Arthur L Caplan je američki etičar i profesor bioetike na Medicinskom fakultetu New York University Grossman. Jedan je od vodećih bioetičara u svijetu. Poznat je po svojim doprinosima javnoj politici SAD-a, koji uključuju pomaganje u osnivanju Nacionalnog programa donatora koštane srži te stvaranje politike obavezne zamolbe u doniranju organa preminulih osoba, koja je usvojena širom SAD, pomaganje u stvaranju sistema za distribuciju organa u SAD. Područja stručnosti profesora Caplana uključuju etiku istraživanja, važnost etike u javnom zdravstvu, donaciju i presađivanje organa, reproduktivne tehnologije, genetiku, zdravstvenu politiku te širok raspon drugih tema iz bioetike. Za Nauka govori osvrnuo se kako na nedavnu odluku suda u Alabami, tako i na generalnu situaciju odnosa nauke, etike, politike i demokratije.
Sweet home Alabama: slatki ili ne baš slatki dom? Konzervativci u akciji
Kako konzervativne snage u SAD jačaju svoje glasove, tako je i jača opozicija u pravu na reproduktivno zdravlje, siguran abortus , a sve to u konačnici ima i nepredvidive posljedice. Tako je odluka suda u Alabami da se embriji tretiraju kao ljudi, te da je osoba ili institucija koja uništi embrije kreirane u procesu in vitro oplodnje direktno ugrozila i samu proceduru in vitro oplodnje (in vitro fertilization, IVF).
„E pa, to je grozna odluka iz tri razloga. Prvo, to je u neskladu s onim što znamo o biologiji embrija. Embrij nije mali čovjek. Nije unaprijed oblikovan unutar embrija. To su genetičke upute koje moraju međudjelovati sa signalima od žene kako bi počele djelovati. I tretiranje embrija kao bebe ili djeteta od trenutka kad je stvoren kao embrij je činjenično netačno. Drugo, to je teološki pogled, koji ne bi trebao imati nikakvu ulogu u sudskim odlukama u SAD-u. Trošimo puno vremena raspravljajući da postoji previše autoriteta i religijskih tijela u zemljama poput Saudijske Arabije ili Afganistana. Ali ovo je kršćanska verzija iste stvari. Vrlo je loše donositi odluke temeljene na Bibliji, kršćanskoj Bibliji, o tome kakav je status embrija“, istakao je profesor dr. Arthur L Caplan u razgovoru za Nauka govori.
Međutim, ova odluka se može proširiti i na neke druge sfere života i dovesti do apsurdnih situacija. Caplan spominje i nekoliko primjera takvih situacija, recimo da bi opcije za žene koje žele in vitro oplodnju imale vrlo ograničene mogućnosti. Zbog toga bi morale ići na ovaj bezmalo skup i težak proces u druge savezne države što bi bilo još skuplje.
„Vjerovatno bi se žene i porodice koje pokušavaju in vitro oplodnju morale složiti da ne uništavaju ili ne koriste embrije koji se naprave. Ali kod in vitro oplodnje, budući da je skupo i naporno za majku, jer pokušavate dobiti puno jajašaca napravljenih u mjesecu, kroz proces zvani superovulacija, završićete s više embrija nego što bi se vjerovatno koristilo. A onda stvarate ovaj problem da ih ne mogu uništiti. Međutim, što s njima učiniti ako su prema sudskoj odluci mala ljudska bića? Čak možete zamisliti da neko kaže, morate dati te embrije nekoj drugoj ženi koja je spremna podići ih, jer su to mala djeca. Neke žene odlaze na in vitro oplodnju kao prvi izbor koji imaju, jer su u riziku od genetičkih bolesti i žele pokušati napraviti embrije koji nemaju bolest, a zatim ih koristiti, to će očito biti neprihvatljivo u Alabami jer imate zabranu uništavanja embrija, čak i oštećenih ili onih s bolestima. Dakle, takva vrsta screeninga embrija, ponekad nazvana genetička analiza prije implantacije, neće biti dopuštena i stvorićete djecu koja ponekad imaju čak i smrtonosne bolesti. Ostali problemi, neki oblici kontracepcije, gdje je ideja možda da se embrij odvoji od sluznice maternice, bili bi zabranjeni. Postoje ljudi koji misle da su spirale oblik izazvanog pobačaja. Dakle, ograničavao bi se izbor kontracepcije. Neke žene počinju koristiti transplantaciju maternice ako nemaju maternicu da bi nosile dijete. Ali ako nešto krene po zlu, morate ukloniti maternicu. Mogao bi tamo biti embrij i to ne bi bilo dopušteno u Alabami. I imate druge situacije gdje ljudi čak kažu, ako sam bio u prometnoj nesreći, a nisam znao da je žena trudna, mogu li biti optužen za dvostruko ubojstvo? Dva su ubojstva ako ste trudni jer se računa da je embrij čovjek od prvog dana. Dakle, sve to dovodi do apsurdnih situacija“, govori nam Caplan.
Još jedna problem predstavlja i to što bi po ovim novim pravilima u Alabami embrio bio zapravo u rukama elektrodistribucije. Dakle, embrio „živi” dok ima struje da se održava ili struje koju će neko plaćati. Šta ako propadne kompanija koja čuva embrije, ode pod stečaj? Pod ovim pravilima embrije bi se moralo držati beskonačno dugo, čak i nakon smrti roditelja. Da li bi elektrodistribucija bila optužena za ubistva ako bi isključili struju?
