Digitalni ekosistem poznat kao „manosfera” obuhvata različite online zajednice – od foruma za samopomoć, preko različitih alfa-mužjak-pseudostoicističkih sadržaja o radu na sebi do ekstremnijih incel i „red pill” grupa – koje dijele specifične narative o muškarcima, ženama i odnosima. Iako nisu sve ove zajednice iste, istraživanja pokazuju da se u mnogima od njih sistematski šire dezinformacije, često upakovane u pseudonaučni jezik kako bi djelovale uvjerljivo.

U središtu tih narativa manosfere nalaze se ponavljajući mitovi – posebno oni koji opravdavaju mizoginiju ili stvaraju sliku žena kao prijetnje muškarcima.

Mit o „ženskoj hipergamiji”

Jedan od najraširenijih narativa jeste tvrdnja da su žene „po prirodi hipergamne” – odnosno da stalno traže partnere višeg statusa i da su inherentno nezadovoljne. Ovaj koncept se često povezuje s idejom tzv. „dual mating strategy”, koja se u manosferi interpretira kao dokaz da žene varaju i manipulišu partnerima.

Međutim, naučna literatura pokazuje znatno složeniju sliku. Evoluciona psihologija nudi više konkurentskih hipoteza o ljudskom ponašanju, a nijedna ne potvrđuje ovako pojednostavljen narativ. Štaviše, istraživanja pokazuju da i muškarci i žene izražavaju želju za partnerima višeg statusa, ali da se u stvarnosti većina veza formira između osoba sličnih karakteristika – fenomen poznat kao „assortative mating”.

Drugim riječima, ideja da su samo žene „hipergamne” nije empirijski utemeljena – ona je rezultat selektivnog tumačenja podataka.

Jedan od najjačih empirijskih nalaza u sociologiji i evolucijskoj psihologiji da ova manosferska tvrdnja nije tačna je studija u časopisu Evolution and Human Behavior pokazuje da ljudi globalno biraju partnere slične sebi po više dimenzija (obrazovanje, status, poželjnost). Ovaj obrazac je potvrđen u velikim uzorcima (više od 14.000 ispitanika u 45 zemalja). I u ovoj studiji se pokazalo kako se ljubaznost i inteligencija – ono što nije baš prisutno u zajednici manosfere – međusobno nalaze.

„80/20 pravilo”: popularan, ali netačan narativ

Možda najpoznatiji mit iz manosfere je tzv. „80/20 pravilo” – tvrdnja da 80% žena želi samo 20% muškaraca. Ova ideja se često predstavlja kao naučno „dokazana” analizama sa aplikacija za upoznavanje. Spominje se i u seriji Adolescencija.

Međutim, novija istraživanja sugerišu suprotno. Analiza ponašanja korisnika jedne evropske dating aplikacije pokazala je da muškarci češće ciljaju partnere koji su „iznad njihovog nivoa” (ah, priča o trofejima) , dok žene uglavnom biraju partnere slične poželjnosti. Također, uspješne veze se najčešće formiraju između osoba sličnih karakteristika, a ne kroz ekstremnu koncentraciju pažnje na mali broj „najpoželjnijih” muškaraca. Sem toga, ono što je „najpoželjniji muškarac” prema viđenju muškaraca, ne mora biti najpoželjniji prema viđenju žena.

Ne postoji nijedna relevantna peer-reviewed studija koja potvrđuje ovu tvrdnju u kontekstu ljudskih odnosa. Ali postoji više radova koji indirektno pokazuju zašto je pogrešna.

Jedan od izvora mita su analize sa aplikacija poput OkCupid ili Tinder. Rani OkCupid blog (nije peer-reviewed studija, upamtimo!) pokazao je da žene ocjenjuju većinu muškaraca kao „ispod prosjeka”. Ali ključni detalj koji manosfera ignoriše jeste to da su žene i dalje slale poruke velikom broju tih muškaraca. Zaključak iz kasnijih analiza je da percepcija nije isto što i ponašanje, a da interakcija nije svedena na eliminaciju 80% muškaraca. I nikad ne zaboravimo – Monica Bellucci je bila sa Vincentom Casselom, a Jane Birkin sa Sergeom Gainsbourgom.

Studije koje opovrgavaju 80/20

Jedna od najvažnijih studija (2) o online dejtingu je Bruch & Newman (2018, Science Advances) u kojoj je analizirano ponašanje hiljada korisnika. Ljudi – i muškarci i žene, a ne samo žene kako manosferičari tvrde –  zaista pokušavaju kontaktirati „poželjnije” partnere, ali većina interakcija i veza nastaje između ljudi slične poželjnosti. Drugim riječima – lanac nađe poklopac i slično sa sličnom raduje. Ključni zaključak je da ne postoji „winner takes all” dinamika — sistem nije 80/20.

Postoje studije poput Conroy-Beam et al. (3), Eastwick et al (4) . pokazuju kako dugoročne veze ostvaruju slični partneri te da nema  ekstremne koncentracije pažnje na mali broj muškaraca. Ovo direktno pobija ideju da 80% žena bira samo 20% muškaraca.

