Margaret Mead bila je američka antropologinja najpoznatija po svojim istraživanjima autohtonih naroda Okeanije, uključujući saradnju, natjecanje i komunikaciju među njima, zajedno s oceanografskom etnologijom i uporednom psihologijom djece. Svoje istraživanje započela je u Južnom Pacifiku sa samo 23 godine, kao doktorandica. To je rezultiralo njezinom najprodavanijom knjigom “Odrastanje u Samoi” (1928). Tokom života putovala je u druge zemlje istražujući različite kulture, uključujući Arapesh, Mudugumor i Tchambuli u Novoj Gvineji. Tematika njenih javnih predavanja bila je široka, obuhvaćajući teme od atomske politike do feminizma. Rođena je 16. decembra 1901. a preminula 15. novembra 1978.
Međutim, ono o čemu želim da ovdje razgovaramo jeste jedna anegdota o Mead koja se, bez posebnog razloga, osim što zvuči simpatično i srceparajući, provlači godinama na internetu i eskalirala je u toku pandemije, kada su mnogi u njoj nalazili nadahnuće i taj potrebni tračak optimizma. Priča je dobra, zapravo zanosno dobra, a mi padamo na priče. Znate ono – pričam ti priču gdje goveda riču. Storytelling je zanimljiv način da podučimo ljude, ali šta ako je storytelling baziran na netačnim ili neprovjerljivim anegdotama, a pri tome zvuči to dobro i tako je pamtljiv da se jednostavno zalijepi za mozak? Storytelling, odnosno pričanje priča je zavodljivo i može biti sredstvo manipulacija i dezinformacija. Jer bolje reagujemo na priče koje bude emociju, nego na činjenice.
Dakle o čemu je riječ?
Anegdota ide ovako: Mead je razmatrala pitanje znatiželjnog studenta: šta, prema njenom mišljenju, označava početak civilizacije u drevnim društvima? Priča, iako dirljiva, obavijena je misterijem i stekla je vlastiti život na internetu.
Prema toj simpa priči, Mead je odgovorila neočekivano. Izjavila je da prvi znak civiliziranog društva nisu veliki gradovi ili složene podjele rada, kako bismo možda pretpostavili, već izliječeni slomljeni femur – kost koja povezuje bok s koljenom.
U divljini, Mead je navodno objasnila, životinje sa slomljenim udovima suočavale su se s mračnom sudbinom – postale su plijen prije nego što bi njihovi prijelomi mogli zacijeliti. Izliječen ljudski femur, stoga, simbolizirao je nešto duboko: čin jedne osobe koja brine za drugu, pruža pomoć kad ranjivost prijeti opstanku. Meadin dirljivi zaključak odjekivao je: “Pomoći nekome kroz teškoće – to je gdje počinje civilizacija.” Divno zvuči, zar ne? Naša srca su se raznježila i tako smo sretni – eto to je ono što nas čini ljudima civilizacijom!
No, kao i svaka intrigantna priča, pojavila se skepsa. Istražujući porijeklo priče, nema čvrstih dokaza da je Mead izrekla te riječi. Najranija poznata referenca datira iz knjige hirurga Paula Branda iz 1980. godine, koji se sjeća Meadina predavanja o njenim proučavanjima primitivnih kultura. Međutim, kad je izravno pitana o tome kada se kultura pretvara u civilizaciju, Meadino dokumentirano mišljenje naglašavalo je gradove, podjele rada i očuvanje zapisa.
U fascinantnom tkivu ljudske istorije, slomljene kosti u arheološkim zapisima ne ukazuju samo na suosjećanje, već i na tamne aspekte, otkrivajući tragove drevnog međuljudskog nasilja. Kost se naravno mogla slomiti i prirodno, ali i usljed nasilja.
Nadalje, sama ideja “civilizacije” u ovoj anegdoti izaziva poglede među savremenim antropolozima, koji proučavaju i osporavaju takve pojednostavljene definicije.
Danas postoji pritisak da se sve ispriča kao priča – međutim, novinarstvo nije samo pričanje priča, novinarstvo bi prije svega trebalo biti istraživanje u kojem se dolazi do činjenica i te činjenice prezentuju. Današnje koketiranje s publikom koja želi pričanje priča je neosnovano i ne može svaki novinarski tekst da bude pričanje priča.
Dakle, priča o izliječenom femuru ostaje – zanosna naracija koja nas poziva da razmislimo o suštini civilizacije, dobrote i nitima koje nas povezuju kroz vrijeme. No, kao i kod mnogih priča, istina može ostati nedokučiva, ostavljajući nas da cijenimo trajnu moć dobre priče – i imamo skepsu u nju. Ne postoje jasni dokazi da je Mead ovo rekla i zato bi bilo dobro da dalje ne širimo ovu priču na internetu jer time učestvujemo zapravo u širenju dezinformacija.
Izvori:
Did Margaret Mead Think a Healed Femur Was the Earliest Sign of Civilization?
On Margaret Mead and healed thigh bones: Not all compelling stories are true
