Astronomi su uz pomoć teleskopa James Webb možda napravili veliki iskorak u potrazi za vanzemaljskim životom — u atmosferi jedne udaljene planete pronađeni su gasovi koji se na Zemlji stvaraju isključivo biološkim putem.
Mogući tragovi života na planeti K2-18 b
Naučnici su pomoću svemirskog teleskopa James Webb detektovali hemijske tragove gasova u atmosferi egzoplanete K2-18 b, koji se na Zemlji proizvode isključivo djelovanjem živih organizama — naročito mikroorganizama poput morskih algi.
Otkriveni gasovi su dimetil-sulfid (DMS) i dimetil-disulfid (DMDS). Njihovo prisustvo može značiti da je ova planeta domaćin mikrobiološkom životu. Ipak, istraživači naglašavaju da ne najavljuju otkriće života, već mogućeg biosignala — indikatora biološke aktivnosti.
„Transformacijski trenutak“ u astrobiologiji
„Ovo je prelomni trenutak u potrazi za životom izvan Sunčevog sistema. Pokazali smo da je moguće detektovati biosignale na potencijalno nastanjivim planetama postojećim tehnologijama. Ušli smo u eru posmatračke astrobiologije“, izjavio je astrofizičar Nikku Madhusudhan sa Univerziteta u Cambridgeu, koji je predvodio istraživanje.
Šta znamo o planeti K2-18 b?
K2-18 b je udaljena oko 124 svjetlosne godine od Zemlje i nalazi se u sazviježđu Lava. Ima masu 8,6 puta veću od Zemljine i prečnik 2,6 puta veći. Orbitira unutar tzv. „nastanjive zone“ — udaljenosti od zvijezde na kojoj može postojati tekuća voda.
Planeta je dio klase tzv. „sub-Neptuna”, a naučnici je svrstavaju u potencijalne „hycean” svjetove — planete prekrivene okeanima i okružene atmosferom bogatom vodonikom, koje bi mogle podržavati mikrobiološki život.
Šta je do sada otkriveno?
James Webb je ranije otkrio prisustvo metana i ugljen-dioksida u atmosferi ove planete, što je bio prvi dokaz postojanja ugljeničnih molekula na nekoj planeti u nastanjivoj zoni. Sada su pronađeni i DMS i/ili DMDS — u količinama koje se, prema trenutnim saznanjima, ne mogu objasniti bez biološke aktivnosti.
Gasovi su detektovani u koncentracijama većim od 10 dijelova na milion, što je hiljadama puta više nego u Zemljinoj atmosferi. Šansa da je riječ o statističkoj grešci iznosi svega 0,3%.
Ipak — oprez!
Uprkos uzbuđenju, naučnici pozivaju na oprez. Potrebno je ponoviti mjerenja i isključiti mogućnost da ovakvi gasovi nastanu i bez života — putem dosad nepoznatih hemijskih procesa.
„Prvo moramo ponoviti mjerenja još dva do tri puta kako bismo potvrdili signal i podigli nivo pouzdanosti na gotovo jednu u milion. Drugo, potrebne su dodatne teorijske i eksperimentalne studije da ispitamo može li postojati nebiološki način za stvaranje ovih gasova“, rekao je Madhusudhan.
Kako se dolazi do ovih podataka?
James Webb koristi tzv. tranzitnu metodu — analizira svjetlost zvijezde dok planeta prolazi ispred nje, a dio te svjetlosti prolazi kroz atmosferu planete. To omogućava naučnicima da otkriju koji se gasovi tamo nalaze.
Veliko „ako“ i još veće pitanje
Ovo otkriće otvara mogućnost da nismo sami u svemiru, ali odgovori tek slijede.
„Ovo je veliko ‘ako’ u pitanju da li je riječ o životu. Nije u interesu nikoga da prerano tvrdi da smo otkrili život“, zaključio je Madhusudhan.
Treba razumjeti da potvrda postojanja života zahtijeva mnogo više od samog otkrivanja određenih molekula u atmosferi neke planete. Kada je riječ o konkretnom molekulu koji je ovdje u pitanju, njegovo prisustvo je zapravo utvrđeno uz znatno veću nesigurnost nego što se u radu tvrdi. To je zato što većina spektroskopskih analiza ovog tipa prikazuje samo tzv. formalnu grešku mjerenja, bez uračunavanja mnogo značajnije greške modela, kao i velikih nesigurnosti u molekulskim podacima i drugih faktora koji mogu značajno uticati na rezultate.
Mnogo je možda interesantnija detekciaj DMS, nego samog metana, ukoliko se ne radi o grešci. Jer zapravo bi bilo čudno da metana nema.
