Ogromni asteroid koji se pogodio Zemlju prije 66 miliona godina zatrpao je čitavu planetu krhotinama. Jedna od hipoteza zašto je udar asteroida bio tako poguban po živi svijet tog vremena, bila je i ta da je udar proizveo veliku količinu prašine, koja je formirala oblake.
Ti oblaci su putovali diljem planete, zaklanjali Sunce i zapravo onemogućili osnovne životne procese. Sada kompjuterske simulacije pokazuju kako se taj prašinasti materijal širio toliko daleko od originalnog mjesta udara.
Asteroid je, kako znamo i kako su Luis i Walter Alvarez pokazali, pogodio područje Yucatana u današnjem Meksiku. To je stvorilo sloj gline koji je bogat metalnim iridijem, koji je rijedak na Zemlji, ali je prilično čest u stijenama iz svemira. Sloj gline je debljine otprilike 3 milimetra, čak i na mjestima koja su udaljena više od 6.000 kilometara od mjesta udara, a nan nekim mjestima sloj je i deblji. Naučnicima je bilo teško da objasne kako je taj materijal dospio tu.
U radu, objavljenom sredinom marta 2020. u Geophysical Review Letters, Natalia Artemieva s Instituta za planetarnu nauku u Tucsonu, savezna država Arizona i Joanna Morgan s Imperial College London modelirale su kako bi krhotine i prašina putovale kroz zrak. One su otkrile kako su krhotine u interakciji s atmosferom stvorile guste oblake prašine koji su se nad Zemljom kretali brzinom od nekoliko kilometara u sekundi. To je dovoljno brzo da se prašina bogata iridijumom raznese po cijelom planetu.
