Katherine Johnson bila je prva Afroamerikanka koja je radila za NASA-u kao naučnica. Rođena je 26. avgusta 1918. kao Creola Katherine Coleman u mjestu White Sulphur Springs u Zapadnoj Virdžiniji, i već od dječije dobi je pokazala vanredan talenat za matematiku. S 14. godina završava srednju školu i kreće na West Virginia Univerzitet, tada tradicionalno “crni univerzitet”. Tamo je pohađala apsolutno svaki kurs matematike koji je ta institucija imala! Diplomira summa cum laude s 18 godina i stiče diplome iz oblasti matematike i francuskog jezika.
Željela se baviti istraživanjem kao matematičarka, ali to je onda bilo malo teže, naročito za Afroameričke žene. Ipak, na jednom porodičnom sastanku neko od rodbine je spomenuo kako National Advisory Committee for Aeronautics/NACA – preteča NASA – zapošljava matematičare i Johnson se odlučuje prijaviti.
1950. NACA tj. NASA postaje otvorenija za žene afroameričkog porijekla. Bilo je to doba prvih koraka u istraživanju svemira i prapočetak svemirskih misija te je ovoj instituciji bilo potrebno mnogo „živih računara“. Katherine dobija posao u ovoj instituciji, međutim, ona želi znati na čemu radi i zašto, ali joj nije bio dozvoljen pristup sastancima. Zbog toga pita nadređene da li je slučajno protivzakonito da žena prisustvuje ovim sastancima. Njena hrabrost se isplatila i ubuduće su je uključivali na sastanke.
1958. NACA postaje NASA, a Johnson ostaje tu. Međutim, niti jedna žena u NASA nije mogla staviti svoje ime na neki dokument, izvještaj. Prvo ime koje je bilo na nekom izvještaju, bilo je ime Katherine Johnson – naime, Johnson je tada radila s Tedom Skopinskim, a njihov rad je nadzirao Henry Pearson, osoba koja nije bila baš naklonjena ženama. Međutim, jedne je prilike Ted Pearsonu rekao kako je većinu posla nad izvještajem uradila Johnson i time mu nije ostavio mnogo izbora nego da se njeno ime ipak nađe na izvještaju.
1961. postaje dio tima koji je radio na misiji Mercury, a njena vičnost i preciznost u proračunima joj omogućavaju da postane jedna od vodećih za izračunavanje trajektorije, zbog čega postaje i jedna od najvažnijih osoba u timu koji je preračunavao trajektoriju u prvoj ljudskoj misiji na Mjesec 1969. – Apollo 11. Njen rad je pomogao i da se misija Apollo 13 aprila te 1970-te godine sigurno vrati na Zemlju, nakon što je prekinuta zbog tehničkih problema. Radila je i na Space Shuttle programu.
Johnson je u ovoj oblasti radila sve do 1986. kada je otišla u penziju. Posvetila se ohrabrivanju djece, naročito mladih Afroamerikanki da upisuju programe iz oblasti matematike, inženjerstva, nauke i tehnologije.
Osim što je „pješke“ radila proračune, također je provjeravala one izračune koje su radili prvi kompjuteri, da ne dođe do neke greške. Matematika je morala biti precizna kako bi se Apollo tim bezbjedno vratio na Zemlju. Njena uloga u uspjehu ove misije bila je esencijalna.
Katherine je preminula nedavno, 24. februara 2020. godine, u 101. godini života. Omaž njenom radu te radu još nekoliko Afroamerikanki kao što su Mary Jackson i Dorothy Vaughan bio je film „Skrivene figure“ („Hidden figures“) iz 2016.
Žene u nauci
Ovaj tekst je nastao uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH u okviru projekta “U.S. Scientists Who Changed the World” i zahvaljujemo se Ambasadi SAD.