Sve ove scenarije nam je predočio dr Arthur L. Caplan.
No, postoji još jedan problem kod ove odluke vezane za IVF i obaranje odluke Roe v. Wade, odnosno prava na siguran medicinski abortus: činjenica da se radi o nametanju religijskih vrijednosti jedne grupe ljudi u sekularnoj država u kojoj ima i pripadnika drugih religija te ateista/agnostika koji postaju zatočenici ovakvih odluka koje nemaju veze s njihovim opredjeljenjem i filozofijom.
U drugim religijama čovjek nije stvoren po slici Božjoj i apsolutno je nerazumljivo zašto se ne smije izvršiti abortus. Zapravo, ova odluka povređuje prava drugih vjerskih zajednica i ateista, jer očito krši prava žena, ali i pravo na vjersku slobodu, jer nameće samo jedan, kršćanski, svjetonazor.
„Vjerovatno će biti nekih tužbi koje bi tvrdile da je to nametanje drugih vjerskih uvjerenja. Dakle, muslimani i Jevreji obično ne priznaju život dok žena ne osjeti kretanje djeteta. I postoje i ateističke perspektive koje neće priznati da je embrij osoba, dok se dijete ne rodi. Dakle, da, mislim da ćemo vidjeti više protutužbi od ljudi koji mi nameću religijski pogled“, kazao je Arthur L. Caplan.
Udaljavajući se pomalo od uske problematike prava na reproduktivno zdravlje i slučaja u Alabami, Caplan primjećuje kako u SAD postoji i slon u sobi, jedan veliki sociološki problem vezan za pitanje zdravstvenog osiguranja.
„Amerika nikada nije priznala zdravstvenu skrb kao pravo. Čak ni za vrijeme Obame i Clintona to nismo učinili. Dakle, to otežava pristup i jednakost jer se ovdje zdravstvena zaštita smatra nečim što zaslužujete kroz rad. I zapamtite, osiguranje dolazi kroz zapošljavanje. Mislim da je to loš sistem. Ne bi trebao ovisiti o tvom šefu“, kazao je Caplan.
Zdravstvena skrb za svakoga: američki san
„Univerzalna skrb za minimum. Moj bi argument bio da je to potrebno za jednakost prilika kako bi svaka osoba mogla prosperirati i iskoristiti svoje vještine i sposobnosti. Moraju imati što više zdravlja koliko god mogu. Mislim da patimo od starog problema. To nije novo, nikada nismo rekli da postoje dvije zdravstvene zaštite. Ali problem je što su cijene izvan kontrole. Dakle, dio razloga zašto postoji problem s pristupom zdravstvenoj skrbi je taj što su troškovi zdravstvene zaštite previsoki. I to ograničava pristup, plaćamo najviše od svih u svijetu. Kada se političari ovdje žale da ne mogu proširiti pristup zdravstvenoj zaštiti, to je djelomično zato što previše košta. Ali ono što treba učiniti je smanjiti cijene. Konzervativci shvataju da sistem previše košta, možda postoji prilika za pokušaj reforme cijena. Pa iako postoje političke razlike, konzervativci i dalje žele da zdravstvena zaštita bude isporučena putem tržišta, a ne vlade. Dakle, ljevica želi zdravstvenu zaštitu koju je stvorila vlada, što se tiče osiguranja, ne mislim da Amerikanci misle da to mora biti Britanska Nacionalna zdravstvena služba koju finansira vlada, mi bismo samo željeli da je plaćeno od strane vlade i da obuhvati svakoga“, dodao je.
Kada ljevica i liberali nisu na strani nauke
Caplan se osvrnuo i na tendenciju onih grupacija koje sebe nazivaju liberalnim da budu sklone često skupoj i neefikasnoj mambo-džambo fenomenologiji.
„Nije to pitanje lijevo-desno samo o troškovima. Kada govorimo o vakcinama, treba da znamo to nije pitanje lijevo-desno, odnosno da skepticizam prema vakcinama ne dolazi samo iz desnih krugova, jer su mnogi kritičari vakcina liberali i ljevičari. Vjeruju u alternativnu medicinu. U wellness. I tako dezinformacije ne dijele samo neki vjerski fanatici koji se protive vakcinaciji. To mogu biti ljevičari koji su pogrešno informisani. Postoji stav među ljevičarima o karantenama i vakcinama. Ako ih spominjete, obično idu za argumentom o velikoj farmaceutskoj industriji. Kažu: ‘Oh, proizvode ih velike kompanije. Nije dobro jer je korporativno’. Konstantno viđam takve argumente među ljevičarima. Oni prave argument da nije dobro jer je korporativno. A taj argument iznose na velikim društvenim mrežama koje su u vlasništvu velikih korporacija. Dakle, nije sve što je korporativno loše“, ispričao je Caplan.
Svjetska zdravstvena organizacija – WHO sve više potiče korištenje tradicionalne medicine, uključujući i sisteme poput ayurvede, što je kontroverzno. Iako tradicionalna medicina nosi bogatu kulturnu i istorijsku vrijednost te može biti važan dio zdravstvene prakse u nekim zajednicama, nedostatak naučnih dokaza o njenoj efikasnosti izaziva skeptičnost. Mnogi smatraju da bi SZO trebala biti opreznija u promicanju tradicionalne medicine bez jasnih dokaza o njezinoj djelotvornosti, kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost zdravstvenih praksi širom svijeta. Među njima je i profesor Arthur L. Caplan.
