Bob Dylan je dobio Nobelovu nagradu za književnost – neki negoduju, neki ismijavaju, neki odobravaju. Meni je sjajno to što je “prezrena poezija” dobila Nobelovu nagradu. Recimo, uvijek mi je bilo žao što ovo priznanje nije dobio E.E. Cummings, ali eto, nakon dužeg niza godina, poezija je “osvojila” Nobela.

Međutim, Dylan se “ušunjao” u nauku – istraživači očigledno jako vole Boba, pa su stihovi njegovih pjesama postali dijelovi naslova naučnih radova. U septembru 2014. tim naučnika sa Instituta Karolinska u Švedskoj je ukomponovao Dylanove stihove u svoj rad (tačnije, naslov rada) i to je pobudilo švedske medije da pišu o ovom radu, a vrlo brzo su za ovo saznali i mediji poput The Guardian i Washington Post. Naslov rada je glasio “Nitric oxide and inflamation: the answer is blowing in the wind” .

Sa Karolinska dolazi još jedno referiranje na Dylana, u kojem su kombinovani stihovi dvije pjesme: “Blood on the tracks: a simple twist of fate?”.

Međutim, citiranje Dylana nije bilo specifično samo za Karolinska – utvrđeno je kako jedan fin broj radova citira ili parafrazira Dylanov opus. Recimo, postoji rad pod nazivom  “Knockin’ on the pollen’s door: live cell imaging of early polarization events in germinating Arabidopsis pollen”

Zapravo, u naučnim radovima je pronađeno preko 700 citiranja Dylana! Od toga je 135 citata bazirano na pjesama “Blowin’ in the Wind” i “The times they are a’ changin'”.
Meni je vrlo zanimljiv rad iz područja epigenetike, pod nazivom “Like a rolling histone”  iz 2013. a medicinarima bi bio zanimljiv “Tangled up in blue: Molecular cardiology in the postmolecular era”