Mnogo antinaučnih stavova se vezuje za pripadnike konzervativnih i desničarskih struja. Ali treba skrenuti pažnju na to da ni demokrati-liberali niti ljevičari-socijalisti nisu imuni na otpor nauci i promociju nekih pseudonaučnih i antinaučnih pogleda na svijet i pseudonaučnih praksi.
Ovaj otpor nauci kod liberalnih demokrata i ljevičara, te zelenih prvenstveno se ogleda u otporu GMO tehnologiji i nuklearnoj energiji, ali i kroz promociju alternativne medicine.
Ipak, najgori potezi protiv nauke, zločini protiv racia, dogodili su se u uslovima autoritarnih komunističkih režima krajnjeg krila ljevice. Takav je lisenkoizam u SSSR, teorija da se nenasljedne osobine mogu prenositi koja se mnogo dopala Staljinu, do te mjere da su naučnici koji su govorili drugačije od Lisenka, bili zatvarani i ubijani. Tu su i sulude ideje komunističkog vođe Mao Tse Tunga o tome kako treba istrijebiti vrapce, kao „štetočine”.
U nekim „plavim državama“, gdje pobjeđuju Demokrate, poput Washingtona, teško da ćete naći neki proizvod koji je GMO ili iz GMO, a veliki je pritisak reklamiranja stvari da su „organske i „non GMO“. S druge strane, u Kaliforniji, koja je također „plava“, 2012. nije usvojen Proposition 37 kojim bi se GMO hrana morala označavati posebnom etiketom. Međutim, etiketa zapravo samo znači da više novca poreskih obveznika ide bespotrebno u tu svrhu, dok sama etiketa „Non-GMO“ ne govori koje su hemikalije korištene u uzgoju hrane. Jer niti Non-GMO automatski znači „organsko“ niti „organsko“ automatski znači „bez pesticida i herbicida“. Američko udruženje za unapređenje znanosti (AAAS), najveće opšte-naučno društvo na svijetu, objavilo je 2013. godine izjavu u kojoj se kaže da „zakonski mandat takve oznake može poslužiti samo za zabludu i lažno uzbunjivanje potrošača”.
Jasno je da GMO imaju određene mane – korporativni patenti i korovi otporni na herbicide mogu farmerima napraviti pakao od života, a još uvijek postoje neka pitanja o učincima malih razmjera genetički modificiranih usjeva na insekte i sastav tla, ali to nema veze sa sigurnošću hrane. U Evropi, ipak, većina anti-GMO sentimenta ipak dolazi od desnice i desničarskih libertarijanskih populista.
Do danas su oskudni dokazi za ljevičarsko odbacivanje nauke – u većini stvari liberali-demokrate su uz nauku. Jedna studija pokazala je da je protivljenje vakcinaciji protiv HPV-a uglavnom nešto što dolazi iz desničarskih krugova. Slično, evropska studija je pokazala da je protivljenje GMO-u također domena ekstremne desnice.
Potrebno je samo izdvojiti par primjera prominentnih Demokrata za neke slučajeve odbacivanja nauke i koračanja u oblasti koje nisu u liniji s naukom.
Američki senator iz Aljaske, Mark Begich, Demokrata, a inače porijeklom pod djedu iz Like, nazvao je genetički modificiranog lososa „Frankenfish“ i ovaj pogrdni naziv se održao, doprinoseći skepsi prema GMO.
Bernie Sanders, vjerovatno najveći ljevičar među američki demokratama, također je više puta pokazao svoje antinaučne stavove. U većini slučajeva, Sandersovi stavovi su u liniji s naukom – istakao kako je planiranje porodice važno u borbi protiv klimatskih promjena, podržao Green New Deal te istraživanja matičnih stanica, za vakcinaciju je, ali je podržao etiketiranje GMO, a ima i neke stavove koji podržavaju alternativnu medicinu. Čak je izjavljivao kako seksualna apstinencija uzrokuje rak.
