Sunita Lyn Williams – astronautkinja koja pomjera granice svemira

Žena koja je imala devet svemirskih šetnji, provela više od 62 sata hodajući svemirom, više od bilo koje druge žene u ljudskoj historiji. Jedna od rijetkih žena koja je vodila Međunarodnu svemirsku postaju (ISS). I nije zapovijedala ISS-om samo jednom, već dvaput. Bila je dio tri epske misije na ISS-u, provela je 608 dana u svemiru, što je drugi najveći broj od svih NASA-inih astronauta ikada. Govorimo o ženi koja je letjela s 40 različitih aviona, služila kao kapetanica mornarice, a ujedno je i prva osoba koja je ikada istrčala maraton u svemiru.

Bila je nasukana u svemiru devet mjeseci kada je njena svemirska letjelica zakazala. Cijeli svijet je gledao, ali ona nije paničila. Preuzela je odgovornost.

govorimo o Suniti Lyn Williams.

Temelji uspjeha: od Needhama do mornarice

Sunita Lyn Williams rođena je 19. septembra 1965. u Euclidu, Ohio, a odrasla je u Needhamu, Massachusetts. Njen otac, Deepak Pandya, bio je neuroanatom iz Indije, dok je njena majka, Ursuline Bonnie Pandya (rođena Zalokar), slovenačko-američkog porijekla. Najmlađa je od troje djece.

Williams je maturirala u srednjoj školi Needham 1983. godine. Kada su i Columbia University i Američka mornarička akademija ponudili Williams upis, odabrala je akademiju, dijelom zato što je mogla izbjeći studentske kredite, a dijelom zato što je njen brat Jay već bio tamo upisan. Nakon što je diplomirala fizičke nauke na Američkoj mornaričkoj akademiji 1987., Sunita je pohađala školu letenja u Pensacoli na Floridi. Godine 1989. pridružila se eskadrili za helikoptersku podršku u Norfolku u Virginiji te je bila raspoređena na Bliski istok kao dio operacije Desert Shield 1990. i operacije Provide Comfort 1991. tokom prvog Zaljevskog rata. Učestvovala je i u humanitarnim misijama nakon uragana Andrew 1992. godine u Miamiju.

Diplomirala je u Školi za probne pilote mornarice Sjedinjenih Država u Patuxentu u Marylandu 1993. godine, a 1995. magistrirala inženjerski menadžment na Florida Institute of Technology.

Ulazak u NASA-u: trening za zvijezde

Još davne 1969. godine četverogodišnja djevojčica gledala je Neila Armstronga i Buzza Aldrina kako hodaju po Mjesecu, ali nikada nije zamišljala da bi i sama mogla postati astronautkinja. Zapravo Sunita kaže kako kroz svoje djetinjstvo i mladost nije uopšte maštala o poslu astronautkinje, čak štaviše željela je biti veterinarka. Ali igrom slučaja upoznaje nekoliko astronauta u Svemirskom centru Johnson u Houstonu, Teksas. Tek tada Sunita je shvatila da zapravo posjeduje mnoge vještine potrebne za pilotiranje svemirskim letjelicama. To je podstaklo da se prijavi i 1998. bude odabrana za obuku astronauta u NASA-i.

Kao nova NASA-ina astronautkinja, Williams je prošla opsežnu obuku u dodatnim vještinama, uključujući tehnike preživljavanja u vodi i divljini, pilotiranje nadzvučnog trenažnog mlažnjaka T-38 i upravljanje robotskim rukama. Osam dana je živjela pod vodom u NASA-inom laboratoriju Aquarius. Kao rezultat rada s Ruskom svemirskom agencijom u Moskvi gdje je prošla obuku iz robotike i drugih operativnih tehnologija za ISS, Williams je naučila ruski, talent koji se pokazao korisnim kada je služila s ruskim inženjerima leta na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS).

U svojim intervjuima Sunita naglašava kako nikada nije bila savršen student i kako su joj ispiti uvijek stvarali nemir. A tokom NASA-ine obuke bilo je mnogo pisanih testova koje je morala proći, „Možda je to samo da te iznerviraju jer moraš polagati puno, znaš, puno pismenih testova”, izjavila je jednom prilikom.

Ali kako kaže sreća da je bilo i mnogo više praktičnog rada, terenskih i fizičkih priprema koje su joj pričinjavale zadovoljstvo.

„Ali onda postoje dijelovi gdje astronaute testiraju dajući im problem koji je vrlo teško riješiti i posmatraju kako to rade. I to nije problem na papiru, nego kao: uzmite ovo, šta god, ovaj stol i premjestite ga preko ovog mosta i oko ove vode i stavite ga tamo, i podijele ljude u grupe i vide ko prirodno ispada kao vođa koji prirodno doprinosi timu. Dakle, želimo biti sigurni da imamo timske igrače jer ništa od ovoga ne radimo sami. A onda to radimo i usput kada se obučavamo – išli smo u National Outdoor Leadership School (Nacionalnu školu za vodstvo na otvorenom). Tako da naučite malo o sebi, kao i o drugim ljudima, jer vas to odvodi iz scenarija na neko mjesto. Možda idete na planinarenje s ruksakom, možda idete na rafting ili nešto gdje ste u neugodnoj situaciji. Ne spavaš u vlastitom krevetu. Spavaš u šatoru. Sam si pripremaš hranu. Ideš u WC na čudnim mjestima, nekako se pripremaš za timski rad, a zatim otkrivaš gdje su ti trigeri, gdje su ti tačke u kojima ti postaje nelagodno. Ja na primjer volim organizirati svoje stvari, a kad su nečije stvari posvuda, to me malo izluđuje. Dakle, to znam o sebi. Dakle, znam da kad naiđem na člana posade koji ima stvari posvuda, to bi mi moglo izazvati tjeskobu. Ali to je moj problem i moram se nositi s tim. Dakle, razumiješ više o sebi jer ne možeš promijeniti druge ljude.”, priča Sunita o zabavnom ali u isto vrijeme jako zahtjevnom i bitnom dijelu astronautske obuke.

