Obilježavajući 135. godišnjicu enciklike Rerum novarum, papa Lav XIV objavio je svoju prvu encikliku pod naslovom Magnifica humanitas: O zaštiti ljudske osobe u doba umjetne inteligencije. Enciklika Magnifica Humanitas, odnosno, u prevodu Veličanstvena ljudskost, objavljena je 25. maja 2026. Papa je u njoj pozvao na zaštitu čovječanstva, promicanje istine, dostojanstva rada, socijalne pravde i mira.
Inače, spomenuta enciklika Rerum novarum je enciklika koju je objavio Papa Leo XIII, prethodnik po imenu sadašnjeg pape 15. maja 1891. i tiče se odnosa radničke klase, kapitala i rada u doba Industrijske revolucije. Magnifica humanitas: O zaštiti ljudske osobe u doba umjetne inteligencije odnosno, o zaštiti ljudskog dostojanstva u AI eri se lijepo nadovezuje na Rerum novarum u novom kontekstu, ali i na encikliku Laudato si (Hvaljen budi) Pape Franje iz 2015. koja se odnosila na klimatske promjene kao još jedan od urgentnih problema čovječanstva. Još je značajnije da je ovo prva enciklika Pape Lava XIV (civilno ime Robert Francis Prevost), što joj daje na težini.
Neki mediji i autori su ovaj tekst nazvali AI vatikanskim manifestom. Neki su je tumačili kao papinu poruku da AI ne smatra lošim, a neki su je tumačili kao papinskom kritikom umjetne inteligencije i upozorenjem. Međutim, jako je teško uzeti vremena danas i preći barem neka od pet poglavlja ove enciklike na oko 200 strana. Priča o umjetnoj inteligenciji je samo jedan dio poruke. Veći dio se zapravo tiče pitanja važnosti istine za demokratiju, mjesta čovjeka i toga šta je čovjek.
Zanimljivo je da Papa Lav XIV u Poglavlju 5, nazvanom Kultura moći i civilizacija ljubavi, pod sekcijom Građenje civilizacije ljubavi – Svako od nas može uraditi svoj dio, citira Tolkienovog Gospodara prstenova, omiljeno djelo AI despota, pogotovo Palantirovaca:
„Katolički autor dvadesetog vijeka, J.R.R. Tolkien, riječima protagonista jednog od svojih romana, opisao je našu odgovornost na sljedeći način: ‘Nije naša zadaća ovladati svim plimama svijeta, već učiniti ono što je u nama za dobrobit onih godina u kojima smo smješteni, iskorjenjujući zlo na poljima koja poznajemo, kako bi oni koji žive poslije mogli imati čistu zemlju za obradu.'“