TV serija The Last of Us obilježila je početak 2023. Istoimena igrica nastala je 2013. i pokazala se dovoljno uspješnom da se po njoj napravi i serija i da se jedna od glavnih uloga da Pedru Pascalu, koji je ranije imao ulogu u Game of Thrones.
Za razliku od drugih zombi apokalipsi ovdje uzročnik nije virus (kao što je to u Resident Evil, World War Z, Walking Dead) niti prion (Zombieland, bolest ludih krava), nego – gljivica. Preciznije – Cordyceps. Neki su se vjerovatno zapitali koliko je ovo moguć i realan scenario.
Da se razumijemo – mi kao vrsta zaista imamo problem s gljivicama i liječenjem gljivičnih infekcija. I nismo baš uspješni u tome. U kombinaciji s rezistencijom bakterija na antibiotike, ne izgleda nimalo dobro.
Jedna od gljivica koje nas muče su one iz roda Candida. Kada se radi o fungalnim infekcijama, one su najčešće infekcije kože, noktiju, atletsko stopalo, infekcije korijena kose te kod žena, vulvo-vaginalne infekcije, a kod muškarca infekcija glans penisa (balanitis). Mogu biti uzročnici i nekih osipa kod beba, ali i gljivičnih infekcija usne šupljine, koje karakteriše pojava bijele skrame.
Ponekad ove fungalne infekcije mogu obuhvatiti i dublje organe – recimo aspergilioza u plućima uzrokovana gljivicama plijesni (Aspergillus), ili infekcija kandidom urinarnog trakta. Gljivice iz roda Blastomyces mogu uzrokovati i infekciju ne samo kože i pluća nego i kostiju. Postoje i druge gljivice koje mogu uzrokovati infekcije pluća, pa i drugih organa.
Dobra stvar u svemu? Da bi se ove infekcije razvile, potrebno je da osoba ima jako oslabljen imunološki sistem – recimo da ima AIDS ili da je zbog nekog drugog razloga jako imunokompromitovana. U rizike spadaju i transplantacija organa i pothranjenost.
Postoje i fungalne infekcije mozga. Da, dobro ste čuli. Postoji, primjerice fungalni meningitis. A gljivice koje uzrokuju infekcije mozga i nervnog sistema dolaze iz reda Mucorales. Bolest koju izazivaju zove se mukomikoza i predstavlja jednu od bolesti koje se ljudi veoma boje.
Tu je i Stachybotrys chartarum ili crna plijesan (black mold) koja je povezana sa sindromom „bolesnih zgrada”. Neke stare kuće u kojima ima vlage posebno su dobro stanište ovog tihog neprijatelja. Ukoliko vam se u kući pronađe neka od ovih gljivica (obično usljed perzistentnih, neobjašnjivih simptoma kod ukućana), to znači da se morate riješiti svega – i namještaja. I tražiti novi dom. Ova gljivica tj. njeni podtipovi proizvode mikotoksine poput satratoksina H i atranona. Prenosi se aerosolom inhalacijom, a neki od simptoma trovanja su glavobolje, krvarenje iz nosa, umor i bol u grudima.
Ne zaboravimo ni halucinogene gljive iz roda Psilocybe, koje sadrže psilocibin i psilocin.
Dakle, ovo je djelimično odgovor na pitanje da li nas mikroskopske gljivice mogu ubiti. Znamo da to neke velike mogu, pa ovo i nije iznenađenje. Ali da li gljivice mogu napraviti zombije?
I tu je odgovor – da.
Doduše ne (bar zasad) ljude. Ali gljivice mogu biti zombificirajući agens koji kontroliše um zaraženog insekta.
Cordyceps iz igrice/serije je upravo jedna od takvih. Dosta gljivica iz ovog roda su endoparazitoidi, i žive parazitski na nekim artropodama, poput nekih vrsta insekata. Ove gljivice, koje inače spadaju u filum Ascomycota (jedan od dva filuma carstva gljiva, drugi je Basidiomycota), mogu se naći u Aziji – Kini, Nepalu, Koreji, Tajlandu.
Jedan kordiceps, Cordyceps militaris, parazitira na insektima, a pokazano je da sadrži tvar kordicepin, koji ima neko djelovanje u kulturama ćelija na leukemične ćelije, a djeluje i kao antidepresiv.
Jedna druga, srodna gljivica, Ophiocordyceps unilateralis, djeluje tako da od mrava pravi zombi-vojnike u službi reprodukcije same gljivice. Kao i drugi paraziti, ona potpuno iscrpljuje hranjive tvari iz svog domaćina prije nego što napuni svoje tijelo sporama koje će omogućiti reprodukciju gljivica. Zatim prisiljava insekta da traži visinu i ostane tamo prije nego što izbaci te spore, gdje izbije iz glave mrava oslobađajući spore i inficirajući pritom druge obližnje insekte. Moguće je da ova gljivica urasta u mozak i nekako tako kontroliše pokrete mišića. Ova gljivica ne može zaraziti ljude.
Postoje i „zombi cvrčci”, cvrči zaraženi gljivicama iz roda Massospora. Ove gljivice imaju i halucinogena svojstva, a zaraženi cvrči lete dok im je trbuh pretvoren u prah, pokušavajući se pariti s drugim cvrčcima i tako ih zaražavaju. Zaraženi insekti su očigledno nesvjesni da se raspadaju. Na ovaj način ostavljaju spore gljivice i po granama i tako omogućavaju širenje parazita. Ovo je praktično seksualno prenosiva bolest cvrčaka. Parazitska gljiva čak manipuliše mužjacima cikada da zamahnu krilima kako bi oponašali poziv ženki na parenje kako bi također mogli zaraziti mužjake cvrčaka koji ništa ne sumnjaju.
Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka i komunikatorica Društvo za promociju Prirodnih nauka “Nauka i svijet”. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.