Rad objavljen 2025. u Journal of personality and social psychology (5)  pokazuje da deklarisane „idealne” preferencije partnera (npr. izgled, status) imaju vrlo slabu moć da predvide s kim ljudi zaista završe u vezi. Umjesto toga, stvarni izbor partnera više zavisi od uzajamne privlačnosti, dostupnosti i interakcije između dvoje ljudi. Ovaj obrazac je potvrđen u velikom međunarodnom uzorku, što sugerira da je univerzalan. Zaključno, rezultati osporavaju ideju da ljudi – posebno žene – rigidno biraju partnere prema unaprijed definisanim kriterijima.

Ovaj mit opstaje jer se temelji na pogrešnom tumačenju ograničenih podataka (npr. swipe ponašanja – swipe gesture), koji ne odražavaju stvarne odnose i dugoročne veze.

U kontekstu dating aplikacija, „swipe ponašanje” označava način na koji korisnici brzo procjenjuju potencijalne partnere prevlačenjem profila lijevo ili desno — najčešće na aplikacijama poput Tinder, Bumble ili Hinge, a iza koje često stoji površna evaluacija jer se nema na aplikacijama vremena dublje proniknuti u osobu.

Postoji i matematički problem samog mita – ako bi „80/20 pravilo” bilo tačno, onda bi 80% žena bi ostalo bez partnera ili bi mali broj muškaraca imao ogroman broj partnerki što nije u skladu sa stopama brakova, distribucijom partnerstava, demografskim podacima

Drugim riječima, mit je statistički neodrživ na nivou populacije. Samo što ga manosferičari žele učiniti živim njihovom promocijom jednostrane monogamije. 

Ljudi ne biraju iz beskonačne ponude, nego iz realnih interakcija.

Pseudonauka i „cherry-picking”

Ključni mehanizam održavanja ovih mitova jeste selektivna upotreba naučnih studija. Istraživanja pokazuju da članovi manosfere često citiraju evolucijsku psihologiju, ali izvlače zaključke koji nisu podržani originalnim radovima. Izvlače ono što im odgovara i tumače kako im odgovara.

Na primjer, teorije o ženskoj seksualnosti često se pojednostavljuju u ekstremne tvrdnje o nevjeri ili manipulaciji, iako empirijski podaci pokazuju veliku varijabilnost ponašanja među pojedincima.

Ovaj proces – poznat kao „cherry-picking” – omogućava da se kompleksni naučni rezultati pretvore u ideološke slogane.

Mit o „manipulativnim ženama”

Još jedan čest narativ jeste da žene sistematski manipulišu muškarcima – kroz seks, emocije ili brak. Ovaj diskurs često uključuje dehumanizirajući jezik i predstavljanje žena kao homogena grupa s istim motivima.

Ipak, psihološka istraživanja pokazuju da su odnosi između spolova oblikovani širokim spektrom faktora – uključujući kulturu, ekonomiju i individualne razlike – a ne jednostavnim strategijama manipulacije.

Mit o „lažnim prijavama nasilja”

U manosferi je česta tvrdnja da žene masovno lažno prijavljuju seksualno nasilje. Manosfera tvrdi da žene prijave lažno silovanje ako ih muškarac koji im se sviđa ili sa kojim su bile, odbije, ostavi. Iako pojedinačni slučajevi postoje, ovaj narativ ignoriše širi kontekst i služi delegitimizaciji stvarnih žrtava.

Pregledi literature (izvan manosferskog diskursa) dosljedno pokazuju da su lažne prijave relativno rijetke u odnosu na stvarnu učestalost nasilja – ali se u online zajednicama ovaj odnos često izvrće kako bi podržao ideološku agendu. Većina istraživanja nalazi raspon 2% – 10% lažnih prijava (6).

„Kriza muškosti” i anti-feminizam

Mnogi manosferski narativi povezuju lične frustracije s idejom da je feminizam „uništio društvo”. Ova tvrdnja funkcioniše kao „grand narrative” koji objedinjuje druge mitove – od hipergamije do diskriminacije muškaraca. Ali u manosferi žena nikad ne valja – ili je samostalna feministica koja uništava tradicionalnu ulogu muškaraca, ili je žena koja samo nešto zvoca, ili ne želi seksualne odnose nakon što je rodila ili se udebljala pa je neprivačna. Uglavnom, shvatate – sve je do žene. Sarkazam.

Iako postoje legitimne teme vezane za mentalno zdravlje muškaraca ili društvena očekivanja, problem nastaje kada se ti izazovi objašnjavaju kroz teorije zavjere ili generalizacije o ženama.

Kako ovi mitovi postaju uvjerljivi?

