Šume i pravično društvo kao presudni faktori smanjenja rizika od poplava i bujica

• Klimatske promjene povećavaju rizik od poplava i bujica, ali se rizik tragedija usljed ovih događaja može smanjiti.
• Šume smanjuju rizike od poplava tako što učvršćuju tlo, smanjujući eroziju, usporavaju bujicu, upijaju vodu, regulišu vodeni ciklus i stvaraju staništa te služe kao skladišta ugljičnog dioksida, koji doprinosi efektu staklenika i klimatskim promjenama kada je u atmosferi.
• Tragedije su uslovljene prije svega ljudskim faktorima, nedostatkom intervencija, korupcijom i ilegalnom gradnjom koja je amplificirala efekat poplava.
• Slični scenariji prijete širom BiH. 

Ovaj članak ne pišem kao naučna novinarka, nego kao naučna komunikatorka i biolog. Na fakultetu smo na predmetima Ekologija biljaka, Ekologija životinja, Zaštita životne sredine i Ekologija čovjeka poprilično učili i o klimatskim promjenama i o antropogenom mijenjanju staništa koje se ljudima često obija o glavu, posebno ako nije urađeno s poštovanjem prema okolišu. Učili smo o važnosti šuma i još onda išli u predjele Bjelašnice i Igmana na kojima je gradnja započela, upozoravajući kako se ta gradnja može odraziti na snabdijevanje Sarajeva vodom. Išli smo na Vranicu i upozoravali na problematiku Prokoškog jezera čija se eutrofikacija ubrzava usljed divlje gradnje, a populacije autohtonog tritona nestaju. Učili smo o važnosti šuma kao primarnih, najproduktivnijih ekosistema i o njihovoj ulozi kao i o ulozi močvara u ciklusima ugljičnog dioksida, i sprječavanju erozije tla, klizišta i poplava. Biolozi uče to, ali se njihovo mišljenje ne sluša, kao ni mišljenje šumara i još nekih struka.

Klimatske promjene sve češće uzrokuju ekstremne vremenske nepogode, a rizik od poplava u našoj regiji postaje sve ozbiljniji. Naime, usljed velikog isparavanja i akumuliranja toplotne energije, više vode je u atmosferi i ona mora jednom negdje da padne. Superoluje i jake, obilne padavine dio su tog poremećenog ciklusa na Zemlji. Na Balkanu, učestali vremenski ekstremi i intenzivnije padavine stvaraju nove izazove za stanovništvo i infrastrukturu. Naime, suho i ispucalo tlo, karakteristično za period suše, nije u stanju da brzo apsorbuje vodu kad se dogode obilne kiše. Umjesto da upija vodu, suho tlo djeluje kao nepremočiva barijera, zbog čega velike količine vode ostaju na površini i uzrokuju bujične poplave.

Obilne padavine koje prate ekstremne vremenske uslove sve su češće na Balkanu, ali kao da su se poplave sada već davne 2014. zaboravile. Ništa praktično nije učinjeno kako bi se umanjio rizik i broj žrtava i razaranje usljed poplava za koje ne možemo reći da nismo znali kako se mogu dogoditi. To je dodatno otežano degradacijom prirodnog okruženja, s posebnim naglaskom na sječu šuma, betoniranje rijeka i nekontrolisanu izgradnju malih hidrocentrala. Ove promjene u okolišu ne samo da povećavaju rizik od bujičnih poplava, već također smanjuju kapacitet prirodnih sistema da zadrže višak vode. Naša infrastruktura nije prilagođena novim klimatskim realnostima, a posljedice ovakvih promjena sve su uočljivije iz godine u godinu.

Jedan od najdrastičnijih primjera je situacija iz Hercegovine 2024. godine, koju je kombinacija bujičnih poplava i ljudskog faktora – nelegalnog kamenoloma te niza malih hidrocentrala koje su uništile prirodni tok vode dovele do apsolutne i nezapamćene tragedije.

 

Klimatske promjene mijenjaju obrasce padavina. Atmosferski sistemi postaju nestabilniji, što dovodi do češćih i intenzivnijih oluja. Jedan od ključnih faktora je povećanje temperature zraka i površine mora, što dovodi do većeg isparavanja i povećanja vlage u atmosferi. Ova povećana količina vlage u zraku, uz temperature koje su više nego ranije, stvara idealne uslove za formiranje jakih oluja i obilnih padavina, posebno u područjima kao što su Balkan i Mediteran.

Agencija za vodno područje sliva Jadranskog mora iznijela je zastrašujuće podatke: u manje od 12 sati, sjeverozapadnu Hercegovinu pogodilo je nevjerovatnih 323 mm padavina. Ovaj ekstremni meteorološki događaj bio je rezultat uskog i intenzivnog konvektivnog pojasa padavina, poznatog kao kvazilinearni konvektivni sistem, koji se zadržao iznad tog područja nekoliko sati. Takva količina padavina daleko premašuje ono što naš sistem odvodnje može podnijeti, a ovaj događaj dogodio se tokom noći, kada su ljudi većinom spavali, što je dodatno otežalo reagovanje i smanjenje štete. Klimatolozi Bosne i Hercegovine nikada ranije nisu zabilježili ovakve količine padavina u tako kratkom vremenskom periodu. Da bismo stavili stvari u perspektivu, 323 mm padavina je otprilike količina koja bi inače pala tokom tri do četiri mjeseca, a sve se to desilo u manje od jednog dana.

