U javnosti i medijima se ponovo digla panika oko aspartama, jednog od najčešće korištenih zaslađivača. Povod je nova studija na miševima koju su mnogi mediji prenijeli bez konteksta i kritičkog čitanja. Šta ta studija o aspartamu zaista pokazuje, a šta joj se pogrešno pripisuje, i koliko njeni zaključci uopšte vrijede za ljude?

Opet se digla frka oko popularnog zaslađivača aspartama, koji se nalazi u mnogim stvarima – od nekih pića, žvaka, niskokalorične hrane i hrane za dijabetičare, do određenih suplemenata i medicinskih preparata, lijekova. Postoji povremeni i tihi lov na vještice vezano za aspartam, ali i još neke zaslađivače. Krajem 2025. je objavljena studija kako aspartam djeluje na srce i smanjuje kognitivne sposobnosti i mnogi mediji su prenijeli kopipejstane zaključke.

Premda smatram da ni šećer, a ni zaslađivači nisu dobra rješenja i da bi svakako svi mi, a pogotovo mlade osobe trebale izbjegavati i šećer i zaslađivače, uključujući i aspartam, moram skrenuti pažnju na ovu studiju i njene nedostatke, odnosno da se previše diže prašine oko premalo dokaza.

Kakva je bila studija

Studija objavljena u časopisu Biomedicine & Pharmacotherapy bavila se dugoročnim efektima izloženosti aspartamu na organizam miševa, s posebnim fokusom na metaboličke, kardiovaskularne i kognitivne ishode. Autori su koristili muške C57BL/6 miševe, jedan od najčešće korištenih laboratorijskih sojeva u metaboličkim istraživanjima, te ih izlagali aspartamu tokom perioda od jedne godine, što predstavlja značajan dio životnog vijeka ove vrste. Aspartam je dodavan kroz ishranu u dozi koju autori opisuju kao nisku – približno šest puta manju od maksimalnog prihvatljivog dnevnog unosa definisanog za ljude (oko 17% dnevnog unosa za ljude).

Tokom trajanja eksperimenta praćene su promjene u tjelesnoj masi, količini masnog tkiva, strukturi i funkciji srca, kao i kognitivne sposobnosti životinja. Za procjenu kardiovaskularnih efekata korištene su metode magnetne rezonance i histološke analize, dok su kognitivne funkcije ispitivane standardiziranim bihevioralnim testovima prostorne memorije i učenja (test s labirintom, Barnes maze). Ovakav višeslojni pristup omogućio je autorima da istovremeno sagledaju više organskih sistema, umjesto da se fokusiraju na jedan izolovani ishod.

Rezultati su pokazali da su miševi izloženi aspartamu imali smanjenje tjelesne mase i masnih naslaga u poređenju s kontrolnom grupom. Međutim, istovremeno su zabilježene blage, ali mjerljive promjene na srčanom mišiću, opisane kao blaga hipertrofija, kao i slabiji rezultati u testovima kognitivnih sposobnosti. Autori zaključuju da, iako aspartam u ovom modelu ima povoljan učinak na masno tkivo, on može biti povezan s neželjenim efektima na srce i mozak, čak i pri dozama koje su znatno ispod regulatorno dozvoljenih granica za ljude.

Nedostaci studije o aspartamu

E sad vrag leži u detaljima, a detalji leže u metodologiji. Najviši nivo dokaza u nauci bi trebale biti metaanalize i kliničke RCT studije (randomizirane dvostruko-slijepe studije na ljudima). Studije slučaja, studije in vitro i studije na životinjama predstavljaju najniži nivo dokaza i zapravo samo služe da se uhvati neki signal o sigurnosti ili efikasnosti, ali taj signal se ne može često jednostavno ekstrapolirati na ljude, što čine mediji koji bez znanja i vještina autora objavljuju na ovu temu. Oni koji žele više shvatiti ovaj problem mogu pronaći naš tekst Nauka govori o piramidi dokaza u nauci.

Metabolizam aspartama kod miševa i ljudi je različit — kod ljudi se aspartam brzo razgradi na aspartinsku kiselinu, fenilalanin i metanol prije apsorpcije. To znači da koncentracije metabolita u tkivima mogu biti vrlo različite. Zapravo, kod ljudi, najveći problem sa konzumacijom aspartama je ako neko ima fenilketonuriju. Da probam objasniti na drugi način: glavni sastojak kakaoa i čokolade je teobromin, ali ako bismo radili studije utjecaja teobrmina na psima, kod kojih je metabolizam teobromina drugačiji nego kod čovjeka, ne bismo mogli ekstrapolirati zaključke istraživanja na ljude.

