Jeste li ikad čuli izreku da neko kaže “dosadan kao stjenica”. Stjenice su mali, vrlo neugodni insekti koje je, jednom kada vam uđu u dom, jako teško iskorijeniti. Zato i epitet “dosadni”.

Nedavno je internet bio pun vijesti kako su se stjenice pojavile u Parizu, i kako ljudi izbacuju infestirane madrace na ulice. Prvi izvještaji o stjenicama u Parizu počeli su se pojavljivati u toku Sedmice mode, koja se održavala od 25. septembra do 3. oktobra, s nekoliko videozapisa štetočina kako gmižu javnim prijevozom. S obziro da će ovaj grad biti i domaćin Olimpijskih igara, situacija je prerasl u histeriju.

Strah i panika su se proširili i na druge evropske gradove, možda ponajviše u London. Neki su putnici počeli izražavati zabrinutost da su bube “doputovale” Eurostarom (međunarodna brza željeznica koja povezuje Belgiju, Francusku, Njemačku, Nizozemsku i Ujedinjeno Kraljevstvo) iz Pariza u glavni grad Ujedinjenog Kraljevstva.

Osim Londona, situaciju prate i druge zapadnoevropske zemlje koje su lako dostupne željezničkim vezama iz Pariza, uključujući i Holandiju. Dužnosnici holandskog javnog zdravstva rekli su za NL Times, izdanje na engleskom jeziku, da se čini da trenutno nema znakova infestacije u Holandiji.

Šta kažu stručnjaci

Prema nekim entomolozima i putnicima, stvarnost je malo nijansiranija: iako stjenice naravno postoje – i vrlo vjerovatno se mogu javiti u turističkim središtima poput Pariza – stvarna situacija, iako neugodna, čini se znatno više prenapuhana u medijima nego što je izvan kontrole na terenu.

“Pretpostavljam da ih je neko primijetio, i iz ovog ili onog razloga, vjerojatno u to vrijeme jer je bila Sedmica mode i prave stvari su se posložile, slučajno je izašlo u medije…“, rekao je Zach DeVries, docent na Odsjeku za entomologiju Univerziteta Kentucky. “Stjenice, više od bilo koje štetočine, na neki način privlače pažnju ljudi i mislim da je vjerovatnije da su samo dobile pažnju [medija], a ne da je u pitanju stvarna invazija.”

 

Entomolozi i zdravstveni stručnjaci upozorili su da iako je došlo do nedvojbenog porasta populacije stjenica, ne samo u Francuskoj, ipak mnoga nedavna viđenja su lažna i postoji rizik od neopravdane histerije. Stručnjaci kažu da nakon ljetnih praznika uvijek dolazi do porasta, a svake je godine porast sve veći.

“Vidjeli smo porast broja stjenica, ali to je poznata pojava. Počelo je prije više od 10 godina. Ono što smo vidjeli je da se populacija stjenica udvostručuje svakih pet godina. Dakle, raste prilično sporo, ali po redovnim stopama. Tako da je to naravno prilično zabrinjavajuće. Ali trenutno također imamo ‘medijski balon’ koji se bavi tom temom. I mnogi ljudi su jako uplašeni zbog toga. A turisti bi mogli još više proširiti zarazu.”, kaže Nicolas Roux de Bézieux, suosnivač konsultantske firme Badbugs za suzbijanje štetočina.

Postoji nekoliko razloga za širenje stjenica posljednjih decenija:

Jedan od glavnih je povećanje broja međunarodnih putovanja.

Drugi je promjena u primjeni pesticida. Naime, neko vrijeme one su bile suzbijene moćnim pesticidom s dugim trajanjem DDT-jem, ali je 70-tih godina prošlog stoljeća zabranjen zbog štetnosti za životinje i ljude. Dihlorodifeniltrihloroetan (DDT) je insekticid koji se koristi u poljoprivredi. Sjedinjene Države zabranile su upotrebu DDT-a 1972. Neke zemlje izvan Sjedinjenih Država još uvijek koriste DDT za kontrolu komaraca koji šire malariju. Problem je što DDT i njemu srodne hemikalije ostaju dugo u okolišu i životinjskim tkivima. Nakon zabrane upotrebe ovog pesticida stjenice su uspješno razvile otpornost na druge, blaže insekticide što im je omogućilo da se ponovno počnu širiti.

Treći razlog je nedostatak svijesti o stjenicama i načinima na koje se šire pa je edukacija jedna od najvažnijih mjera suzbijanja. Ovome doprinosi i društvena stigma prema pojavi stjenica, budući da se one (neopravdano) vežu za higijenu i ekonomski status. Međutim, za razliku od 1970-ih godina kada su bile uobičajene u zapuštenim, siromašnim sredinama, one danas nerijetko napadaju i luksuzne hotele i apartmane.

Stjenice su pronađene čak i u luksuznim hotelima, tako da ih zbilja ne možemo povezati s višim socioekonomskih statusom.

 

Šta su stjenice i zašto su problem

Stjenice nisu tu odnedavno, niti je Pariz jedino mjestu gdje su detektovane. One su postojale još u doba dinosaura. Prema novim naučnim otkrićima prvi put su se pojavile prije oko 115 miliona godina.