Od prvog leta do istorijskog povratka na Zemlju

Prvi put je poletjela u svemir 9. decembra 2006. godine, u okviru misije STS-116 na svemirskom šatlu Discovery. Na ISS-u je bila inženjer leta tokom ekspedicija 14 i 15. Tokom boravka obavila je četiri svemirske šetnje u ukupnom trajanju dužem od 29 sati i provela više od 195 dana u svemiru, što su tada bili rekordi za žene astronautkinje. Također je istrčala Bostonski maraton na traci za trčanje unutar svemirske stanice.

Drugi let na ISS ostvarila je 15. jula 2012. kao član posade Soyuz TMA-05M. Bila je inženjer leta na Ekspediciji 32, a 16. septembra postala je zapovjednica Ekspedicije 33. Tokom ove misije obavila je još tri svemirske šetnje i ukupno provela više od 321 dan u svemiru, nakon prve dvije misije.

Također u septembru 2012. postala je prva osoba koja je odradila triatlon u svemiru, što se poklopilo s triatlonom Nautica Malibu održanim u južnoj Kaliforniji. Koristila je vlastitu traku za trčanje i sobni bicikl Međunarodne svemirske postaje, a za plivački dio utrke koristila je napredni uređaj za vježbanje otpora (ARED) za izvođenje vježbi dizanja utega i otpora koje se približavaju plivanju u mikrogravitaciji.

Godine 2015. izabrana je među četiri astronauta za prve testne letove NASA-inog Commercial Crew programa, uključujući privatne letjelice kompanija SpaceX i Boeing. Kao pilotkinja učestvovala je u prvom pilotiranom testnom letu letjelice Starliner, zajedno sa kolegom Barryjem Wilmoreom, koja je lansirana 5. juna 2024. godine. Misija je trebala trajati osam dana, ali problemi sa servisnim modulom Boeing Starlinera naveli su NASA-u da ostavi Williams i Wilmorea na ISS-u više od devet mjeseci. Vratila se na Zemlju 18. marta 2025. godine i time je njen ukupni boravak u svemiru dostigao 608 dana — drugi najveći među NASA astronautima.

U tih devet mjeseci Sunita nikada nije gubila nadu da će se vratiti na Zemlju:

„Zaista se nisam plašila jer sam znala da stotine ako ne i hiljade ljudi na Zemlji radi na tome da nas vrate kući.”

Ono što joj je teško palo nije bio taj produženi boravak niti strah kako će se sve završiti, nego čekanje i nemogućnost da direktno učestvuje u rješenju problema. Sunita kaže kako joj je najteže bilo imati strpljenja i dopustiti kolegama na Zemlji da nađu rješenje za siguran povratak, iako potpuno svjesna da je to proces i da će potrajati:

„Bilo je teško jer jednostavno si ne možeš pomoći da svake sekunde ne zapitkuješ: ‘Kako ide tamo dole? Kako ide, jeste li već riješili problem?’, a znaš da ljudima moraš dati vremena. Trudili smo se da ne budemo previše dosadni, ali mislim da smo u nekim trenucima ipak bili naporni s pitanjima.”, s humorom priča Sunita.

18. marta 2025. vratila se na Zemlju s Willmoreom i drugim članovima posade SpaceX Crew-9, sigurno sletjevši u Meksički zaljev u blizini Tallahasseeja na Floridi. Kaže da u principu nije imala nekih većih zdravstvenih problema, osim mučnine koja prođe za dan ili dva i naravno „borbe sa gravitacijom” jer je vestibularni aparat u unutrašnjem uhu (zadužen za ravnotežu) bio dugo „na godišnjem” pa se mora ponovno priviknuti na gravitaciju. Nestabilnosti hoda dodatno doprinosi atrofija mišića. Iako astronauti u svemiru između ostalog imaju zadatak da redovno rade trening, ipak to ne može nadomjestiti svakodnevnu upotrebu mišića u održavanju ravnoteže.

Više od astronautkinje: Simbol upornosti i jednostavnosti

Nakon 27-godišnje karijere u NASA-i, Sunita „Suni” Williams odlazi u mirovinu iz Agencije, počevši od 27. decembra 2025.

„Suni Williams bila je pionirka u ljudskim svemirskim letovima, oblikujući budućnost istraživanja svojim vodstvom na svemirskoj postaji i utirući put komercijalnim misijama u nisku Zemljinu orbitu“, rekao je administrator NASA-e Jared Isaacman. „Njen rad na unapređenju nauke i tehnologije postavio je temelje za misije Artemis na Mjesec i napredovanje prema Marsu, a njena izvanredna postignuća nastavit će inspirirati generacije da sanjaju velike snove i pomiču granice mogućeg.“

I to je istina jer ova žena, osim što ima sposobnost da pomiče granice mogućeg, je jedna tako skromna i jednostavna osoba istinski nesvjesna svoje veličine. Za svoja postignuća, bez mrve lažne skromnosti, kaže: „Ako sam ja mogla, može svako”. Takvi ljudi nam trebaju u ovo mračno doba u kojem vlada višak koristoljublja i sebičnosti a u isto vrijeme manjak empatije i skromnosti…