Međutim, treba imati na umu još jedno: Agencija za područje sliva Jadranskog mora nema mjernih stanica sjeverno od Mostara! To čini sam monitoring nepreciznijim jer se praktično ne zna kakva je situacija u gornjem toku Neretve, područja Konjica i Jablanice.

 

Tragedija u kojoj su izgubljeni ljudski životi nije bila samo rezultat bujice: kamenolom, izgrađen nedopustivo, iznad naselja, obrušio se u bujici na ljude. E sad, neki kažu da kamenolom nije radio, drugi da je radio, ali nelegalno. Čak i da nije radio, morao se izvršiti proces sanacije, da ne bude opasnost po stanovništvo. Lokalne, kantonalne i federalne vlasti su očito decenijama žmirile pred ovom opasnom pojavom, koja se, prema time lapse Google Earth javila negdje oko 2000. Ovo područje je područje krečnjačkih stijena, posebno kalcita i dolomita (krečnjak s magnezijumom), vodopropusna je podloga i lako erodira. Zamislite samo školsku kredu koja se mrvi u čaši vode i to je otprilike to, tako voda djeluje na osjetljive stijene Dinarida. Stoga su upravo šume faktor stabilizacije ove podloge.

Savršena oluja je nastala usljed kombinacija klimatskih promjena koje su kreirale uslove za stvaranje obilnih padavina, sječe šume, šumskih požara, građevinskih i kamenolomskih firmi i vlasti, inspekcija koje žmire. Klimatske promjene i poplave ne možemo kontrolisati, ali možemo smanjiti rizik, štetu i gubitke života.

Dakle, ovdje osim ekstremnih padavina, postoji i problem koji je naglasio profesor dr Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu: sječe šuma i šumskih požara, koji dodatno povećavaju rizik od poplava. Šume djeluju kao prirodne barijere za bujične poplave jer drveće i vegetacija usporavaju protok vode i pomažu u njenom apsorbovanju u tlo. Na Balkanu, šume su često podložne nekontrolisanoj sječi, a posljednjih godina, povećan broj šumskih požara dodatno doprinosi uništenju ovih prirodnih “spužvi” koje zadržavaju vodu. Kada su šume uništene, zemlja postaje ranjivija i manje sposobna zadržati vodu, zbog čega se višak vode preliva i uzrokuje bujične poplave. A šume se sijeku kako zbog izgradnje mini-hidrocentrala, tako i zbog stvaranja goleti radi kreiranja prostora za vjetroelektrane i solarne panele, umjesto da se ovi izvori zelene energije grade drugdje, recimo u napuštenim industrijskim zonama, na krovovima. Nije zelena energija, ako je zbog nje urađena gola sječa.

Ovakva sudbina čeka i Sarajevo, i prve jače bujice ili potres mogu destabilizirati zonu sjeverne padine na kojoj se gradi mega-građevinski projekt zvani Trebević Hills. Osim toga što ovaj kompleks predstavlja ruglo i kič kojem bogati ne mogu odoljeti, predstavlja i opasnost po stanovnike ispod kritičnog područja.

Šumski požari ne samo da uništavaju drveće, već ostavljaju za sobom zemljište koje je bez zaštite vegetacije, sklono eroziji i nesposobno da upija vodu. Korištenje zemljišta nakon požara za urbanizaciju ili poljoprivredu često dodatno pojačava rizik jer se prirodni ekosistemi ne mogu obnoviti. Šume koje nisu obnovljene postaju područja visokog rizika za bujične poplave, jer voda više nema prepreke koje bi je zadržale i usporile njen tok. Dionica pruge koja je sravnjena sa bujicom bila je upravo ispod padine gdje je šuma stradala u požaru.

Još jedan značajan faktor je betoniranje riječnih korita i izgradnja malih hidrocentrala. Te prakse često mijenjaju prirodni tok rijeka, smanjujući sposobnost rijeka da prirodno upijaju višak vode tokom obilnih padavina. Betoniranje rijeka i stavljanje rijeka u cijevi stvara čvrste barijere koje sprečavaju apsorpciju vode u zemlju, dok izgradnja hidrocentrala narušava prirodni ekosistem i povećava rizik od poplava nizvodno. Sve ovo zajedno doprinosi smanjenju prirodne sposobnosti rijeka da se nose s naglim porastom vode, što dovodi do češćih i intenzivnijih poplava. Nekoliko malih hidrocentrala je stradalo tokom poplava 2024. na području Jablanice i bilo bi važno obratiti pažnju da sredsva za obnovu ne idu i za obnovu tih objekata.

Klimatske promjene nisu više apstraktan problem budućnosti; one su već sada realnost. Sve češće poplave u regiji jasno ukazuju na hitnost djelovanja. Ako ne poduzmemo ozbiljne korake za smanjenje emisija stakleničkih plinova, ali i zaštitu naših prirodnih resursa, posebno od vrlo sumnjive gradnje i eksploatacije rudnih i mineralnih bogatstva (uključujući i kamenolome) rizik od poplava i drugih prirodnih katastrofa će se samo povećavati. Trebamo hitno preispitati naš odnos prema okolišu i uložiti u održive prakse koje će smanjiti rizik od budućih katastrofa, zaštititi naše šume, riječne sisteme i spriječiti dalje pogoršanje situacije, te tražiti od vlasti da poštuje naše glasove a ne da žmiri na koruptivne činove koji ugrožavaju živote. Nije bujica, nego korupcija.