Datura, ili kako je već zovu tatula, smrduša ili kužnjak, biljka je iz porodice Solanaceae (pomoćnice) kojoj pripadaju neke od najotrovnijih biljaka koje možete zamisliti, ali i neke nama privredno veoma važne kulture. U ovu porodicu spadaju i bunika (Hyoscyamus niger), velebilje (Atropa belladona), pomoćnica (Solanum nigrum) i mandragora (Mandragora officinarum), ali i paprika (Capsicum anuum), paradajz (Solanum lycopersicum) i krompir (Solanum tuberosum).

Nekoliko parfema ima jedan neobičan omamljujući sastojak: u parfemima Mon Paris Yves Saint Laurent, Nina Nina Ricci, Ricci Ricci Nina Ricci i Poeme Lancôme postoji mirisna nota otrovne dature.

Rod biljaka Datura prema novoj klasifikaciji broji 9 vrsta, a kod nas samonikla raste Datura stramonium, bijeli kužnjak. Najpoznatije druge vrste su Datura wrightii (sveta datura, na području Sjeverne Amerike), D. innoxia (Srednja i Južna Amerika) i Datura metel. Sve vrste ovog roda su otrovne za čovjeka i stoku, izazivaju halucinacije, a u nekim državama uzgoj dature je zabranjen.

Sam naziv “datura” potječe iz hindi-jezika dhatūrā i ima značenje “bodljikava jabuka”, što se vjerovatno odnosi na bodljikavi plod – tobolac u kojem se nalaze sjemenke. U Ayurvedi se datura spominje pod nazivima kanaka i unmatta. Nathaniel Hawthorne spominje jednu vrstu te biljke (apple-Peru) u The Scarlet Letter (Grimizno slovo). U Meksiku nosi naziv toloache.

 

 

 Magijska biljka i halucinogeni efekti

Zašto je datura, ta biljka nježnih, krupnih cvjetova koji plijene pažnju toliko opasna i zašto se oko nje ispreda toliko legendi? Ona spada u ljekovite biljke i to one čija svojstva ljudi poznaju od davnina, a zbog halucinogenog efekta je postala i “sveta biljka” koju su Indijanci koristili u ritualima. Čini se da je jedna vrsta iz ovog roda tajni sastojak praha koji može paralizirati čovjeka, a koji se koristi u voodoo magiji. O tome je pisao antropolog Wade Davis 1985. u knjizi The Serpent and the Rainbow, ali je nejasno koji tačno sastojak (tetrodotoksin?) dovodi do zombifikacije koja je tu opisana na slučaju čovjeka po imenu Clairvius Narcisse i u kojoj koncentraciji. U voodoo magiji se ova biljka opisuje kao “đavolji krastavac”.

Sve to ne bez razloga: sve biljke ovog roda sadrže vrlo opasne alkaloide poput skopalamina, hiosciamina i atropina u vrlo visokim koncentracijama, ponajviše u lišću i sjemenkama, koje se nalaze u bodljikavom tobolcu. Svi ovi alkaloidi spadaju u grupu tropana, organskih cikličnih molekula koje sadrže most od nitrogena:

 
 
 

Otrov obreda

Čak i med, ako je sakupljen od polena ovih biljaka, može biti otrovan. Sasušeni listovi dature su u Evropi bili popularno sredstvo za trovanje drugih ili za samoubistvo. Otrovnost biljke je promjenljiva zbog različitog sadržaja alkaloida i zavisi od mjesta gdje raste, vrste đubriva (ako se uzgaja) te niza drugih faktora. Dosta trovanja se događa zbog toga što laici pokušavaju koristiti daturu kao halucinogenu drogu.

Simptomi trovanja su ubrzan rad srca, širenje zjenica (midrijaza, uglavnom zbog atropina) te delirijum u kojem otrovana osoba ne može razlikovati stvarnost od fantazije. Hipotermija, suhoća usta, znojenje, fotofobija i amnezija su također česte pojava nakon trovanja. Datura može toliko degradirati vid da dolazi do funkcionalne sljepoće, koja traje danima.

Većina onih koji su pokušali daturu koristiti kao rekreativnu drogu kažu kako im je to iskustvo bilo izuzetno neprijatno. Međutim, neka indijanska plemena, prije svega Navajo, koristili su daturu u obredima, ali treba naglasiti da su oni veoma dobro poznavali tajne upotrebe i svojstva dature. Bila je relativno raširena primjena dature i među Astecima.

U Kaliforniji je, primjerice, 12 plemena koristilo daturu u obredima proricanja i liječenja. Pleme Chumash iz Kalifornije je daturu zvalo moymoy i imali su božicu prorokovanja koja se također zvala Moymoy. Majke u ovom plemenu su sinovima, kad bi napunili 8 godina, davale pripravak koji je sadržavao daturu što je predstavljalo neku vrstu spiritualne inicijacije u svijet muškaraca, način traženja svog “duha čuvara” i “uspostavljanje veze” sa spiritualnim svijetom.

Međutim, ovaj obred, kao i svako ponavljanje uzimanja dature je bilo povezano sa strogim postom. Ukoliko bi neko umro od trovanja ili imao teško iskustvo sa daturom, članovi plemena su to objašnjavali time da se nije držao strogih pravila posta i da je time pokazao nepoštovanje prema duhu i božici Moymoy.

 
Tobolac Datura stramonium, sa sjemenkama, izvor: By Nova – Own work, CC BY 3.0, via https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=2575575
 
 

Nakon uzimanja dature u manjim količinama prvo se javlja osjećaj tromosti i umora, koje smenjuju vizuelne halucinacije, često vrlo živopisne i upečatljive. Osoba gubi svijest i zapada u dubok, paralizirajući san. Ukoliko se pretjera sa količinom, otrovana osoba pada u delirijum i umire.

Cvjetovi biljke, ako bi ih pojeli, također su otrovni, ali manje nego listovi i sjemenke. Miris cvjetova se obično opisuje kao erotičan, mješavina nota heliotropa i nekog finog sapuna. Cvjetovi se otvaraju noću, a u predvečerje imaju i najjači miris i to je još jedna od skrivenih čari ove biljke, ali ne i posljednja: biljka se u malim količinama koristila i kao afrodizijak. U Harry Potter i Kamen mudraca, datura je biljka koja štiti Kamen mudraca tako što stvara halucinacije.

 
Brugmansia
 
 

Srodna biljka iz iste porodice je i Brugmansia, “anđeoska truba”, nimalo manje otrovna i halucinogena biljka od dature. U suštini, biljka se povezuje sa vještičarenjem, paganstvom, fatalnošću i opasnošću. Stoga nije ni čudo da su se neki tvorci parfema odlučili na to da stave malo, samo malo esencije dature u neke parfeme kako bi proizveli pomalo opijajući efekat. Dare to be devil…