U ovoj epizodi podcasta „Nauka govori” – Jelena Kalinić razgovara s dr Sabihom Jahić, pedijatricom iz Javne ustanove Dom zdravlja Kantona Sarajevo o vakcinaciji i imunizacije djece. Govorimo o zaraznim bolestima poput krzamaka ili ospica, velikog kašlja i njihovom riziku po zdravlje dječice. Diskutujemo o mitovima o vakcinama poput MRP vakcine i važnosti primanja petovalentne vakcine, ali i o važnosti imunizacije protiv humanog papiloma virusa (HPV) u tinejdžerskoj dobi. 

Nauka govori podkast je dostupan na platformama:
Youtube: https://bit.ly/naukagovori-podcast-youtube
Spotify: https://bit.ly/naukagovori_spotify
RadioPublic: https://bit.ly/radiopublic_naukagovori
Apple Podcast: https://bit.ly/applepodcast_naukagovori
Castbox: https://bit.ly/castbox_PNG
Facebook: https://bit.ly/FB_PNG_PL

Jelena Kalinić: Danas imamo više znanja i mogućnosti da zaštitimo djecu od bolesti koje mogu ostaviti ozbiljne pa i trajne posljedice. Ipak, vakcine i dalje izazivaju strahove, dileme i mnoga pitanja roditelja. Šta je zaista važno znati o vakcinaciji, čemu možemo vjerovati i kome možemo vjerovati? O tome razgovaramo sa specijalisticom pediatrije primarijusom dr. Sabihom Jahić. Ova epizoda podcasta Nauka govori realizovana je uz podušku Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo. Gospođo Jahić, dobro nam došli.

Sabiha Jahić: Hvala, bolje vas našla.

 

Jelena Kalinić: Idemo odmah u neka direktna pitanja. Recimo, vi ste sad u situaciji da vam duđe roditelj i šta biste morali, šta biste vi htjeli objasniti svakom roditelju zašto je važno vakcinisati? Znamo da su vakcine jedno od najvećih dostignuća medicinske nauke.

1:04

Sabiha Jahić: Ja bih roditeljima rekla da je vakcinisati dijete znači zaštititi dijete. Zaštititi ga od teških bolesti koje mogu izazvati trajni invaliditet, a neke mogu završiti smrtnim ishodom. Znači, jako je važno vakcinisati svoje dijete prema kalendaru preporučenom u Federaciji.

Jelena Kalinić: Roditelji imaju  tu neku dezinformaciju o kojoj se stalno širi, a da su to te bolesti od koje vakcine štite često bezopasne dječje, bolesti da ako dijete preboli to to nije ništa, one nemaju strašne komplikacije. Šta biste rekli na takvu tvrdnju?

Sabiha Jahić: To nije tako. Vakcine su uvedene za teške bolesti. Znači, djeca se vakcinišu protiv teških bolesti. To su bolesti, ponovo ću reći, koje mogu izazvati trajni invaliditet i završiti smrtnim ishodom. Zato su vakcine i uvedene. Znate od uvođenja prvih vakcina krajem 18. stoljeća da je bila visoka smrtnost, da su velike boginje bile smrtonosna bolest uvođenjem vakcina, te do 1980. godine je proglašeno da se više ne mora vakcinisati i da je bolest iskorijenjena. Znači, kad govorimo o vakcinama, uvijek mislimo na jako ozbiljna stanja.

Jelena Kalinić: Poput recimo, dječje paralize.

2:40

Sabiha Jahić: Tako je, protiv dječje paralize i protiv morbila ili krzamaka. Evo, trenutno je aktuelna epidemija morbila u Americi. Da su to smrtne slučaje. Tako je, gdje je medicina na jednom visokom nivou, pogotovo njihova intenzivne njega. Znači, u takvom sistemu se dešavaju smrtni ishodi. Mi moramo znati, možda ću malo prije reći nego što biste vi pitali, da su morbili jako kontagiozna bolest, jako zarazna bolest.

3:23

Jelena Kalinić: Koliko, recimo, može jedna zaražena osoba da zarazi drugih osoba?

