudi navikli na zelenu pojavu kao sa slika iz Skandinavije. Naravno da su počeli komentari kako je ovo HAARP i slično.

Međutim, da – sjeverno svjetlo NE MORA imati tipičnu zelenkastu boju, nego može biti i crveno, zavisno u kojim dijelovim atmosfere se događa. Ovakve prirodne pojava su se u stara vremena, kada nauka nije bila razvijena povezivale sa različitim događajima, jer su prosto ljudi htjeli vidjeti u njima neku svrhu i značaj, jer su rijetke pojave. To je samo ljudska želja da prirodnim fenomenima da smisao, a živimo u nezgodnim i nestabilnim vremenima kada je vrlo lako da neka neobična pojava pobudi masovnu histeriju i strah. Radije trebamo uživati u naučnom objašnjenju pojave.

Dakle, nikakve vradžbine, Haarpovi i gluposti – samo čisti prirodni fenomeni koje nauka umije objasniti.

Sam HAARP više ne radi. HAARP, što je skraćenica za “High-Frequency Active Auroral Research Program,” je bila vojno-naučna istraživačka inicijativa smještena u Aljasci. Program je bio dizajniran za proučavanje gornje atmosfere i ionosfere koristeći visokofrekventne radijske valove. Međutim, HAARP je zatvoren 2014. godine i više nije u funkciji. Njegova zatvaranja bila je povezana s financijskim i političkim faktorima, a program je bio predmet različitih teorija zavjere koje su tvrdile da je imao skrivene svrhe ili potencijalno štetan utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje. Efekti HAARP-a su se mogli vidjeti jedino iz Aljaske, ali je ovaj program pobudio niz teorija zavjera.