Da li je Bianca Censori žrtva? Kada Ye (Kanye) izađe malo vani s Biancom Censori, više nas ne čude outfiti, golotinja, vulgarnost. Samo nas zgražava njen pristanak, njen očit strah u očima i pitamo se zašto to radi i da li je sretna? Neki tvrde da ako joj nije dobro, treba da traži pomoć, a pošto ne traži, da joj je to sasvim uredu i da uživa.

Bianca Censori – molećljivi pogled i nezadovoljstvo

No snimka cijelog prolaska na crvenom tepihu Ye i Biance 2025. na dodjeli Grammyja, pokazala je kako ona oklijeva, gleda u njega s nevjericom, on joj kaže nešto otresito i onda skida bundu i pokazuje nam nešto što kritika pokušava nazvati prozirnom haljinom a u stvari je je neki čudni materijal, koji otkriva sve, uključujući i genitalije.

Neki ovo zovu prostestom, performansom. No zašto je golotinja Biance Censori drugačija od golotinje Madonne u Miamiu, za YSL. Ili slika Helmuta Newtona, ili golih Johna i Joko Lennon? Ili „Gole Atene” na protestima Black Lives Matter? Zašto nam se svima čini da je prva zlostavljanje, a ove druge zaista imaju kod protesta?

Madonna za YSL: provokacija i emancipacija

Razbijmo kod i šifre. Recimo, u slučaju Madonne i YSL, samo je Madonna na većini slika (osim par, postoji jedna gdje muškarcu grize bradavicu, ali opet i tu dominira). Ovdje nema nikoga kome se Madona podčinjava, ona uživa u svom tijelu, to je njena odluka, to su njene pubične dlake koje pokazuje, njene grudi – ona je tu da remeti kontekst, remeti sredinu kada autostopira, potresa grad. Ona napušta kodekse društva i njena golotinja je izraz emancipacije žena, kao i nekad prije mini suknja.

U vrijeme kada je to Madonna uradila, to je bio čin provokacije i pobunjeništva. Danas vlada prezasićenje vulgarnošću, Onlyfansima, dostupnost pornografije i normaliziranje zlostavljanja, kao što smo vidjeli u tragediji Gisele Pelicot.

Ne zaboravimo ni vrlo čulan, senzualan spot za pjesmu Chrisa Isaaka za Wicked games u kojem je Helena Christensen topless. Estetski visokosofisticiran, ali i provokativan, ovaj spot je slobodouman i zaista prelijep.

Golotinja kao protest

Kod Johna Lennona i Yoko Ono, tu je jednakost – njih oboje su ko od majke rođeni. A u slučaje Ye-Bianca. on je obučen, u crno, čime isti;e svoju moć, ona je u bundi i on traži da ona skine bundu. Bunda (ne znamo da li je u pitanju pravo ili faux fur) u ovom kontekstu nju čini njegovom životinjom, njegovim kućni ljubimcem. Nikada ne zaboravimo da je Bianca i arhitektica, dakle nije neobrazovana žena. U ovom slučaju poruka je, da čak i ako je žena obrazovana, ona će takvom muškarcu biti ogoljena od svoje ljudskosti i biti pretvorena u živuljku. U stvora. U osnovno bivstvovanje, osnovni sloj. Jednodimenzionalna.

Golotinja se ponekad koristi kao protestna taktika kako bi se privukla pažnja javnosti i medija na određeni problem, a u nekim slučajevima sam čin javne golotinje predstavlja cilj protesta. Ovakav vid demonstracija prvi put je zabilježen još 1650-ih, kada su kvakeri koristili golotinju kao simboličan čin. Da, stidljivi pobožni kvekeri su izmislili golotinju kao izraz protesta.

Kasnije su ovu taktiku primijenili svobodnici u Kanadi 1903. godine, a njihove gole proteste čak su dokumentovali i objavili u fotografijama. Nakon 1960-ih, sve više grupa počelo je koristiti golotinju kao sredstvo protesta. Međutim, prihvatanje ovakve metode uveliko zavisi od kulturnih i zakonskih normi u različitim dijelovima svijeta. Kritičari javne golotinje tvrde da je takav čin nepristojan, naročito kada su prisutna djeca, dok drugi smatraju da je to legitiman oblik izražavanja zaštićen pravom na slobodu govora.

Čak i tamo gdje je javna golotinja donekle prihvaćena, ona i dalje izaziva iznenađenje, pa aktivisti često uspijevaju da privuku pažnju medija kada je koriste kao svjesnu protestnu taktiku. Primjer za to je događaj od 19. jula 2020. godine, kada je mlada žena, noseći samo zaštitnu masku i kapu, stala pred policajce tokom protesta za Georgea Floyda u Portlandu, savezna država Oregon. Iako su policajci upotrijebili suzavac i gumene metke, ona je nekoliko minuta mirno pozirala ispred njih, nakon čega su se povukli. Njene fotografije ubrzo su postale viralne i privukle veliku pažnju javnosti.

U Njemačkoj, Berlinu, nisu rijetkost defilei oskudno odjevenih osoba iz ovog ili onog razloga.

Berlin, 2019. ispred Brandenburške kapije, fotografija NG

PETA-ina kampanja „Radije ću hodati go/la, nego nositi krzno” bila je jedna od vizuelno najjačih kampanja u proteklih 40 godina. posebno slika gole Chrysty Turlington. Kampanja je bila toliko uspješna da je PETA prestala s njom jer su uspjeli niz dizajnerskih kuća prisiliti da prestanu koristiti krzno.