Američki Zeleni, kao i evropski, ljubitelji su alternativne medicine, pogotovo homeopatije, koja je inače nastala na tlu Njemačke i promoviše se kao nešto što je sigurnije od medicine bazirane na dokazima. Jasno je – homeopatija nema nuspojave prosto zato što homeapatski pripravci nemaju aktivnih tvari. Američki Zeleni čak na svojoj stranici jasno propagiraju alternativnu medicinu, iako su predložili promjenu svog narativa vezano za ove prakse:
„Zeleni podupiru širok raspon zdravstvenih usluga, a ne samo tradicionalnu medicinu, koja prečesto naglašava “medicinsku utrku u naoružanju” koja se oslanja na visokotehnološke intervencije, hirurške tehnike i skupe lijekove. Hronična stanja često se najbolje izliječe alternativnom medicinom. Podržavamo podučavanje, finansiranje i praksu holističkih zdravstvenih pristupa i, prema potrebi, korištenje komplementarnih i alternativnih terapija kao što su biljni lijekovi, homeopatija, naturopatija, tradicionalna kineska medicina i drugi pristupi iscjeljivanju. Predložena izmjena postojećeg narativa: Zelena stranka podržava širok raspon zdravstvenih usluga, uključujući konvencionalnu medicinu, kao i podučavanje, finansiranje i praksu komplementarnih, integrativnih i licenciranih alternativnih pristupa zdravstvenoj skrbi.“
Ovdje treba istaći da promovisanje homeopatije kao nečeg „ako ne koristi, od toga nema štete“ predstavlja vrlo opasan stav. Zašto? Zato što korištenje homeopatije prečesto zavara pacijente da se liječe i odgađa medicinsku terapiju koja dokazano pomaže. Jedan od primjera kako homeopate i drugi alternativci mogu osobu od izlječive dijagnoze povesti u smrt, istražio je i opisao BIRN.
U suštini, ljevičarsko-zeleni moto „zdravlje za sve“, ponekad više znači odobravanje da se svako liječi čime želi, bez obzira na to da li terapija djeluje ili ne, da li je bazirana na dokazima ili ne, umjesto da znači zdravstvenu zaštitu za sve.
Više američkih Demokrata od američkih Republikanaca smatra evoluciju tačnom, ali to ne mora nužno značiti da je dobro – jer su razlike zapravo vrlo male. Gallupova anketa iz 2012. pokazala je da 58% Republikanaca vjeruje da je Bog stvorio ljude u njihovom sadašnjem obliku u posljednjih 10.000 godina”, u poređenju s 41% Demokrata, što je zaista od Demokrata premalo. Očekivali bismo veću prosvijećenost i da je ovaj broj manji.
Program socijalista i zelenih je često protiv nuklearne energije, ali izdanci ovih političkih struja, koji ne moraju nužno biti u parlamentu i vladi, nego postoje kao nevladine organizacije lijeve i zelene obojenosti, gotovo po pravilu su protiv GMO, protiv nuklearne energije i protiv farmaceutskih kompanija, te dobar dio protivljenja farmaceutskim proizvodima, uključujući i vakcine, dolazi iz lijevog dijela politčkog spektra pod argumentom „gomilanja profita“.
Istina, postoje terapije nove generacije, poput Kymriah, koje koštaju basnoslovno, i postoje slučajevi monopola nad lijekovima koji dovode i do monopola nad cijenama lijeka, a ne mogu se ni svi lijekovi odmah i sad učiniti generičkim. Ali, ljevica ima tendenciju da preuveliča problem problem profita farmaceutskih kuća i pojača skeptizicam prema lijekovima koji dolaze iz sfere medicine bazirane na dokazima. Stoga se ljudi okreću neprovjerenim, nedovoljno ili nikako testiranim „prirodnim“ lijekovima, suplementima i alternativnim pripravcima što dovodi često do odgađanja naučno dokazanog tretmana. S druge strane, borci protiv „Big Pharma“ neće ili ne žele da vide kako je tržište suplemenata i alternativnih pripravaka ne samo neregulisano, nego je i veće od tržišta farmaceutskih proizvoda, ali kao da imaju dvostruke aršine ili slijepu tačku po pitanju sticanja profita.
Ljevičari u Sloveniji su predvodili proteste protiv COVID-19 vakcina i strogih antikovid mjera vlade, koji su zapravo bili protesti protiv vlade desnog centra premijera Janeza Janše. Oni su optuživali vladu i zdravstvene institucije da nisu nikad rekli koje su nuspojave COVID-19 vakcina, posebno onih adenovirusnih kod kojih postoji mali rizik razvoja tromboza. Nakon slučaja smrti djevojke usljed tromboze nakon J&J vakcine, ovi protesti su pojačani, kao i aktivnosti na društvenim mrežama. Protestanti su tvrdili da su u vakcinama čipovi i da će vakcinisani ostati “bez svog tijela”. Nisu svi protestanti u Sloveniji bili ljevičari, ali je bilo evidentno da je ovo ljevica iskoristila u borbi protiv Janše.
