Eoja (Eos), božica zore, zatražila od Zeusa da njezina ljubavnika Titona učini besmrtnim. Zeus je udovoljio njezinoj molbi, ali budući da ga je Eoja zaboravila zamoliti da Titon ostane mlad, Titon nikada nije umro, ali je ostario. Na kraju je postao toliko malen i smežuran da se pretvorio u prvu cikadu. Cikade su simpatični insekti koje mi generalno volimo, i znamo ih pod imenom cvrčci, međutim ponekad je njihovo prisustvo jednostavno previše.
Na našim prostorima nemamo iskustva s velikim leglima cvrčaka – primorski cvrčci kod nas ne dolaze u brojnim jatima, a pamtimo ih kao dobroćudne insekte koji nam svojim zvukom udvaranja prave taj morski štimung. Borove šume uz more jednostavno nisu iste bez tog zvuka, koji djeluje poput bijelog šuma. Možda se ne dopada svima ovaj zvuk, a moguće i da će neki naći da iritira, ali – more nije isto bez njih.
Često miješamo cvrčke, skakavce i zrikavce i treba reći da oni nisu ni ublizu rod, osim što su insekti. Cvrčci – cikade – spadaju u red polukrilaca (Hemiptera) i to zajedno sa stjenicama koje većina nas zna kao štetočine i krvopije ali nisu sve takve. Cvrčci spadaju u odvojenu porodicu od stjenica- superporodicu Cicadoidea, a sami cvrči spadaju u porodicu Cicadidae. Naziv porodice i glavnog roda je iz latinskog jezika, od cicada, što je zapravo onomatopeja za zvuk koji proizvode.
U Kini su ih čak držali u malenim kavezima kako bi slušali njihovu “pjesmu”. Ne zaboravimo ni Ezopovu priču o mravu i cvrčku, ali sad je vrijeme da skinemo tu stigmu sa ovog insekta, da nije ni lijen ni bezobrazan, nego zaista fascinantan. U nekim dalekoistočnim zemljama cvrčci su bili jako cijenjeni i pravljeni su amuleti u obliku njih. U antičkoj Grčkoj, cvrčak na harfi bio je amblem muzike.
Postoji oko 3000 vrsta cikada koje ili su godišnje ili periodične – javljaju se na svakih nekoliko godina.
Poznati su po proizvodnji zvuka nalik na cvrčanje vrelog ulja. Zvuk proizvode mužjaci kada izađu na svjetlost dana i potpuno se preobraze, a cilj ovog zvuka je da što prije privuku ženke. Naime, ovi insekti ne žive dugo kada izađu iz zemlje i moraju neke važne stvari obaviti što je moguće prije. Zvuk proizvode vibriranjem membrana na abdomenu – timbalnih organa, a sam abdomen im je jednim dijelom šupalj te tako djeluje kao rezonator na gitari.
 |
| Unutrašnja građa cvrčka – timbalni organ i rezonator, Izvor Encyclopedia Britannica |
Evo kako to izgleda i radi:
Jeste li primijetili da su cvrčci bučniji kada je toplije?
Cvrčci cvrče više kada je vruće zbog svoje pojačane metaboličke aktivnosti na višim temperaturama. Ovi insekti su ektotermni, što znači da njihova tjelesna temperatura i metabolički procesi zavise od temperature okoline. Na višim temperaturama, mišići cvrčaka brže se kontrahuju, omogućavajući im da brže proizvode zvukove.
Cvrčci cvrče da bi privukli partnera, pa kada su temperature više, njihova veća aktivnost pomaže u boljoj komunikaciji. Također, cvrčanje na višim temperaturama može biti dio njihovog ponašanja kojim označavaju teritorij ili komuniciraju s drugim cvrčcima. Zbog toga, tokom toplih ljetnih noći, zvuk cvrčaka postaje znatno intenzivniji.