Sabiha Jahić: Može da zarazi 15 do 18 djece. Znači, ako uđe jedan slučaj u vrtić sa morbilima, u početku nije prepoznati jer je klinička slika nekarakteristična i počinje kao i sve druge respiratorne infekcije, onda znači gotovo čitav vrtić, odnosno sva nevakcinisana, nezaštićena djeca će oboljeti.

3:42

Jelena Kalinić: Kada dolaze roditelji kod vas, da li primjećujete neku razliku u sadašnjim povjerenjima ili nepovjerenjima i pitanjima? Ono su možda na period početaka vaše karijere?

Sabiha Jahić: Ima razlike. Ima značajne razlike. Znači, prije su se vakcine shvatale na takav način, na ispravan način, onako kako nauka propagira. Danas ja potpuno shvatam i roditelje. Izloženi su jako društvenim mrežama. Teško je biti racionalan i biti objektivan. Znači, roditelj je u jednom stanju anksioznost, prepuni informacija koje svakodnevno može da pročita na društvenim mrežama, obično su naslovi senzacionalistički i onda, iz svoje velike ljubavi, zabrinutosti, teško je roditeljima da donesu pravu odluku. Ja iz prakse mogu reći nekako da bih mogla podijeliti u tri grupe roditelje. I danas i pored svih društvenih mreža imate grupu roditelja koji stvarno redovno vakcinišu svoju djecu bez ikakvih problema, nemaju nikakvih zamjerki i odlično sarađuju. Čak imamo roditelje koje, pošto sada djeca polaze u vrtiće, odmah nakon njenih godina i dana, koji žele prvo da primi MRP vakcinu i onda da ide u vrtić. Što je jako pohvalno i kako bi trebalo biti. Imate drugu grupu roditelja koji su stvarno pod pritiskom, koji su jako zabrinuti, koji žele zaštiti svoje djete, koji uzimaju u obzir i opasnost od bolesti, ali traže pomoć, podršku, traže razgovor i da ih uputite.

Jelena Kalinić: Čega se oni najviše boje? Jel su to nuspojave, sastav, vakcina? Koja pitanja postavljaju?

Sabiha Jahić: Mislim da je dominantno čega se boje, jeste ta neka priča o povezanosti MRP vakcine i autizma. I još bih htjela dodati da je treća grupa roditelja, ali stvarno roditelji koji apsolutno ne žele razgovarati o tome. Njihova odluka je definitivna i tu mi ne imamo ni pristup.

 

6:14

Jelena Kalinić: Nažalost, probati, djelovati i na te roditelje. Spomenuli ste MRP vakcine, kako je po američki, engleski zovu, MMR vakcina, nekad je poznatija kao takva, ali je roditelji  obično poznaju kao vakcinu s godinu dana. Od kojih bolesti oni štiti? Da li su te bolesti ozbiljne ili treba preležati kao što neki tvrde? I da malo saznamo više o toj vakcini.

Sabiha Jahić: To je vakcina koja štiti od krzamaka, rubeole i zaušnjaka.

Jelena Kalinić: Krzamak je samo to nešto što mi kažemo morbili, ospice, a na engleskom su measles, različiti ljudi to različito nazivaju.

Sabiha Jahić: Da. Kod nas je nakako udomaćen taj naziv krzamak, tako da će svi razumjeti o čemu mi pričamo. Zašto je važno dobiti vakcinu protiv krzamaka? Maloprije smo rekli da je jako kontagiozna, jako prenosiva bolest. Znači, ako dijete nije zaštićeno, teško će izbjeći obolijevanje od krzamaka. A ako oboli od krzamaka, klinički tok bolesti je neizvjestan. Znači, kako će organizam reagovati na živi divlji virus, to je individualna reakcija svakog organizma. Koji su statistički podaci? Znači, obično dvoje od petero djece završi hospitalizacijom, bilo da se komplikovalo gastroenterokolitisima i dehidracijom, bilo da se komplikovalo nekom virulentnom upalom uha, koji zahtijeva parenteralnu terapiju i naravno najčešće, jako često, se razvija upala pluća. Tako da će dvoje od 20 djece razviti upalu pluća, a upala pluća je najčešći razlog za smrtni ishod.

