Bosansko-hercegovačka baština u Svalbardu: pohranjivanje sjemena za globalnu sigurnost hrane

Očuvanje genetičke raznolikosti poljoprivredno važnih biljaka: put bosansko-hercegovačkog sjemena do Svalbardske Globalne Banke Sjemenja

Šta je to Svalbardsko Globalno Skladište Sjemena (eng. Svalbard Global Seed Vault)?

Svalbardsko Globalno Skladište Sjemena (eng. Svalbard Global Seed Vault), predstavlja impresivan projekt Svjetske fondacije za raznolikost usjeva, namijenjen dugotrajnom skladištenju sjemenja kulturnih biljaka na argipelagu Svalbard, koji pripada Kraljevini Norveškoj. Svrha ovog projekta je zaštita vrsta i sorti raznolikosti biljaka ključnih za ratarstvo, posebno u kontekstu klimatskih promjena. Sada se i sjeme iz BiH nalazi u ovom skladištu, zajedno sa sjemenima iz stotina drugih država svijeta.

Skladište je praktično ukopano 150 m u planinu,  i iz vana je vidljiv jedino ulaz. Unutar planine nalaze se trezori, a samo je srednji sa sjemenom. Ova banka sjemena se nekad naziva i „trezorom Sudnjeg dana” (Doomsday vault) jer se ovi uzorci sjemena čuvaju i za slučaj neke nepredviđene katastrofe, apokaliptičnog događaja. Neki od uzoraka iz skladišta su tradicionalni varijeteti koji se danas više ne koriste ili se rijetko gdje koriste u opštoj upotrebi.

Ovo je bio prvi put da je BiH poslala sjeme u Svalbard, iako se na projektu banke sjemena radi zapravo nekoliko decenija. To je bio i povod da Poljoprivredno dobro Butmir u vlasništvu Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta (PPF) Univerziteta u Sarajevu u martu 2024.  posjeti i Njegova Ekselencija Stefan Almehagen Sandstad, zamjenik šefa misije pri Ambasadi Kraljevine Norveške u BiH.

Dvadeset godina napora

U razgovoru s dr. Fuadom Gašijem, redovnim profesorom na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu UNSA, otkrili smo važnost ovog projekta za očuvanje genetičke raznolikosti biljaka. Dr. Gaši ističe da je kolekcija sjemena na fakultetu rezultat dvadesetogodišnjih aktivnosti usmjerenih na prikupljanje tradicionalnih sorti biljaka karakterističnih za Bosnu i Hercegovinu.

Aktivnosti prije dvadeset godina započeli su profesor dr Mirsad Kurtović, koji je osnivač Banke gena i dr Fuad Gaši. Finasiranje su dobili djelimično od švedske SIDA, djelimično od drugih izvora, a u stručnom smislu i treninzima je pomogla i Nordijska banka gena.

Proces selekcije sjemena bio je pažljiv, fokusiran se na domaće materijale koji su ključni za očuvanje genetičkog diverziteta. Ova kolekcija, čiji je broj primjeraka ograničen na oko 600 vrsta, sada je dio projekta regeneracije sjemena koji je trajao dvije godine. Rezultat ovog projekta je regenerisano sjeme koje se čuva u Svalbardskoj banci sjemena, kao i u lokalnoj banci sjemena u BiH te banci sjemena u Crnoj Gori, dakle na tri nivoa.

U ovoj kolekciji se ne radi o bilo kakvom sjemenu ovih vrsta. Za Svalbard su poslani uzorci sjemena koji su karakteristični sa Bosnu i Hercegovinu, koji se tradicionalno uzgajaju i autohtoni su za naše krajeve. Možda upravo ova sjemena budu ključ za stvaranje nekih otpornijih sorti u budućnosti.

„Ova kolekcija koju mi imamo u sklopu banke gena Poljoprivredno- prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu je rezultat aktivnosti koje smo počeli provoditi prije dvadeset godina i provodimo još uvijek. Na terenu ljudi uzgajaju kako stare sorte, tako i ove moderne introdukovane sorte. Iz godine u godinu ima više tih introdukovanih sorti a sve manje i manje ovih tradicionalnih, specifičnih za ovaj prostor“, kazao je dr Fuad Gaši.

Odabir šta će se čuvati je bio zasnovan na visokim kriterijumima.

„Od 2003. nekih deset godina smo intenzivno obilazili razna područja u Bosni i Hercegovini i sakupljali sjeme. Nismo mi jedini to radili u BiH, ali smo bili najselektivniji, jer postoje razne kolekcije u BiH, ali mahom kolekcije koje uzimaju sve živo s terena, pa i introdukovan materiajal. Mi smo shvatili da finansijska održivost naš banke gena zavisi od toga da se fokusiramo na domaći materijal i nikad stoga nismo imali više od 600 primki koje čuvamo ovdje, ali za te barem znamo da su naše, domaće“, istakao je dr Gaši.

„Napravili smo spisak mandatornih vrsta i kultura, to su kulture koje imaju tradiciju uzgoja u BiH. Tu se našao grah, kukuruz, sirak, heljda, neke sorte paradajza. Nastavili smo istraživati to sjeme. Pokušali smo da sakupljeni materijal istražimo i u genetičkom, morfološkom i hemijskom smislu i da pokušamo da taj materijal koristimo u razne svrhe“, kazao je dr Gaši.

Tako su na fakultetu uspostavili saradnju i sa nekim privrednim subjektima, sa kojima su razvijali domaće proizvode, od domaćih kultivara.