Ciklusi cikada
2021. SAD su bile u iščekivanju i dočekivanju Legla X – cikada koje se skupno nazivaju 17-godišnja cikade – nekoliko cikada endemskih za područje Sjeverne Amerike vrsta Magicicada septemdecula, Magicicada septendecim, što u prevodu i znači „17-godišnje cikade“ te Magicicada cassinii. Upravo su ovi insekti zasmetali predsjedniku Bidenu pred ulazak u avion, pa je jednog morao stresti s vrata, i upravo zbog njih je ometen let novinara koji su predsjednika pratili kada je krenuo u Evropu.
Naše najpozatije vrste cvrčaka su Cicada orni, Cicada plebeja, Lyristes plebejus i Tibicen haematides.
Dok se naše cikade pojavljuju godišnje, ove američke endemske cikade se pojavljuju u ciklusima od 17 godina. Zapravo, one su tu, ali pod zemljom te u ciklusima od 17 godina izlaze iz zemlje i obavljaju ono što cikade već moraju – razmnožavaju se – i ugibaju. U SAD postoje i cikade s 13- godišjim ciklusom razvoja, poput Magicicada tredecim i M. tredecula.
Nimfe
Inače, sve cikade prolaze stadij nimfe, koja podsjeća na odraslog insekta, ali se presvlače dok ne dobiju potpun oblik odrasle jedinke. Ove njihove košuljice ćete moći naći po deblima ako budete strpljivi i dobro pogledate. Također, većina cikada imaju dobre kamuflaže, i dobro se uklope u boju kore borovih stabala. Spomenute američke vrste, neke od njih, su specifične po velikim crvenim očima. Većina cikada zapravo podsjeća na oveću muhu i ljudi se nekako razočaraju kada ih vide, jer zamišljaju da će ovaj pjevač, plemeniti insekt, drugačije izgledati.
 |
| Presvlačenje cvrčka |
U SAD se ovi periodični izlasci cikada najavljuju, gotovo kao vremenske prognoze jer se zaista neke aktivnosti vani moraju planirati prema izlasku ovih insekata. A kada, gotovo u isto vrijeme izađu na vidjelo, brzo se osuše, potamne i zatrešte svojom cvrčavom, zaglušujućom muzikom.
Nimfe ovih američkih periodičnih cikada prolaze kroz 5 faza razvoja tokom 17 godina pod zemljom. Kad postanu odrasli, mužjaci izlaze prvi i započinju parenje. Ženke će tada snijeti oko 500 jaja. Izlaze iz zemlje otprilike mjesec dana i umiru nakon parenja. Jaja polažu na drveće, a kada se izlegu, otprilike šest sedmica nakon polaganja, sitne će nimfe pasti na zemlju. Te male nimfe potom će se zariti u zemlju i nestati na još 17 godina.
U SAD je opisano 23 ovih legala cikada, koje se javljaju periodično, u različitim državama, različitih godina, a 2 legla XI i XXI se smatraju izumrlim i oba su legla 13-godišnjih cikada. Brood X – Leglo X i Veliko istočno leglo nastupilo je 2021. i obuhvata savezne države New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, District of Columbia, Virginia, West Virginia, North Carolina, Georgia, Tennessee, Kentucky, Ohio, Indiana, Illinois i Michigan. Ovo leglo obično počinje od sredine maja, a insekti nestanu do kraja juna.
Generalno, cikade nisu poljoprivredne štetočine, ali kada ih najednom izađe mnogo, pošto se hrane biljnim sokom, mogu prouzrokovati štete, pogotovo na mladim stablima. Ne ujedaju ljude. Međutim, kada ih je mnogo, mnogo su bučni i zvuk koji proizvode može imati i oko nekoliko stotina decibela i može oštetiti ljudski sluh.
Jadni cvrčci se u stvarnom životu bore kao u Last of us – sa nametničkim gljivicama koje od njih prave bezumne zombije, nesvjesne da su mrtvi. Gljivica Massospora cicadina uništava abdomen inficiranog insekta i otpušta halucinogeni psilocibin. Gljivica napada populaciju američkih cvrčaka, ali i kod nas se mogu naći ponead primjerci cvrčaka bez abdomena koji lete unaokolo. Inače takvi cvrči zaražavaju zdrave i bolest se širi.