 

Tu bi povukla jednu paralelu i reakciju organizma, na živi virus. Kad živi virus dospije u organizam, mobiliše se imunitet. Kakva je imuna reakcija? Možda bismo mogli to porediti, kakve su imune reakcije bilo u toku COVID infekcije. Imali ste ljude koji su prošli sa blagom kliničkom slikom, a imali ste tačno porodice u kojima je pokrenut jedan mehanizam imunološkog odgovora koji je vodio toj citokinskoj oluji, izuzetno teški pacijenti koji su smrtno završavali. Znači, bitno je ovo što smo rekli, da li izložiti da preboli dijete, samo tu bolest, dječju. To je vrlo teška bolest, neizvijesna i to je bolest gdje vam temperature traju jako dugo, 7 do 10 dana, što iscrpljuje dijete i ne znate u kom trenutku, kad je vrhunac bolesti i kad može krenuti u nekom neželjenom toku.

To je razlog. Znači, ja jako razumim roditelja koji čitajući sve ovo na društvenim mrežama su jako zabrinuti, žele najbolju odluku, ali oni se isto tako boje i da dijete ne oboli i to je nepredvidivo. Danas dosta se priča o individualnoj, personaliziranoj medicini, o pristupu svakom čovjeku. Tako da, kakva je genetika, kakav je naš odgovor na spoljašne podražaje, to je individualno.

 

9:42

Jelena Kalinić: Ne možemo mi znati šta je tu u našim genima, ali ja mislim da se još spominje i komplikacija encefalitisa, a imamo još i problem sa rubeolom koja je jako opasna za plod trudnica i zaušnjaci koji mogu izazivati neplodnost kasnije kod dječaka.

Sabiha Jahić: E to sam htjela da kažem. Jako ozbiljna komplikacija je encefalitis i to je također neizvijesno. Znači možemo otika letalnom ishodu. Zatim kasna komplikacija morbila što je jako bitno, nije česta, ali je prisutna, sklerozirujući panencefalitis, znači jedno degenerativno oboljenje koje vodi demijelinizaciji nerava, to je jedna progresivna bolest koja također završava letalno. A javlja se nekoliko, može godina, nakon preležalnih morbila. Znači veliki je rizik nevakcinisati dijete.

Što se tiče rubeole, jako nam je važno da djevojčice, posebno djevojčice, budu potpuno vakcinisane, znači prime dvije doze. Ta vakcinacija se završava u pretškolskom dobu. Zašto je važno imati imunitet od rubeole? Mlade trudnice u početku trudnoće mogu doći u susret sa virusom rubeole koji daje blagu kliničku sliku, ali djeluje teratogeno, može pogotovo u prva tri mjeseca trudnoće izazvati teška oštećenja ploda koje se može roditi sa raznim…

Jelena Kalinić: Kongenitalnim rubeola sindromom

Sabiha Jahić:  I naravno ovaj parotitis, bitno je naglasiti za dječage, znači virus parotitisa može izazvati komplikaciju orhitis, a to može voditi u sterilitet.Zato znači ako ne vakcinišete, ako rizikujete, to nije preporuka nauke.

Jelena Kalinić: Dakle, mi smo sad odvagali neke rizike oboljevanja komplikacije bolesti, s tim da čak postoji taj rizik smrti nakon morbila, u svijetu oboljevanja morbila, ako se ja dobro sjećam izazvati dva od hiljadu slučajeva, znači nije malo, a onda se spominje drugoj strani strah nekakav od autizma koji nikako nije prema nauci povezan. Možemo li mi sad napraviti neki tu balans pro i kontra, odnosno izvagati rizike nevakcinacije i te rizike nuspojave vakcinacije MRP vakcinom?

Sabiha Jahić: Da, odlično ste rekli te parametre dva na hiljadu, a mogućnost razvoja komplikacije u smislu razvoja encefalitisa poslije vakcinisanosti je jedan naprema milion vakcinisanih djece. Tako da to su to zvanični naučni parametri i mi moramo vjerovati o ovaj nauci.

