Zamislite da hodate velikim gradom gdje vas kamera prati na svakom koraku, trgovine vas oslovljavaju imenom, a oglasi savršeno znaju vaše navike, interese i ono što ste sinoć pretraživali na internetu. To ne zvuči više kao naučna fantastika — to je stvarnost digitalnog prostora. Svakog dana ostavljamo tragove: fotografije, klikove, komentare, zdravstvene i finansijske podatke, pa čak i emocionalne reakcije. Sve to se bilježi, analizira i pretvara u algoritme koji utiču na to šta ćemo vidjeti, kupiti ili na kakve ćemo prilike u životu naići. Upravo zbog toga Evropska unija je uspostavila četiri ključna pravna okvira: Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR), Akt o digitalnim uslugama (DSA), Akt o digitalnim tržištima (DMA – Digital Markets Act) i Akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act). Oni čine osnovu digitalne etike: štite privatnost, sigurnost i pravo na istinitu informaciju, te postavljaju smjernice za razvoj tehnologija koje mijenjaju društvo.
GDPR je donio prekretnicu u načinu upravljanja privatnim podacima. Organizacije više ne mogu koristiti podatke kao robu bez objašnjenja. Danas svaka osoba ima pravo da zna ko prikuplja njene podatke, zašto, kao i pravo da zatraži njihovo brisanje ili ograničavanje upotrebe. GDPR nam omogućava da kažemo „dosta“ kada smatramo da se naši podaci koriste na neetičan način.
Drugi ključni dokument je Akt o digitalnim uslugama (DSA), koji uvodi odgovornost velikih platformi. Internet je donio brz pristup informacijama, ali i povećao širenje dezinformacija, govora mržnje, manipulacija i netransparentnih algoritama. DSA vraća ravnotežu: platforme sada imaju obavezu transparentnosti o tome zašto se korisnicima nude određeni sadržaji ili reklame, osigurati pravedne procedure kada se objave uklanjaju, te preduzeti mjere protiv nezakonitog sadržaja i manipulacije. Ukratko, DSA postavlja temelje za sigurniji i transparentniji internet.
„DSA – Zakon o digitalnim uslugama je dizajniran da bude primjenjivan od strane Evropske unije, konkretno Evropske komisije, zajedno sa institucijama država članica. Pored njega imamo i DMA – Zakon o digitalnim tržištima. Ova dva instrumenta zajedno za cilj imaju omogućiti siguran digitalni prostor, boreći se protiv štetnih praksi i manipulacija. Naročit fokus se stavlja na regulisanje velikih kompanija, koje imaju neproporcionalno veliki utjecaj, pa im se nameću i veće obaveze.“, kazao je dr Nasir Muftić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u razgovoru za FactCast podkast Nauka govori.
Četvrti dokument, AI Akt, fokusira se na procjene sadašnjih i budućih efekata ove tehnologije. Vještačka inteligencija već utiče na medicinu, zapošljavanje, obrazovanje, finansije i svakodnevnu komunikaciju. AI može biti briljantna, ali i pogrešiva, pristrana ili manipulativna. Zato AI Akt uvodi razvrstavanje sistema vještačke inteligencije po stepenu rizika: od minimalnog, preko visokog, do zabranjenog. Zabranjuje se digitalno društveno bodovanje, prikrivena diskriminacija i sistemi koji utiču na osnovna prava bez nadzora.
AI Akt nije dizajniran da bude prepreka inovacijama, već mehanizam da se tehnologija razvija bez ugrožavanja ljudi. Postoje i instrumenti za podsticanje razvoja, poput Paketa za inovacije u području umjetne inteligencije (AI Innovation Package) i Pakta za dobrovoljno pridržavanje pravila koji uključuje istraživače i tehnološke kompanije. Kroz programe poput Horizon Evrope i Kreativna Evropa podržava se razvoj etičke umjetne inteligencije.
Jedan od ključnih ciljeva AI Akta je i pravo na prepoznavanje autentičnog sadržaja, odnosno da korisnik mora znati kad je određeni sadržaj kreiran uz pomoć AI-ja.
„Moramo znati kad je nešto AI generisano. Mislim da je to nulta tačka… ground zero je da imamo informaciju, autentičnu informaciju i da znamo da li je autentična informacija donesena uz pomoć ili kreirana od strane čovjeka ili nekog ko nije čovjek“, istakao je dr Nasir Muftić.
Kada ih pogledamo zajedno, GDPR, DSA, DMA i AI Akt čine četiri stuba humanijeg digitalnog društva: zaštitu privatnosti, sigurnost na internetu i odgovoran razvoj tehnologije. Možda ne razumijemo sve tehničke procese, ali moramo razumjeti svoja digitalna prava — jer sloboda u digitalnom dobu ne znači samo da možemo kliknuti gdje želimo, već da znamo šta se dešava iza tog klika i da nad time imamo kontrolu.
Ovaj članak je izrađen u okviru projekta Evropske unije „Podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH”. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