Dana 29. juna 2016, akademkinja sa Univerziteta u Cambridgeu, Victoria Bateman, ušla je gola na sastanak Fakulteta za ekonomiju u znak protesta protiv rezultata referenduma o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji. Na svojim grudima i stomaku ispisala je poruku: “Brexit ostavlja Britaniju golom”.

Dva protesta pod nazivom „Topless Disturbance” održana su na brdu Parlamenta u Kanadi 1987. i 1988. godine u znak protivljenja predloženom (a kasnije finaliziranom) Sporazumu o slobodnoj trgovini između Kanade i SAD-a.

Ukrajinska grupa feministkinja Femen je više puta protestirala topless protiv seskualnog trafickinga, patrijarhata, Viktora Janukovića…

Golotinja kao umjetnost

Put golotinje od antičke Grčke do danas kao sredstva izražavanja bio je dug – od ideala, preko stida, do protesta.

Teatar okrutnosti (Théâtre de la Cruauté) je koncept koji je razvio francuski dramaturg, glumac i teoretičar Antonin Artaud 1930-ih godina. On je vjerovao da je zapadno pozorište postalo previše intelektualno i otuđeno od pravih emocija, pa je predložio radikalnu promjenu – teatar koji bi intenzivno djelovao na publiku kroz fizičko, vizuelno i zvučno iskustvo. Iskustvo koje uzdrma gledaoca.

U predstavama ovog pozorišta je bilo golotinje, ali ne kao provokacija ili erotski element, već kao sredstvo izražavanja ljudske ranjivosti, instinktivnosti i oslobađanja od društvenih normi. Arto je zagovarao upotrebu tijela kao primarnog sredstva komunikacije na sceni, pa su glumci često koristili svoje tijelo na način koji je bio sirov, ekspresivan i izvan uobičajenih društvenih ograničenja.

Hipiji i drugi sudionici kontrakulture 1960-ih prigrlili su golotinju kao dio svoje dnevne rutine i kako bi naglasili svoje odbacivanje svega umjetnog. Komune su ponekad prakticirale naturizam.

Erotske fotografije Helmuta Newtona, koje nekad prelaze granicu i mogu se gledati kao visoka pornografija, ipak su umjetnost. Oštri rubovi i sjene, pocijepane čarape, dominacija i submisivnost, fetiši, poput modela sa sedlom na leđima ili modela u nešto blažim verzijama japanskog vezivanja konopcima, umjetnosti zvanoj shibari i kinbaku, igre moći – sav taj visokoseksualni kontekst koji varira od veličanja tijela kao ideala do apsolutne pornografske komodifikacije, kod Newtona je igra.

Vrijedno je i spomenuti Muglerov spot iz 2012. Brothers of Arcadia, koji je režirao Nicola Formichetti, u kojem na djelić sekunde vidimo i frontalnu mušku golotinju u sceni masturbacije te puno drugih sugestivnih stvari, uključujući i BDSM i aluziju na gangbang.

Godine 1977, u galeriji u Bolonji, Marina Abramović i njen tadašnji partner i saradnik Ulay stajali su goli u uskim vratima, intenzivno se gledajući, dok se publika provlačila između njih. Ljudi koji su se provlačili mogli su birati kojeg će ljubavnika gledati, ali ono što je bilo najzanimljivije bio je osjećaj zadiranja u intimni prostor između dvoje ljubavnika, a ne sama njihova golotinja, osjećaj da nešto prekidate, da ste treća osoba u krevetu, da ste uljez, provalnik, skoro pa silovatelj.

Ali Ye nema ove momente. Nema ni slavljenje tijela, iako je nama svima očito da Bianca Censori ima divno skladno tijelo. Ovdje se radi o komodifikaciji, korištenju jednog tijela za bolju prodaju svoje „modne linije”. Eskperimentirao je Ye na Bianci sa vrlo bizarnim autfitima koji su između bolničkih pelena, trudničkih steznika i japanskog vezivanja, ali to je daleko od umjetnosti koliko može to biti. Ovdje je u pitanju pokazivanje moći i znajući za Yeovo divljenje prema nacistima, koje bi u normalnom vremenu bilo razlog za privođenje a ne egzibicija slobode govora, ovo itekako podsjeća na golotinju zatvorenika u koncentracionim logorima. Jer svlačenje zatvorenika, kao i silovanja, posebno u ratu imaju za cilj sramoćenje. Tijela stradalih u logorima poput Jasenovca, Auschwitza, Dachau, Birkenau … bila su gola, bačena na kamione i tako istovarena u jame. I u smrti im je oduzeto dostojanstvo.

Istovremeno, treba spomenuti i drugu stranu odnosa nacista sa golotinjom. Nacisti su koristili golotinju u propagandne svrhe kako bi veličali arijevsku rasu kao standard ljepote, kao što se odražava u nacističkom propagandnom filmu o Ljetnim olimpijskim igrama u Berlinu 1936. redateljice i propagandistice Leni Riefenstahl, Olympia.

Ovo je drugačije i mračnije od puke submisivnosti i igre dominacije i submisivnosti.

U golotinji je protest, inat, ljepota, samo ako je ona izražena slobodnom voljom osobe koja je gola. Komodifikacija zlostavljanja, moguće, ako nije čin slobodne volje (ok znam da ima onih koji kažu da nema slobodne volje).

Za kraj – vjerujem da će se mnogi zapitati zašto pisati o ovom bizarnom slučaju na website o nauci. Eto, tako. Jer su humanističke nauke nauke i treba nam kritički otklon i komentar na mnogo šta u ovom svijetu.