Jelena Kalinić: Znači, uglavnom ono što govorim benefiti vakcinacije znatno nadmašuju rizike nuspojava koje su vrlo često one koje su opisane, blage, ako su i česte, a opće su blage. Koje su to nuspojave najčešće nakon vakcinacije MRP vakcinom? Ono što govorimo čekajte petnaestak dana nakon vakcinacije, da roditelji znaju šta očekivati nakon te vakcine, da se ne prepadnu.

Sabiha Jahić: Mi kad vakcinišemo djecu, vakcinacija se obavlja u savjetovalištima, u predškolskim dispanzerima. Tu se u prvoj godini života prati rast i razvoj djece i nakon tih sistematskih pregleda se pristupa imunizaciji. Znači, popratne reakcije na vakcinu, tako ih zovemo, uvijek kad apliciramo vakcinu kažemo roditeljima koje su očekivane popratne reakcije, tako da oni znaju, da ne budu u nekoj nedomici i da znaju kako postupiti i u kom trenutku se mogu javiti i trebaju našu pomoć.

To je u prvoj godini života, ide u nadkoljenicu, a nakon godine ide u deltoidni mišić, u rame. Znači, može se javiti otok, bol kod dodira, može se javiti crvenilo, može se javiti povišena temperatura, blago povišena temperatura, a kod MRP vakcini 7 do 14 dana od vakcinisanja može se pojaviti blaga temperaturica i može se pojaviti blagi osip. Svakom roditelju kažemo koja može biti popratna reakcija, da nema potrebu da se javlja. Kad bi roditelj imao potrebu da se javi ponovo?. Ako je ta temperatura visoka, 39…

Jelena Kalinić: Duže traje od nekoliko dana.

Sabiha Jahić: I ako je iz bilo kog razloga roditelj zabrinut, mi volimo da se javi na prigled i da sve nedomice tu razriješimo.

14:58

Jelena Kalinić: Ja bih još dodala još jednu činjenicu o virusu morbila, a to je da je nauka dokazala da ovaj virus, odnosno infekcije ovim virusom, zapravo brišu pamćenje imunološkog sistema tako da organizam zapravo skloniji i oboljenjima koje je već prelažao. Ali hajmo još jednu vakcinu, vrlo bitnu, pogotovo u dječjoj dobi. To je ona je petovalentna. Mislim da je u Hrvatskoj čak šestovalentna, ali nama je važna prevencija bolesti od kojih štiti petovalentna vakcina. Šta biste o tome rekli roditeljima o toj vakcini?

Sabiha Jahić: To je vakcina protiv dječje paralize, difterije, tetanusa, velikog kašlja i protiv jedne bakterije koja se naziva hemophilus influenzae, koja može izazvati upale pluća i koja može izazvati upalu mozga. Znači, to su također teške bolesti od kojih treba vakcinisati djecu. Vakcinaciju započinjemo nakon napunjena dva mjeseca. Zašto je to važno? Bebe se rađaju sa slabo razvijenim imunitetom i oni tek u kontaktu sa vanjskim antigenima raznim počinju razvijati svoj imunitet. U početku mogu imati pasivna antitijela koju su dobili od majke intrauterino, a počinjemo vakcinisati odmah nakon napunjena dva mjeseca jer taj titar antitijela od majke opada i onda je jako bitno vakcinisati.

Jelena Kalinić: Da se ne dozvoli taj prozor od majčinog imuniteta do nekog susreta sa tim uzročnikom.

Sabiha Jahić: Čak u ovim savremenim zapadnim zemljama se trudnice od 27. nedjelje vakcinišu protiv velikog kašlja kako bi bebe na rođenju imali titar antitijela. Mi smo imali 2024. godine, zbog pada obuhvata imunizacije protiv velikog kašlja, jednu epidemiju i velikog kašlja i imali smo pet smrtnih slučajeva. Znači, veliki kašalj je jako teška bolest. Pogotovo u dojenačkom periodu.