I dolazimo do pitanja svih pitanja – nuklearna energija je rešenje nadohvat ruke za klimatske promjene, s ozbirom da su emisije ugljika ovih postrojenja nula. No ljevica i naročito Zeleni su se svojski potrudili da anuliraju važnost fisione energije, kao opcije koja zemlje čini manje ovisnim o fosilnim gorivima. Posljednje tri njemačke nuklearne elektrane zatvoriće se kasnije tokom 2022. Radi se o elektranama Emsland u Donjoj Saskoj, Isar 2 u Bavarskoj i Neckarwestheim 2 u Baden-Württembergu, a sve ovo je urađeno pod pritiskom njemačkih Zelenih. Ovim je Njemačka učinjena ovisnom o fosilnim gorivima, plinu, a ovisnost o plinu je uvijek ovisnost o Rusiji.
Odluku o postupnom ukidanju nuklearne energije i prelasku s fosilnih goriva na obnovljivu energiju prva je donijela vlada lijevog centra Gerharda Schroedera 2002. Zagovornici atomske energije tvrde da ona može pomoći Njemačkoj da ispuni svoje klimatske ciljeve za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Političke konsekvence gašenja nuklearnih postrojenja u Evropi su itekako opasne, s obzirom na rastući monopol Rusije u proizvodnji i distribuciji zemnog plina, pogotovo u kontekstu ukrajinske krize.
Zabrinutost ljevičara i Zelenih oko nuklearne energije pretežno je skoncentrisana na pitanja sigurnosti ovih postrojenja i odlaganja nuklearnog otpada, za koji mnogi zapravo ne znaju da se može reciklirati i da ne dolazi u nekim ogromnim količinama. Nesreća s Černobilom i ona s Fukošimom dodatno su podrile povjerenje u nuklearnu eneriju. Premda su ovo rijetki primjeri nesreća ovakvih postrojenja – jedan izazvan ljudskom greškom i nedovoljnom stručnošću, drugi prirodnom nesrećom, koja je dovela do oštećenja reaktora, došlo je do rasta iracionalnog sentimenta prema nuklearnoj energiji, koji je politički iskorišten.
I zatim tu je odnos ljevice prema LGBTIQ zajednici, naročito prema ne-binarnim osobama. Dok ljevica voli sebe predstavljati kao progresivnu i zaštitnički raspoloženu prema LGBTIQ često joj se „omaknu“ i neki diksriminatorni stavovi, zatvaranje očiju pa čak i anomizitet prema trans-osobama i ne-binarnim.
Feministice, koje većinom ističu da su socijalistice i ljevičarke mogu imati TERF (akronim od trans-exclusionary radical feminist / trans-isključujuće radikalne feministice, feministice koje se protive transrodnim pravima) stavove – odbijati prihvatanje trans-žena, ne-binarnih i imati transfobne stavove. Nerijetko i ljevičari stoje ili zbunjeni ili uporno odbijaju oslovljavati ne-binarne osobe s „oni“ ukoliko nebinarna osoba insistira na takvoj komunikaciji. Stoga je ova, zaista veoma mala i jako diskriminirana zajednica, izložena napadima, ignorisanju i nerazumijevanju čak i u progresivnim krugovima.
U marksističkom učenju istorijskog materijalizma, kategorija žene se uzima kao spolno uslovljena, a to, u kombinaciji s ranjivom stranom feminizma, onom dubinskom boli žena koje su pogođene patrijarhatom. Neke feministice prosto nemaju sluha za trans-zajednicu i nebinarne osobe, prema kojima onda gaje neprijateljske sentimente – iako je i jedna i druga zajednica u patrijarhatu pogođena i ugrožena djelovanjem desnice.
Na kraju, ljevica i liberali nisu amnestirani od grešaka, a jedna od njih je ostrašćenost. Ova ostrašćenost po različitim pitanjima dovodi i do fenomena „cancel culture“ – kulture otkazivanja, odstranjivanja nečega, te on-line sramoćenja, čak na temelju toga gdje je neko rođen, pogotovo u trenucima političkih kriza. Liberalno-demokratske struje moraju ostati vjerne tradiciji multikulturalnosti te korigovati naznake ostrašćivanja, približiti se nauci, korigovati antinaučne stavove u svojim redovima kako bi i same napredovale.
Ostali tekstovi iz serije “Nauka, politika i demokratija”:
Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke
Istorijski primjeri političkog proganjanja naučnika
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH i European Endowment for Democracy.