„Uspostavili smo i saradnju s Atlantic grupom doo., koji drže Argetu, Konzum i Merkator i skupa s njima smo razvili jedan proizvod za njih, Domaći hljeb, koji koristi domaće populacije heljde. To je jedan primjer upotrebe materijala. Istraživali smo i domaće sorte voća, jabuke, kruške i šljive koliko su te sorte upotrebljive u komercijalne svrhe i jesu, jako su upotrebljive za sokove i destilate“, dodao je Gaši.

Od genetičkih karakteristika, vezano upravo za heljdu, pomoću molekularnih markera su utvrdili da se ta heljda razlikuje od drugih regionalnih i svjetskih sorti heljde. Ona je poprilično otporna i prilagođena za bh. uslove.

Međutim, dogodilo se to da ih je dr Åsmund Asdal, koji rukovodi Svalbardskim globalnim skladištem sjemena (Svalbard Global Seed Vault, Banka gena) i radi pri NordGen (Nordic Genetic Resource Center) i koji je bio na treninzima kada se domaća banka gena stvarala, kontaktirao i predložio da učestvuju u projektu BOLD, od The Global Crop Trust organizacije koja ima projekte gdje se daje određena finansijska pomoć bankama gena da regenerišu sjeme. Regeneracija sjemena je proces u kojem se sjeme ponovo sije da bi se dobilo više sjemena. Višak tog sjemena se šalje u  u Svalbard. Dakle, kolekcija je ostala u BiH, samo je umnožena i taj višak, rezervu, poslali su Svalbard, ako bi se nešto dogodilo ovdje,  da ima rezerva.

Zašto Svalbard za banku sjemena? Zbog čega banka sjemena?

Svalbard se nalazi na Arktiku i to je permafrost, područje vječito zaleđenog tla. Upravo te karakteristike pružaju dobre uslove za održivo čuvanje sjemena.

„Da bismo čuvali sjeme, ovdje imamo dosta troškova što se tiče struje. Sjemena, ako su dobro osušena, ona se drže na -20 ^oC da bi zadržala dugo klijavost, da se ne bi morala stalno regenerisati. Ako bi se držalo na višim temperaturama, sjeme bi brže gubilo klijavost, pa bi se moralo češće regenerisati, a to je skup proces. U Svalbardu, jer je hladno, ne moraju trošiti novac na struju. Norveška može priuštiti sve ostale troškove, recimo transport sjemena“, dodao je dr Gaši

„Svjedoci smo globalnih klimatskih promjena i neki kultivari koji su prilagođeni na naše klimatske uslove, ako se ti uslovi promijene, možda će biti prilagođeniji za uzgoj negdje drugo u svijetu. Od interesa je da se čuva to sjeme, radi klimatskih promjena, Druga stvar je za unapređenje sorti,  stvaranje novih kultivara koji će biti otporniji jer bez početnog materijala ne možete dobiti novu sortu. Što se više gubi tradicionalnih kultivara, uža je genetička osnova. Od globalnog je značaja očuvanje genetičkog diverziteta“, dodao je Gaši.

Koje vrste su poslane?

Almira Konjić, magistrica poljoprivredne proizvodnje i asistentica na fakultetu, ističe važnost praćenja klijavosti sjemena kako bi se osigurala njegova dugoročna očuvanost. Ovo predstavlja ključni aspekt upravljanja genetičkim materijalom i osiguranja stabilnosti biljnih vrsta u budućnosti.

„Projekat regeneracije je trajao dvije godine i u te dvije godine smo regenerisali svo sjeme iz naše banke. To je zahtijevalo pažljivo planiranje parcela, jer su neke kulture stranooplodne, neke samooplodne, da ne bi došlo do unakrsnog oprašivanja i kontaminacije genetičkog materijala koji se regeneriše. U toku sezone je trebalo voditi računa o održavanju parcela, kontroli korova i bolesti.  Radilo se o pšenici, ječmu, sirku, zobi, paradajzu, paprici, grahu, kukuruzu, tikvi, suncokretu. Na projektu su volontirali i studenti”, kazala je Konjić.

Inače, prilikom sušenja sjemena za skladištenje u dugoročnom režimu, vlaga se reducira na 3-11%. Regenerisano sjeme se potom broji putem uređaja, brojača sjemena. A potom se sjeme vakumira. Sjeme je regenerisano za tri nivoa: za Svalbard, za bosansko-hercegovačku banku gena pri PPF-u i za banku sjemena u Crnoj Gori.

„Mi smo zaduženi da pratimo klijavost svog sjemena koje smo poslali. Ne možemo otići na Svalbard da provjeravamo klijavost sjemena, nego pratimo klijavost sjemena kod nas. Kada počne klijavost padati, mi moramo regenerisati i poslati njima da zamijene postojeće sjeme“, dodao je dr Fuad Gaši.

Svalbard, s vječitim zaleđenim tlima i niskim temperaturama, idealno je mjesto za dugotrajno skladištenje sjemena. Troškovi održavanja su niski, što čini ovu lokaciju optimalnom za projekte poput Svalbardskog Globalnog Skladišta Sjemena.

Projekti poput ovog imaju globalni značaj u svjetlu klimatskih promjena i gubitka genetičke raznolikosti. Očuvanje tradicionalnih sorti biljaka i njihovog genetičkog materijala ključno je za osiguranje sigurnosti hrane i razvoj novih sorti otpornih na promjenjive uvjete okoliša. Svalbardska Globalna Banka Sjemena igra ključnu ulogu u ovom procesu, pružajući sigurno utočište za sjeme koje predstavlja temelj poljoprivredne proizvodnje i biodiverziteta širom svijeta.