Jelena Kalinić: Beba ne može zapravo da izraži napor to kašlja. Kako je to?

Sabiha Jahić: Kad vidite u ordinaciji, vjerujte…

Jelena Kalinić: Imaju snimci na internetu kako beba kad kašlje. To e prestrašno, pretužno.

Sabiha Jahić: mislim da u 21. vijeku ne trebamo dozvoliti takvu patnju djeteta da ne bude zaštićena od velikog kašlja i da prolazi kroz to. Veliki kašalj je bolest koji traje dugo. Ona ne traje tri dana.

Jelena Kalinić: Kašalj od 100 dana ga zovu.

Sabiha Jahić: Tako je. Pogotovo je početak jako težak. Tako da je preporuka roditeljima da zaštite svoju djecu.

Jelena Kalinić: Ja ću se čak sjetiti, ovo ljeto smo imali slučaj djevojčice u Italiji koja je preminula od difterije. Kliničku sliku difterije malo mlađih ljekara je ikad vidjelo kao i kliničku sliku tetanusa. A bio je slučaj u Beogradu dječak je imao tetanus što je apsolutno van svih civilizovanih normi da neku takvu patnju prolazi uopšte.

Sabiha Jahić: Tako je. Vjerujte, svakodnevno mi imamo takve situacije. I mi, iako se priča o tome da ste neke bolesti i zaboravljene, to nije tako. Mi u svom radu svaki dan se susrećemo sa raznim situacijama. Mogu vam ispričati jednu situaciju od prije nekoliko dana. Znači, dolazi djevojčica koja ima pet godina i unose je u naručje zato što ne može stati na stopalo. Oni ne znaju šta se desilo. Znači, peta je otečena, indurirana, zacrvenjena i ima jedno ulazno mjesto, sumljamo na neko strano tijelo. Znači, pored obrade, ispiranja rane, odmah smo vidjeli da nije vakcinisana i odmah smo rekli da je vrlo bitno da odmah primi vakcinu protiv tetanusa.

Jelena Kalinić:To je ta postekspozicijska.

Sabiha Jahić: Da, ali mi smo tada dali vakcinu Tetraxim, četiri u jedan, jer u dječjoj dobi nemate posebnu vakcinu protiv tetanusa. Dali smo to i naravno poslali smo hirurgu na dalju obradu.

To sam morala uslikati, vidjeti kako je strano tijelo. Naravno, djevojčica je gore hospitalizirana, slikano strano tijelo se nalazilo u peti, pod opštom anestezijom je izvađeno strano tijelo. Ali vjerujte, odmah kod prijema, pošto sam mogla pratiti tog pacijenta, je konsultovan infektolog. Tražilo se da li je vakcinisana. Pošto sada imamo sve vakcine uvedene u elektronski sistem. To je jedna odlična stvar koju je ministarstvo uvelo. Oni su odmah mogli vidjeti da je prije dolaska njima primila tu vakcinu protiv tetanusa, što je jako bitno. Znači, mi svaki dan mislimo i na tetanus.

Jelena Kalinić: Dakle, ova vakcina petovalentna se daje, koliko se ja sjećam, u tri doze i onda ide ponavljanje vakcinu koju ste spomenuli, četverovalentna, kao revakcinacija.

Sabiha Jahić: A ova petovalentna vakcina ide u prvoj godine života u tri doze. Daje se revakcina sa osamnaest mjeseci do dvije godine i onda se druga doza daje četiri godine nakon ove. Znači, te revakcine podižu imunitet.

Jelena Kalinić: Bitno je primiti sve doze i revakcinu, da to poručimo roditeljima.

Sabiha Jahić: Tačno.

 

20:40

Jelena Kalinić: Možda, ja bih još se osvrnula na par vakcina. Ja znam da ste vi pedijatar, tako da se direktno ne bavite ovom jednom vakcinom koje je vrlo aktualna, vrlo nam je važna. To je vakcina protiv humanog papiloma virusa. Ali opet, kao neko ko se bavi djecom, a djeca su, da se razumijemo, do završetka teen doba i ova se vakcina prima u nekoj tinejdžerskoj dobi, malo o HPV vakcini. Šta biste poručili roditeljima? Koliko je sigurna i važna ova vakcina, HPV?

