• Ponavljane sesije vježbanja na traci za trčanje jačaju neuronske veze u mozgu miša, čineći određene neurone bržim za aktivaciju. Istraživači su otkrili da je ovo „preumrežavanje“ bilo ključno da bi miševi postepeno poboljšavali svoju izdržljivost u trčanju, što sugeriše da je mozak aktivno uključen u unapređenje fizičke sposobnosti kroz vježbanje.
  • U prevodu: vježbanje ne mijenja samo mišiće nego i cijeli mozak.

Nova studija objavljena 12. februara u časopisu Neuron otkriva da vježbanje ne jača samo mišiće i srce, već doslovno mijenja način na koji mozak radi. Naučnici sa Univerziteta Pennsylvania pokazali su da redovna fizička aktivnost „preprogramira“ određene moždane krugove koji omogućavaju tijelu da postane izdržljivije, snažnije i otpornije na napor.

Iako mnogi ljudi već dugo tvrde da se nakon vježbanja osjećaju bistrije i mentalno svježije, do sada nije bilo jasno šta se tačno dešava u mozgu. „Željeli smo razumjeti šta se u mozgu mijenja nakon fizičke aktivnosti i kako te promjene utiču na tijelo“, kazao je voditelj studije dr. J. Nicholas Betley.

Preumrežavanje mozga

U eksperimentima na miševima, istraživači su primijetili snažno povećanje moždane aktivnosti tokom i nakon trčanja na traci. Posebno je bila aktivna regija mozga poznata kao ventromedijalni hipotalamus (VMH), koja ima ključnu ulogu u regulaciji energije, tjelesne težine i nivoa šećera u krvi. Ponavljane sesije vježbanja na traci za trčanje jačaju neuronske veze u mozgu miša, čineći određene neurone bržim za aktivaciju. Ovo „preumrežavanje“ bilo je ključno da bi miševi u studiji postepeno poboljšavali svoju izdržljivost u trčanju.

Unutar te regije izdvojena je specifična grupa neurona, poznata kao SF1 neuroni. Oni su se aktivirali tokom trčanja, ali su – iznenađujuće – ostajali aktivni i do sat vremena nakon što je vježbanje završeno. Nakon dvije sedmice svakodnevnog treninga, miševi su mogli trčati duže i brže prije nego što bi se iscrpili. Istovremeno, njihovi SF1 neuroni postajali su sve aktivniji.

Kada su naučnici blokirali te neurone, miševi su se brzo umarali i nisu pokazivali nikakav napredak u izdržljivosti, čak ni uz redovno vježbanje. Još zanimljivije, ako su neuroni bili blokirani tek nakon treninga – dakle tokom faze oporavka – efekti vježbanja su opet nestajali. To pokazuje da mozak nije važan samo dok se krećemo, već i dok se tijelo oporavlja.

Naučnici vjeruju da aktivni SF1 neuroni pomažu tijelu da efikasnije koristi energiju, naročito glukozu, čime se ubrzava oporavak mišića, srca i pluća. Time se tijelo bolje prilagođava budućim naporima.

„Kada dižemo tegove ili trčimo, mislimo da gradimo mišiće. Ali zapravo istovremeno treniramo i mozak“, kaže Betley.

Ovo otkriće moglo bi otvoriti nove mogućnosti za pomoć starijim osobama, pacijentima koji se oporavljaju od moždanog udara, ali i sportistima i ljudima u rehabilitaciji. Ako naučnici nauče kako da pojačaju ove moždane procese, možda će biti moguće brže postići koristi od vježbanja – i lakše ostati motivisan za kretanje.

Reference:

  1. Kindel, M., et al. (2026). Exercise-induced activation of ventromedial hypothalamic steroidogenic factor-1 neurons mediates improvements in endurance. Neuron. DOI: 10.1016/j.neuron.2025.12.033.