Istraživanja sugerišu da algoritmi društvenih mreža mogu pojačati izloženost ovakvom sadržaju, čak i bez aktivnog traženja. Uz to, studije pokazuju da učestvovanje u manosferskim zajednicama može postepeno mijenjati stavove korisnika i povećati sklonost radikalnijim pogledima. Odnosno, slično se sličnom raduje i pojačava. Kao kada i dobri đaci uđu u loše društvo pa se propuše, propiju i postanu uopšte loši. S kim si – takav si.

Psihološki faktori također igraju ulogu: muškarci, u prosjeku, pokazuju veću sklonost precjenjivanju vlastitih performansi i selektivnom interpretiranju informacija, što može olakšati prihvatanje narativa koji potvrđuju postojeća uvjerenja.

Zaključak

Mitovi u manosferi nisu slučajni – oni predstavljaju kombinaciju pogrešno interpretirane nauke, algoritamskog pojačavanja i psiholoških potreba za jednostavnim objašnjenjima kompleksnih društvenih problema.

Iako neki od ovih narativa počinju kao pokušaji razumijevanja muških iskustava, njihova transformacija u generalizacije i dezinformacije često vodi ka mizoginiji i društvenoj polarizaciji.

Razotkrivanje ovih mitova zahtijeva upravo ono što oni pokušavaju imitirati: kritičko čitanje naučnih dokaza, razumijevanje konteksta i odbacivanje pojednostavljenih objašnjenja ljudskog ponašanja.

Reference:

  1. Conroy-Beam, D., Roney, J. R., Lukaszewski, A. W., Buss, D. M., Asao, K., Sorokowska, A., Sorokowski, P., Aavik, T., Akello, G., Alhabahba, M. M., Alm, C., Amjad, N., Anjum, A., Atama, C. S., Atamtürk Duyar, D., Ayebare, R., Batres, C., Bendixen, M., Bensafia, A., … Zupančič, M. (2019). Assortative mating and the evolution of desirability covariation. Evolution and Human Behavior, 40(5), 479–491. https://doi.org/10.1016/j.evolhumbehav.2019.06.003
  2. Bruch EE, Newman MEJ. Aspirational pursuit of mates in online dating markets. Sci Adv. 2018 Aug 8;4(8):eaap9815. doi: 10.1126/sciadv.aap9815. PMID: 30101188; PMCID: PMC6082652.
  3. Conroy-Beam D, Buss DM. Do mate preferences influence actual mating decisions? Evidence from computer simulations and three studies of mated couples. J Pers Soc Psychol. 2016 Jul;111(1):53-66. doi: 10.1037/pspi0000054. PMID: 27337140.
  4. Eastwick PW, Luchies LB, Finkel EJ, Hunt LL. The predictive validity of ideal partner preferences: a review and meta-analysis. Psychol Bull. 2014 May;140(3):623-665. doi: 10.1037/a0032432. Epub 2013 Apr 15. PMID: 23586697.
  5. Eastwick PW, Sparks J, Finkel EJ, Meza EM, Adamkovič M, Adu P, Ai T, Akintola AA, Al-Shawaf L, Apriliawati D, Arriaga P, Aubert-Teillaud B, Baník G, Barzykowski K, Batres C, Baucom KJ, Beaulieu EZ, Behnke M, Butcher N, Charles DY, Chen JM, Cheon JE, Chittham P, Chwiłkowska P, Cong CW, Copping LT, Corral-Frias NS, Ćubela Adorić V, Dizon M, Du H, Ehinmowo MI, Escribano DA, Espinosa NM, Expósito F, Feldman G, Freitag R, Frias Armenta M, Gallyamova A, Gillath O, Gjoneska B, Gkinopoulos T, Grafe F, Grigoryev D, Groyecka-Bernard A, Gunaydin G, Ilustrisimo R, Impett E, Kačmár P, Kim YH, Kocur M, Kowal M, Krishna M, Labor PD, Lu JG, Lucas MY, Małecki WP, Malinakova K, Meißner S, Meier Z, Misiak M, Muise A, Novak L, O J, Özdoğru AA, Park HG, Paruzel M, Pavlović Z, Püski M, Ribeiro G, Roberts SC, Röer JP, Ropovik I, Ross RM, Sakman E, Salvador CE, Selcuk E, Skakoon-Sparling S, Sorokowska A, Sorokowski P, Spasovski O, Stanton SCE, Stewart SLK, Swami V, Szaszi B, Takashima K, Tavel P, Tejada J, Tu E, Tuominen J, Vaidis D, Vally Z, Vaughn LA, Villanueva-Moya L, Wisnuwardhani D, Yamada Y, Yonemitsu F, Žídková R, Živná K, Coles NA. A worldwide test of the predictive validity of ideal partner preference matching. J Pers Soc Psychol. 2025 Jan;128(1):123-146. doi: 10.1037/pspp0000524. Epub 2024 Oct 31. PMID: 39480282; PMCID: PMC12622239.
  6. Lisak D, Gardinier L, Nicksa SC, Cote AM. False allegations of sexual assualt: an analysis of ten years of reported cases. Violence Against Women. 2010 Dec;16(12):1318-34. doi: 10.1177/1077801210387747. PMID: 21164210.