Novi Aquaman nije neko umjetničko djelo, niti cilja na to. Nije to onaj DC na kojem su radili Christopher Nolan ili Zack Snyder. Film nema apsolutno nikavu dubinu, razvoj karaktera, a Jason Momoa standardno glumi jedan te isti lik – bučnog divljaka s mnoštvom prstenja. Ne ulazeći u glumačke sposobnost glavnog glumca niti u činjenicu da je vjerovatno bezrazložno omiljen među ženskom publikom, reći ću kako ipak postoji par svijetlih trenutaka u filmu i to vezanih za nauku.

Film Aquaman and the Lost Kingdom je film za djecu, sa već viđenim specijalnim efektima, naročito efektnim ako ga gledate u 3D. Priča, zapleti i raspleti su predvidivi, ali u sve to se sasvim fino uklopio edutainment momenat priče o klimatskim promjenama i zagađenju okoliša te ugroženosti bioraznolikosti.

Ovo zaista jeste trenutak koji treba iskoristiti da se s djecom priča o tim stvarima i objasni šta se događa s planetom i kako se to odražava na nas.

U jednom trenutku filma, a trudiću se da ne spojlam, Vijeće Atlantide zakazuje hitno zasjedanje kako bi razgovarali o izbijanju epidemije u dijelovima kraljevstva. Kao razloge ovih dešavanja, Vijeće navodi acidifikaciju mora i oceana, smanjenje kisika te cvjetanje algi.

Sva tri problema su itekako realni, i predstavljaju opasnost po živi svijet mora i oceana. S ozbirom da oko 10 % populacije ovisi o ovim ekosistemima za prehranu i život uopšte, a 40% živi na području 100 km uz obalu, situacija je jako loša.

Acidifikacija oceana je direktna posljedica klimatskih promjena. Oceani i mora djeluju kao spužve koje upijaju višak atmosferskog ugljičnog dioksida koji u vodi reaguje i naposlijetku daju kiselinu, koja disocira. To snižava pH vrijednost oceana što predstavlja problem za mnoge organizme, naročito one koji imaju ljušturice od kalcijuma, koje se praktično tope u kiselijoj sredini. Promijenjena hemija mora i oceana utječe i na hranidbene lance.

Mrtve zone mora su područja u oceanima ili morima u kojima je razina kisika vrlo niska, gotovo nepostojeća. Ova pojava može uzrokovati ozbiljne probleme za morski život, jer mnogi organizmi, uključujući ribe i ostale morske životinje, ovise o kisiku za disanje. Mrtve zone obično nastaju zbog povećane razine hranjivih tvari u vodi, poput dušika i fosfora, koji potiču rast fitoplanktona. Kada ovi mikroorganizmi umiru i raspadaju se, proces razgradnje može potrošiti velike količine kisika u vodi.

Ove zone mogu se pojaviti u različitim dijelovima svijeta, ali često su povezane s ljudskim aktivnostima, poput poljoprivrede, industrije i otpadnih voda koje dovode do povećane eutrofikacije vode. Takve zone predstavljaju ozbiljan ekološki problem i zahtijevaju pažljivo upravljanje kako bi se smanjile negativne posljedice na morski ekosistem.

Cvjetanje algi događa se kada dolazi do brzog i prekomjernog rasta algi u vodama, često potaknutog visokim razinama hranjivih tvari poput dušika i fosfora. Ovo može rezultirati formiranjem velikih populacija algi, često vidljivih kao gusto zelena, smeđa ili crvena masa na površini vode. Ovaj proces može imati značajan utjecaj na živi svijet i okoliš jer oduzima kisik iz vode, a neke alge izbacuju i toksine. Sama pojava izgleda ružno, uništavajući ljepotu ekosistema.

Kada alge umiru i raspadaju se, proces razgradnje može potrošiti velike količine kisika u vodi, stvarajući „mrtve zone” s niskom razinom kisika.

Toksini algi mogu uzrokovati masovne pomore riba i drugih morskih životinja te predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ako se nalaze u ribama ili školjkama koje konzumiramo.

Aquaman jeste kokičarski film bez prevelike dubine, ali ako ga upotrijebimo kao sredstvo da djecu naučimo nešto o opasnostima po okoliš – zašto da ne?