Sabiha Jahić: Ja jako pratim ovaj, vakcinaciju sa HPV vakcinom. Mislim da je to bitno, jako bitno. Vjerujte, kad sam vidjela da je uvedena vakcina protiv humanog papiloma virusa, prosto sam bila sretna i mislila sam da će sve majke biti sretne. Ne samo za djevojčice, nego i za dječake. Vakcinacija, to je vakcina koja štiti od karcinoma, karcinoma ne samo kod ženskog spola, nego i kod muškog. Ali mislim nekako da bi majke najviše to razumjele.

Jelena Kalinić: Imamo majke, čije su majke umirale od tih vrsta karcinoma.

Sabiha Jahić: Tako je. A i ako brinete o tom ženskom i reproduktivnom zdravlju, znate što znači česte posjete ordinacija, iščekivanja rezultata, briseva. Tako da mislim da je prosto nemoguće da neko neće zaštititi i djevojčice i dječake protiv humanog papiloma virusa.

Jelena Kalinić: Humani papiloma virus izaziva i neke oblike raka koji su spolno nespecifični. A imamo zemlje kojima je zapravo smanjen, drastično smanjen, gotovo je eradiciran ovaj oblik raka grlića materice.

Sabiha Jahić: I voljela bih malo da se osvrnemo na to što ste rekli, eradicirano. Da, moramo koliko god, ja razumijem roditelje i njihovu bojazan, ali moramo uvažavati naučne dokaze. Moramo uvažavati stavove struke. Znači bilo kakva preporuka, protokol o ponašanju u medicini je izvedena na osnovu dugotrajnih istraživanja, studija i onda se naprave preporuke koje mi primjenjujemo. Kad se roditelj bori sam sa sobom, znači emocija, ljubav prema djetetu, mora pokušati biti racionalan i mora pokušati uzeti u obzir i nauku. Inače je čitav život, vi znate, regulisan. Mora biti regulisan propisima, protokolima. Inače nema života bez ponašanja po propisima i protokolima. Tako da, mislim da nekako moramo vratiti vjeru u nauku. Moramo vjerovati. Kad vjerujemo, kad se desi akutni apendicitis i vjerujemo svim doktorima koji učestvuju u dijagnostici i u rješavanju problema operativnom zahvatu, a to su isti ljudi koji preporučuju da se djeca vakcinišu i zaštite. Osim toga, nekada treba gledati i pedijatre kao ljude koji također imaju svoj djecu i koji mislim…

24:13

Jelena Kalinić: Da li pedijatri vakcinišu svoju djecu? To nam je jedno od pitanja.

Sabiha Jahić: Kako da ne. Vjerujte sve vakcine i vakcine protiv kovida. Moja djeca su odrasla i sin se školovao u Americi. Kad je on kao tinejdžer sa 18 godina aplicirao, morao je prvo dostaviti vakcinalni karton i onda sve drugo ide. Kad je tamo došao u kamp, onda je primio ono što kod nas nema, to je meningitis. Ja stvarno nemam dilemu, apsolutno kao doktor. Pogotovo što nekako imam afinitet i volim razmišljati o imunološkim dešavanjima u organizmu. Znači, ne možemo prihvatati informacije površno. Moramo znati da je čovjek kompleksno biće. Da ima fiziologiju, mehanizme koji se dešavaju i moramo nekako pokušati, shvatiti šta znači prisustvo virusa, kako se pokrene ta jedan kotač u organizmu, šta se dešava. Tako da voljela bih da mlade generacije…

Jelena Kalinić: Prihvate riječ nauke.