Kućna stjenica (Cimex lectularius L.) spada u porodicu beskrilnih insekata Cimicidae koji se hrane krvlju, u red polukrilaca Hemiptera u koji spadaju i biljne vaši i cikade. Rasprostranjena je na gotovo svim kontinentima, a uglavnom je nalazimo u područjima s umjerenom klimom. Nema potvrda da je prenosnik ljudskih bolesti. Engleski naziv za ovog insekta je bedbug. što implicira da se nalaze u krevetima i madracima, što su svakako neka od mjesta koja treba pregledati za svaki slučaj. Na tim površinama ostaju specifični znaci infestacije poput mrlja usljed njihovog izmeta.

Odrasle stjenice su crvenkastosmeđe, duge 5-6 mm kada se ne hrane do gotovo 10 mm kada su potpuno napunjene krvlju. Nehranjena odrasla jedinka je otprilike istog oblika i veličine kao sjemenka jabuke, s nožicama. Ne mogu letjeti, ali mogu hodati izuzetno brzo.

One su u stanju čvrsto prianjati uz površine, često okrenute naopako, ali imaju poteškoća pri hodanju preko vrlo glatke površine.

Ženke od tri do šest dana nakon oplodnje polažu od 6 do 10 jaja u razdoblju od oko 6 dana. Tokom života mogu producirati do 500-tinjak jaja. Imaju pet razvojnih stadija, a u idealnim uslovima u ljetnim mjesecima razvoj od jajašca do odrasle jedinke traje oko 6 sedmica.

Žive od 6 do 12 mjeseci, a bez hrane mogu preživjeti jako dugo. Koliko? Hmm, naučnici još uvijek raspravljaju o ovome, ali dokazi pokazuju da na normalnoj sobnoj temperaturi, oko 23 stepena Celzijusa, stjenice mogu preživjeti samo dva do tri mjeseca bez krvnog obroka. Ali budući da su to hladnokrvni organizmi, njihov će se metabolizam usporiti u hladnijim klimatskim slovima, i tada ovi insekti mogu živjeti i godinu dana bez hrane. To podrazumijeva da napuštanje infestirane kuće na kraća razdoblja ne može suzbiti stjenice.

Ljudskom krvlju hrane se tako što probijaju kožu sitnim, pilastim ustima. Pritom, slično komarcima, anesteziraju područje uboda slinom koja sadrži anestetik i antikoagulanse kako bi smanjile bol dok sišu te kako se krv ne bi zgrušavala. Na mjestu uboda često se javljaju upalne mrlje obično s tamnijom tačkom u sredini.

Neki ljudi nemaju reakcije na ubode, dok drugi doživljavaju alergijsku reakciju koja može uključivati jak svrbež, mjehuriće ili koprivnjaču. Kada se mjesta uboda češu, mogu prokrvariti ili postati inficirana sekundarnom infekcijom.

Stjenice često uzrokuju psihičku patnju, probleme sa spavanjem, anksioznost i depresiju.

U rijetkim slučajevima snažne infestacije i masovnih, redovnih ugriza kod visokorizičnih osoba koje imaju niske razine željeza u krvi mogu uzrokovati anemiju.

Izuzetno ih je teško iskorijeniti, što u velikoj mjeri ovisi o težini infestacije.

Usred sve ove pompe oko stjenica postoje i pozitivne stvari koje su proizašle: prvo, javno obrazovanje o stjenicama svakako je napravilo korak naprijed – što je važno za rješavanje budućih valova, a drugo  putnicima služi kao podsjetnik da počnu poduzimati dodatne korake kako bi ostali što sigurniji kada se radi o malim stjenicama.

 

Mjere opreza koje možete poduzeti prilikom putovanja

Stručnjaci preporučuju temeljitu provjeru hotelskih soba, pazeći na izdajničke znakove poput crvenkasto-smeđih tragova (koji dolaze od – jaiks! – zgnječenih, krvlju hranjenih buba) duž šavova madraca i drugih mekih površina. Još jedan mudar potez je držati svoj kofer na polici za prtljagu.

Neobičan miris još je jedan potencijalni znak infestacije, jer stjenice komuniciraju ispuštanjem hemikalija koje iza sebe ostavljaju “sladak ili pljesniv miris“.

Putnici koji posumnjaju na infestaciju trebali bi fotografirati i odmah prijaviti hotelskom osoblju.

Ne zaboravite da i nakon putovanja, pri povratku kući postoje stvari koje možete uraditi kao sigurnosnu mjeru:

Naime, stjenice su termolabilne pa niska temperatura od -18 ℃ kroz dva sata ubija i odrasle jedinke i jaja. Isti učinak ima i visoka temperatura od 45 ℃ kroz sat vremena. Ako je moguće, spremite svoj kofer dalje od stambenih prostorija (podrum, tavan, garaža i sl.), a svoju odjeću perite i sušite na visokim temperaturama. Za one stvari koje ne možete prati, kuhanje na pari i zamrzavanje (da, možete ih baciti direktno u zamrzivač, ali svakako ih prvo stavite u plastičnu vrećicu) također bi trebali poslužiti.

 

Za kraj jedna zanimljivost:

Zanimljivi su detalji o spolnom životu Cimex lectularius. Stjenice su jedna od rijetkih vrsta koje prakticiraju “traumatsku oplodnju”. Svojom bodljikavom iglom penisa mužjak stjenice može probosti ženku na bilo kojem dijelu njenog tijela. Njegova sperma zatim krvotokom dolazi do njenih reproduktivnih organa. Vijekovima evolucije, ženke su razvile udubinu na svom trbuhu kako bi potaknule mužjake da ih probuše na tom mjestu.

Mužjaci stjenica također pokazuju homoseksualno ponašanje, pa čak pokušavaju oploditi druge vrste.