Zatim studija je rađena na 22 miša. Ovdje je veličina uzorka manje bitna nego dužina trajanja intervencija (što je dobro strukturiran i jak element u ovoj studiji), ali i dalje rad ima problem da je rađeno na malom broju miševa, koji je samo uhvatio neki signal. I da – među miševima nije bilo ženki.

Nema informacija o tome je li ovaj nalaz već reproduciran u drugim laboratorijama ili drugim studijama. Publikacija još nema citiranih radova, što je očekivano jer je vrlo nova. To znači da trebamo čekati druga slična istraživanja. U nauci jedna studija ne čini otkriće.

Iako je autorova procjena da je doza „niska”, način izračuna doze (npr. prosjek količine kroz sedmicu dana) može dovesti do znatnih varijacija u stvarnom unosu aspartama. To je često kritikovan element u studijama na životinjama.

Da li se rezultati studije mogu olako primijeniti na ljude

Ova studija se zbog svega toga ne može direktno i sa značajnom oprezom ekstrapolirati na ljude.

Aspartam se u miševima i ljudima metabolizira na različite načine i tempo, što može utjecati na količinu aktivnih metabolita u organizmu. Također, ekstrapolacije vmg/kg sa miša na čovjeka zahtijevaju alometrijsku konverziju i često nisu linearne.

Postoje i fiziološke razlike: miševi i ljudi imaju različite kardiovaskularne i neurobiološke karakteristike koje mogu reagirati drukčije na iste spojeve. Također, životni stil, prehrana, okolina i genetička varijabilnost kod ljudi su mnogo kompleksniji nego u laboratorijskim uslovima i kod miševa.

Trenutne regulatorne agencije (EFSA, FDA) te Svjetska zdravstvena organizacija smatraju aspartam sigurnim u dozama do ~40–50 mg/kg dnevno, a to je znatno više nego što je u ovoj studiji ekvivalentno korišteno.

Postoje i druge studije na životinjama s različitim rezultatima — neke ukazuju na metaboličke ili neurobiološke efekte, ali nisu u potpunosti konsenzusne.

Prije nekoliko godina, bila je još jedna moralna panika oko aspartama kada su mediji pisali da ovaj zaslađivač uzrokuje rak, o čemu smo pričali u zasebnom tekstu.

Rezultati ove male animalne studije su vrijedni kao signal za daljnja istraživanja, ali ne kao dokaz štetnosti kod ljudi bez dodatnih studija.

Ukoliko neko nema zaista potrebu da koristi aspartam i proizvode sa ovom tvari, pogotovo ako se radi o mlađim osobama, bilo bi sjajno da ili ih ne koriste ili smanje upotrebu na minimum. Ali isto važi i za obični šećer kojeg aspartam mijenja. Ako će neko jesti slatko, ali će jesti proizvode sa zaslađivačima, tu je u pitanju ovisnost o okusu a ne stvarna potreba organizma za nekom namirnicom. Da li je potrebno da pijemo napitke i suplemente sa aspartamom? Da li to možemo zamijeniti nekom zdravijom navikom – svježe cijeđenim sokom ili – nemojte se šokirati – da se hidratiziramo običnom vodom, a ne nekom vodom s aromom, napitkom s L-karnitinom koji sadrži zaslađivač ili čime ne? Ali ako neko ima neko stanje – gojaznost, insulinsku rezistenciju, dijabetes, onda svakako aspartam nosi više koristi nego rizika. Ne zaboravimo da niz stvari može utjecati na rad našeg srca i na kognitivne sposobnosti, a ne samo aspartam.

Reference:

  1. Aiestaran-Zelaia I, Sánchez-Guisado MJ, Beraza M, López-Arandia L, Plaza-García S, Fernández-Folgueral I, Molina-Iracheta A, Holt IJ, Ruiz-Cabello J. Aspartame decreases fat deposits in mice at a cost of mild cardiac hypertrophy and reduced cognitive performance. Biomed Pharmacother. 2026 Jan;194:118891. doi: 10.1016/j.biopha.2025.118891. Epub 2025 Dec 12. PMID: 41389628.