Nova istraživanja pokazuju da određeni tjelesni profil – više mišićne mase u kombinaciji s nižim odnosom visceralne masti prema mišićima – odgovara „mlađoj dobi mozga“. Ovi nalazi su predstavljeni na 111. godišnjem sastanku Radiološkog društva Sjeverne Amerike (RSNA). Visceralna mast je ona duboko smještena masnoća u trbušnoj šupljini koja obavija vitalne organe.

„Ljudi s više mišića i manje skrivene abdominalne masti imaju zdraviji, biološki ‘mlađi’ mozak“, pojašnjava vodeći autor studije dr. Cyrus Raji sa Univerziteta Washington u St. Louisu. Takvo stanje mozga smanjuje rizik za buduće neurodegenerativne bolesti, uključujući Alzheimerovu.

Dob mozga predstavlja procjenu biološke starosti mozga na osnovu MRI snimka. Mišićna masa, mjerena MRI-jem, može poslužiti kao marker intervencija koje smanjuju slabost organizma i poboljšavaju zdravlje mozga. Gubitak mišića ranije je identifikovan kao faktor rizika za Alzheimerovu bolest, pa procjena dobi mozga daje dodatni uvid u te procese.

U okviru studije analizirano je 1.164 zdravih odraslih osoba, prosječne dobi oko 55 godina. Učesnici su imali cjelotjelesni MRI sa T1-težinskim sekvencama, što omogućava jasnu vizualizaciju masnog tkiva, mišića i moždanih struktura. Umjetna inteligencija korištena je za izračun ukupne mišićne mase, količine visceralne i potkožne masti te procjene biološke starosti mozga.

Rezultati su pokazali: „Viši odnos visceralne masti prema mišićnoj masi povezan je sa ‘starijim mozgom’, dok potkožna mast nije imala značajan uticaj.” Učesnici s više mišićne mase imali su mozak mlađeg izgleda, dok je veća količina skrivene trbušne masti pratila „stariji“ mozak.

Autori ističu da su povećanje mišićne mase i smanjenje visceralne masti realni, dostižni ciljevi. Ovakvi MRI i AI alati mogu pomoći u dizajnu tretmana koji ciljaju visceralnu mast, ali čuvaju mišiće – posebno u kontekstu lijekova kao što su GLP-1 agonisti (npr. Ozempic), koji smanjuju masno tkivo, ali mogu dovesti i do gubitka mišića.

Studija potvrđuje snažnu vezu između zdravlja tijela i zdravlja mozga i otvara prostor za razvoj preciznijih metaboličkih terapija.