U formatu Brifing vam predstavljamo kratko nekoliko vijesti iz nauke. Odaberite naslov koji vas najviše intrigira ili sve i saznajte nešto novo. U novembru – saznajmo zašto su važna pozitivna iskustva i podržavajući odnosi u djetinjstvu, nova saznanja o tome kako se mogla stvoriti atmosfera bogata kisikom na Zemlji, dugoročni utjecaj gojaznosti u djetinjstvu na imunološki sistem te vezu između broja zuba i demencije.
Pozitivna iskustva u djetinjstvu povezana s manjim rizikom od depresije i anksioznosti
Djeca koja odrastaju uz podržavajuće odnose, osjećaj sigurnosti i kvalitetna prijateljstva imaju manju vjerovatnoću da će razviti depresiju ili anksioznost u ranoj odrasloj dobi. To pokazuje novo istraživanje naučnika s RCSI Univerziteta za medicinu i zdravstvene nauke u Irskoj, objavljeno u časopisu American Journal of Psychiatry.
Istraživači su analizirali podatke 3.499 osoba, prateći njihova iskustva od rođenja do 17. godine, a zatim procjenjujući njihovo mentalno zdravlje u dobi od 24 godine. Među pozitivnim iskustvima bili su bliski odnosi s roditeljima i nastavnicima, podržavajuća prijateljstva, osjećaj sigurnosti u susjedstvu, zadovoljstvo školom i redovni kontakti s porodicom i prijateljima.
Rezultati su pokazali da su osobe s više pozitivnih iskustava u djetinjstvu rjeđe ispunjavale kriterije za depresiju, anksioznost ili druge psihičke poremećaje u odrasloj dobi. Veza je bila najizraženija kod depresije, dok je povezanost s anksioznošću bila slabija, ali statistički značajna.
Ovi rezultati ostali su prisutni i nakon što su istraživači uzeli u obzir traume iz djetinjstva, socioekonomske okolnosti i genetičku predispoziciju za mentalne poremećaje.
Istraživanje ne znači da pozitivna iskustva mogu izbrisati posljedice traume, niti dokazuje direktnu uzročno-posljedičnu vezu. Ipak, ukazuje na važnost izgradnje podržavajućeg okruženja kod kuće, u školi i zajednici, kao dodatnog načina zaštite mentalnog zdravlja djece.
Je li unutrašnjost Zemlje pomogla stvoriti atmosferu bogatu kisikom?
Kisik koji danas udišemo možda je dijelom došao iz dubina Zemlje, skriven u rastopljenim stijenama. Novo istraživanje otkriva da magma može pohraniti više kisika nego što se ranije mislilo, a zatim ga, dok se uzdiže prema površini, potencijalno oslobađati u atmosferu.
Naučnici su u laboratoriji zagrijavali sintetičku magmu na temperaturama od 1.200 do 1.800 °C i pod pritiscima do 7 gigapaskala, kakvi vladaju duboko u unutrašnjosti Zemlje. Otkrili su da rastopljena stijena može sadržavati značajne količine dodatnog kisika, koji nije vezan za druge elemente na uobičajen način. Što je pritisak bio veći, magma je mogla pohraniti više ovog kisika. Rad o ovome je objavljen u National Science Review.
Istraživači pretpostavljaju da bi magma nastala u dijelovima Zemljinog omotača bogatim kisikom mogla prenositi taj element prema površini. Kako se magma uspinje, pritisak opada i dio pohranjenog kisika mogao bi se osloboditi, mijenjajući hemijski sastav stijena, kore i atmosfere.
Ova ideja mogla bi pomoći objasniti porast kisika u Zemljinoj atmosferi prije otprilike 2,5 do 2 milijarde godina, u periodu koji se vremenski poklapa s nastankom velikih vulkanskih područja.
Ipak, riječ je o mogućem objašnjenju, a ne o dokazu da je magma bila glavni izvor atmosferskog kisika. Naučnici smatraju da bi ovi nalazi mogli promijeniti način na koji razumijemo razvoj Zemljine atmosfere i uslove za nastanak života na drugim planetama.
Gojaznost u ranom životu mogla bi dugoročno oslabiti imunitet
Novo istraživanje naučnika s Medicinskog fakulteta Univerziteta Pennsylvania, objavljeno u časopisu Nature Immunology, provedeno na miševima pokazalo je da gojaznost u ranom životu ometa razvoj posebne vrste imunoloških ćelija, poznatih kao folikularne pomoćničke T ćelije (TFH). One imaju važnu ulogu u stvaranju antitijela i uspostavljanju dugotrajne imunološke zaštite.
Naučnici su utvrdili da je poremećaj povezan sa smanjenom aktivnošću gena A20, koji učestvuje u regulaciji imunoloških ćelija. Istraživači su pronašli sličnosti i kod ljudi s rijetkim genetičkim poremećajem koji uzrokuje nedostatak proteina A20. Međutim, ovo zapažanje zahtijeva oprez u tumačenju. Glavni dio istraživanja proveden je na miševima, pa se rezultati ne mogu automatski prenijeti na ljude.
Gubitak zuba mogao bi biti značajan faktor rizika za razvoj demencije
Očuvanje zdravlja zuba i usne šupljine moglo bi imati važniju ulogu u prevenciji demencije nego što se ranije pretpostavljalo. Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Journal of the American Medical Directors Association, ukazuje na povezanost gubitka zuba i povećanog rizika od razvoja ove bolesti.
Istraživači su analizirali podatke 47.293 osobe starije od 65 godina. Tokom približno devet godina praćenja, od 2013. do 2022, demencija je dijagnosticirana 17,4 % ispitanika. Broj preostalih zuba korišten je kao pokazatelj oralnog zdravlja, budući da njihov gubitak često odražava dugogodišnje probleme poput uznapredovalog karijesa i teških oboljenja desni. Već se prilično dugo zna kako je oralno zdravlje povezano sa boljih ishodima u starijoj dobi, a da je loša oralna higijena i prisustvo bakterija, gingivitis u vezi sa većim rizikom od kognitivnog pada.
Rezultati su pokazali da je učestalost demencije rasla s opadanjem broja zuba. U poređenju s osobama koje su imale najmanje 20 zuba, rizik je bio 14 posto veći kod onih s 10 do 19 zuba, 12 posto veći kod osoba s jednim do devet zuba, te 27 posto veći kod onih koji su izgubili sve zube.
Posebno je zanimljivo poređenje s drugim poznatim faktorima rizika za demenciju. Prema procjeni istraživača, gubitak zuba mogao bi biti povezan sa 7,2 posto slučajeva demencije u posmatranoj populaciji. To ga svrstava među tri najznačajnija faktora u analiziranom skupu, iza simptoma depresije (10,5 posto) i socijalne izolacije (9,4 posto). Kod muškaraca je procijenjeni udio bio još veći i iznosio je 12 posto, što je predstavljalo najveću vrijednost među analiziranim faktorima rizika.
Autori ističu da rezultati ukazuju na značaj oralnog zdravlja u očuvanju kognitivnih funkcija. Ipak, istraživanje pokazuje povezanost, a ne dokazuje da gubitak zuba direktno uzrokuje demenciju. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili mogući biološki mehanizmi i uzročno-posljedična veza.