Sabiha Jahić: Da, da se informišu. Mi im stojimo uvijek na raspolaganju. Mi im možemo preporučiti šta pročitati. Ja to uvijek kažem jer kad se radi sa djecom na bolesnoj strani, to je to, malo pročitajte, vidjet ćete, biće vam jasnije. Što sam još htjela reći, ovaj podatak i ova veza MRP vakcine i autizma, znate, toliko godina od 1998. godine, to je 30 godina. Kako se to može reći da je to studija. To je 12 djece analiziranih. Kasnije je dokazano da to ništa nije bilo tako. Odbačeno, izgubio je licencu doktor. A mi ne uvažavamo  studije.

Jelena Kalinić: Preko 160 studija ima koji su dokazali da nema veze na autizma i MRP vakcine.

Sabiha Jahić: Ima jedna studija koja je objavljena u julu 2006. godine. Na 2,5 miliona djeci je provedena ta studija. Djeca su se pratila 8 godina. Znači, i pratila se djeca koja su primjela MRP vakcinu od 12 do 24 mjeseca i oni koji nisu primjeli. Nikakve razlike u razvoju, u javljanju autizma kod ako djece nije nađeno. A vjerujte, iz naše prakse, pošto mi se susrećujemo sa djecom iz autističnog spektra, nikakve razloge. Odnosno, čak vjerujte, više je djece koja nisu primila ni jednu vakcinu koje imaju to. Znači, već je više puta to i objašnjeno da se uočavanje simptoma, uočavanje značajno je u toj nekoj dobi od 15 do 18 mjeseci.

Jelena Kalinić: To je vrijeme kada se daje vakcina, i onda se pomiješaju uzrok i posljedica.

Sabiha Jahić: Ali kada se to, kad bi se svaki taj pojedinični slučaj analizirao malo retroaktivno… Jelena Kalinić: Našlo bi se uzrok?

Sabiha Jahić: Da, da.

27:52

Jelena Kalinić: Možemo li još malo da se vratimo neke vakcine koje se daju čak još ranije? Tokom naših priprema za ovaj razgovor spomenule smo i vakcinu protiv tuberkoze, BCG. Sad imamo jednu situaciju vezanu za tu vakcinu koja izaziva veliku zabrinutost roditelja. Ona je privremeno prekinuto davanje. Da, molim Vas da prokomentarišete o ovome što znate i možete.

Sabiha Jahić: Ali to je tačno. I BCG vakcina je obustavljena i u Bosni i Hercegovini. To je jedan očekivani potez na osnovu onog dešavanja u Hrvatskoj. Znači, svi to znamo da su se desila četiri slučaja osteomijelitisa i osteitisa.

Jelena Kalinić: Upale kostiju.

Sabiha Jahić: Da, upale kosti. Nemamo nikakve druge informacije. Vidim da u Hrvatskoj se razmišlja o ukidanju BCG vakcine. Oni to sebi mogu i dozvoliti jer je njihova incidenca u posljednjih nekoliko godina 6,2% do 7%, znači sedam oboljelih na sto hiljada stanovnika.

Jelena Kalinić: Kod nas je veća.

Sabiha Jahić: Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije za BCG vakcinu jeste ako je incidenca manja od 10% da se uzastopno nekoliko godina može razmišljati o tome. Naša incidenca je veća 12,2% do 12,5% i mi ne možemo razmišljati o tome. Ono što možemo reći i što ne treba da brine roditelje, jeste da u Bosni i Hercegovini nismo imali tih serija i da nismo imali nikakvu komplikaciju djece koja su besežirana. Vjerujem da naš Federalni zavod za javno zdravstvo sigurno vodi aktivnosti i on će nama dati upute o daljem ponašanju vezano za BCG vakcinu.

29:46

Jelena Kalinić:  Možda još doprije nekih pitanja koje su vrlo praktične i zanimaju roditelje. Da li nešto te kažemo i o pneumokoknoj vakcini? Pošto se nedavno pojavila, da li biste preporučili zašto je pneumokokna infekcija teška i zašto je važno djecu zaštititi od nje.

