Jedna od stvari na koje se naročito naježim kada uđem u prodavnice jeste – alkalna voda. Dakle, osim što je flaširana, a pri tome mi nemamo neke zgodne opcije za reciklažu i skupljanje flaša u Bosni, trošenje novca na nešto što se zove “alkalna voda”, meni je nepojmljivo.

Naš organizam ima vlastite pufere – hemijske sisteme koji prilagođavaju pH vrijednost (kiselost ili baznost, najprostoje rečeno, mada je definicija znatno duža i kompleksnija). Ovo znači da šta god mi pojeli ili popili ne može promijeniti našu unutrašnju pH vrijednost. I da se razumijemo, kao što sam već naglašavala – nije svaki dio našeg tijela iste pH vrijednosti. Koža je blago kisela (5.5 pH), krv je mrvicu bazna (7.35-7.45), a u želucu je pH jako kisela. I sve to ima svoje razloga zašto i te uslove naš organizam mora održavati takvim kakvi su optimalni. Recimo, prekomjerna alkalizacija želuca je štetna. Jer onda želudac ne radi svoj posao.

Zašto tijelo održava stabilne i optimalne pH vrijednosti?

Razlog zašto tijelo tako pažljivo održava pH je taj što su proteini i druge biohemikalije našeg tijela stabilni u tom uskom rasponu pH. Jednom kada pH padne ispod ili iznad te razine, razne molekule, naročito proteini (a svi enzimi su proteini) postaju nestabilne ili prestaju djelovati kako bi trebale. Proteini se mogu početi denaturirati, čineći ih beskorisnima za tjelesnu fiziologiju. Jednostavno ne možete toliko izmijeniti pH svojeg tijela, a da ne umrete.

Ako biste popili litru soka od limuna – on neće zakiseliti vašu krv iako ima nisku pH vrijednost. I da – treba dodati da pobornici ove pseudonaučne teorije o alkalizaciji tvrde da limun alkalizira, što je suprotno bilo kakvoj logici. Ako bi nešto i mogao uraditi, limunov sok bi vas trebao zakiseliti a to se ne događa zbog puferskih sistema održanja homeostaze pH vrijednosti u našem organizmu.

Ista stvar se može reći za alkalnu vodu – bez obzira koliko je voda alkalna, tijelo će je ublažiti. Ta alkalna voda bit će neutralizirana čim dospije u vrlo kiseli želudac. Ovisno o tome koja je hemikalija dodana u vašu bocu vode kako bi je učinila alkalnom, obično natrijum bikarbonat (najjeftiniji), nakon što se spoji sa želučanom kiselinom, formiraće sol i ugljični dioksid. Puno ćete podrigivati.

 

Koliko je alkalna voda?

U suštini, većina mineralnih voda je slabo alkalna. Recimo, ona čuvena Fiji je oko 8, a tu je negdje i Evian. Obično se pH mineralnih voda kreće od slabo kiselo (oko 6 najniže) do slabo alkalno (oko 8, mada ima i alkalnijih). To je zbog toga što ove vode često sadrže otopljene minerale i to disocirane soli jakih baza i slabih kiselina (recimo upravo natrijum karbonat/bikarbonat, kalijumovi i kalcijumovi joni). To ove vode čini blago alkalnim. Tačnije, u njima je koncentracija hidrogen (tj. hidronijum jona) manja. No naravno postoje i neke mineralne vode koje su slabo kisele. Prema podacima koje mogu naći, pH vrijednost Sarajevskog kiseljaka je 8, što je čini blago alkalnom, a pH Jane je 7.1. Prolom voda, prema podacima s flaše, ima pH 8.8.

Slika s: https://www.tenspringwater.com/is-your-bottled-water-acidic-neutral-or-alkaline

 

U neke “mineralne” vode se može dodavati ugljični dioksid, što ih zapravo čini soda-vodama, i onda te vode imaju blago kiseo okus koji potrošači doživljavaju kao “osvježavajući”. A u suštini samo unose u sebe suvišne gasove koji ih čine nadutim, da im se podriguje i da imaju gasove.

Ovo ne znači da se trebaju ismijavati osobe koje su podlegle ovoj manipulaciji. Jednostavno, dio je do njih, ali možda ne za sve. Možda neko prosto nije imao dobre nastavnike u osnovnoj ili srednjoj školi. Neko  nije išao u gimanziju i imao hemiju da to nauči, a zaboravio i nije se puno radilo u osnovnoj.

Vratimo se na alkalne vode. Ne padajte na to. Ako kupujete flaširane vode, kupujte ih jer vam se sviđa okus, a ne zbog obećanja alkalizacije, da ćete biti zdraviji i da nećete dobiti neku bolest.