atropin

Velebilje, Atropa belladona

Otrov za ljepotu

Atropin je jedna vrlo zanimljiva tvar, za koju neću još reći da je molekula jer tu ima nekih malih komplikacija. Ako ste nekad išli na pregled očiju pri kojem se morala raditi dilatacija zjenica i paraliza refleksa prilagođavanja oka, sigurno su vam dali atropin. Inače atropin je jak otrov, ali je istovremeno i na listi esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Ovo je još jedan, nebrojeni primjer toga kako je otrov lijek, a lijek otrov te da je besmisleno dizati paniku ako negdje nađete u sastavu lijeka tvar za koju piše da je otrovna.
 
Atropin je smjesa dva alkaloida: d-hiosciamina i l-hiosciamina, dakle to je enantiomerna smjesa. Ove čudne riječi znače da se spoj hiosciamin, inače tropanski alkaloid, nalazi u dvije forme – jedna koja ravan polarizirane svjetlosti skreće udesno i druge, koja polariziranu svjetlosti sreće ulijevo. Dakle, ovo su optički izomeri (o njima sam malkice rekla nešto u videu o Louisu Pasteuru) i u prirodi dolaze kao smjese. 
 

Inače, atropina ima u dosta biljaka iz porodice pomoćnica (Solanaceae), u koje spadaju bunike (Hyoscyamus sp.), velebilje (Atropa belladona), mandragora i kužnjak (Datura sp.), ali i nama važne kulture kao što su paprika, patlidžan, paradajz i krompir. Inače, upravo velebilje duguje svoj naučni naziv svojstvu atropina da širi zjenice: u antičkom Rimu, a vjerovatno i prije, žene su koristile pripravke od velebilja da prošire zjenice, jer se tako oči čine ljepšima. “Belladona” znači “lijepa žena”. To je, kažu, radila i Kleopatra te žene u doba renesanse.

Sve do 1901. godine, velebilje je bilo glavni izvor atropina, ali ga je tada u kristalnom obliku dobio njemački hemičar Richard Martin Willstätter, inače dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1915. Naziv “Atropa” biljka je dobila prema jednoj od tri Mojre, antičke božice koje određuju sudbinu i dužnu čovjekova života. Ona je “ona koja se ne može izbjeći” – ona koja siječe pređ ljudskog života.

 
Tri Mojre

 

Klin se klinom izbija

Belladona – velebilje spada u najotrovnije biljke sjeverne hemisfere, ali otrovnost ne duguje samo prisustvu atropina. Ona sadrži i skopalamin, još jedan alkaloid sličnog djelovanja. Ove tvari imaju antiholinergična svojstva tj. blokiraju neurotransmiter acetilholin u centralnom i perifernom nervnom sistemu i to tako što djeluju kao kompetitivni antagonisti muskarinskih holinergičnih receptora. Istovremeno, i atropin tj. hiosciamini te skopalamin, predstavljaju antiotrove kod trovanja muskarinom, toksinom iz muhare (Amanita muscaria).

Atropin je antiotrov kod trovanja organofosfatnim insekticidima te trovanja nervnim gasovima poput sarina, tabuna i VX-a. U medicini se koristi i za tretman bradikardije (usporen rad srca, ispod 60 otkucaja u minuti), ali čak i u terapiji Parkinsonove bolesti

 

Homer Jackson, Ripper street

 

 
Postoji još jedna tvar sa kojom je atropin u antagonističkom odnosu – to je toksin fizostigmin iz biljke  Physostigma venenosum – kalabar grah, koja je nativna za područje Afrike. U jednoj epizodi serije Trbosjekova ulica (Ripper street), kapetan Jackson shvata da je neko otrovan atropinom i predlaže hitno davanje sjemenki kalabar graha. 
 
Kalabar grah
 
 
Fizostigmin je također alkaloid, a djeluje kao inhibitor holinesteraze, enzima koji razlaže neurotransmiter holinesterazu. 
 
Narod Efik sa jugoistoka Nigerije, među prvima je došlo u doticaj sa kalabar grahom i njegovim svojstvima. Koristili su ga kao “test” vještičarenja tako što bi osobi dali mlijeko od istucanih plodova Physostigma venenosum i ako osoba preživi – onda je nevina. 
 

Inače, sve ovdje navedene biljke su povezivane sa vještičarenjem i obredima, a ponajviše sa – kriminalnim djelima.

Ipak, fizostigmin nije idealan antagonist atropinu, niti je atropin idealan antagonist muskarinu te, za ime Boga, bolje izučite otrovne biljke i gljive kako ih ne biste greškom uzeli.