Sabiha Jahić: Tačno tačno. Streptococcus pneumoniae je jedna bakterija koja može izazvati teške upale pluća, izaziva virulentne upale uha i može izazvati upalu mozga. Najosjetljivija su djeca u prvoj godini života i jako bi nam važno bilo da ta vakcina bude u obaveznom programu vakcinacije u prvoj godini života. Mi smo imali neki broj vakcina protiv pneumokoka, to smo potrošili, sad ponovo nemamo, ali je preporuka da ta vakcina uđe u obavezni program imunizacije. Kada mi dobijemo vakcinalni karton iz neke zemlje strane, Amerike, Njemačke, Austrije, to je toliki broj vakcina, oni su zaštićeni od rotavirusa, od pneumokoka, od hepatitisa A, od meningokoka, tako veliki broj antigena, a mi nekad brinemo…

Jelena Kalinić: Da li će preopteretiti ovo vakcina što mi imamo. Dakle, vakcine neće preopteretiti imuni sistem djeteta. Zašto je zapravo  važno da postignemo visoke vakcinalne obuhvate, da budu iznad 90, 95% za MRP vakcinu, malo se razlikuju.

Sabiha Jahić: Ako imamo 95%  obuhvata, onda imamo kolektivni imunitet. A kolektivnim imunitetom štitimo djecu koja ne mogu iz nekih razloga biti vakcinisana. To su vam djeca koja imaju maligne bolesti krvi, djeca koja su rođena s primarnom imunodeficijencijom, zatim djeca koja imaju neke neurološke bolesti, nekontrolisanu epilepsiju, s nekim sindromima.

Jelena Kalinić: To su sve neki individiualni slučajevi koje pedijatri proučavaju i daju preporuke vakcinisati ili nevakcinisati takve rijetke slučajeve. A recimo kod slučajeva, znam često  nama roditelji na vakcine.ba često pišu da li se smije vakcinisati dijete kojem curi nos bez nekih simptoma infekcije, da li se smije vakcinisati nedonošče, dijete  koje je imalo tu primarnu neonatalnu žuticu. Šta biste Vi za te neke slučajeve koji se javljaju u vašoj praksi rekli?

Sabiha Jahić: Naravno, ako je zapušen nosić, ako je neka blaga sekrecija iz nosa, to nije kontraindikacija za vakcinaciju. Ta privremena kontraindikacija za vakcinaciju je akutno bolesno dijete, ali akutno bolesno dijete niko ne dovodi na vakcinaciju. Ili ako je dijete zdravo, veselo, igra se, ide u vrtić, a ponekad se zakašlje, to nije kontraindikacija za vakcinaciju jer to nije bolesno dijete. Neonatalna žutica nije kontraindikacija za vakcinaciju. Može se normalno vakcinisati, nije kontraindikacija. Prematurusi se vakcinišu normalno.

Jelena Kalinić: Prijevremeno rođena djeca. Ali niska težina pri rođenju.

Sabiha Jahić: To nisu kontraindikacije, štaviše trebaju se zaštititi.

Jelena Kalinić: Oni su još osjetljiviji.

Sabiha Jahić: Tako je.

Jelena Kalinić: Pred kraj ove naše epizode Nauka govori potkasta, ako bi bile tri stvari da izdvojite za roditelje, poruke o vakcinaciji, šta bi to bilo?

Sabiha Jahić: Vakcinišite svoju djecu. Zaštitite ih od teških bolesti. Tako sprečavate razvoj ozbiljnih komplikacija, a i učestvujete u stvaranju kolektivnog imuniteta, štitimo i druge. Za sve nejasnoće, dileme trebaju da znaju da će uvijek naići na razumijevanje od nas jer razumimo tu anksioznost, strah.

Jelena Kalinić: Strah usljed želje da zaštitiš ono što ti je najvrednije.

Sabiha Jahić: Tačno, koja je prava odluka. Nadam se da ćemo smo uspjeti da prevaziđemo jednu situaciju u kojoj roditeljima nije lako donijeti odluku. Naravno da poštujemo njihovu brigu, ali da prepručujemo, to je zvaničan stav struke i mene kao pedijatra.

Jelena Kalinić: Gospođo Jahić, hvala vam.

Sabiha Jahić: Hvala i vama.