Požuda ne prestaje: glad za rudama i mineralima potrebnim za tehnologiju podstiče sukobe u svijetu

• Povećana potražnja za rijetkim metalima, posebno zbog energetske tranzicije i porasta upotrebe baterija za električne automobile i obnovljive izvore energije, može dodatno povećati pritisak na rudarske resurse i povećati rizik za sukobe.
• Rudarenje rijetkih metala često je povezano s problemima eksploatacije radnika, nepravdom i kršenjem ljudskih prava.
• Rješenja uključuju reciklažu, pravnu regulaciju, praćenje lanaca opskrbe, smanjenje pritiska na resusurse.

Na slici: ruda koltan, izvor NairobiWired

Energetska tranzicija je ključni dio borbe protiv klimatskih promjena. Međutim, zajedno sa sve većom potrebom za digitalnom tehnologijom, može imati vrlo negativne posljedice na razini ekosistema – posebno na bioraznolikost i vodu, a može biti i pokretač za sukobe u nekom regionu.

Danas idemo u malu šetnju Periodnim sistemom elemenata. I to ne bilo kakvu šetnju – danas su mi interesantni neki prelazni metali. Znate, oni u unutrašnjosti Periodnog – tzv. prelazne serije i unutrašnje prelazne serije. Neki od njih su, naime, veoma problematični za svjetsku ekonomiju. Toliko su problematični da se zbog njihovih ruda vode ratovi. Rudarenje nekih metala, poput kobalta i litijuma, koji se koriste u proizvodnji baterija za električne automobile i druge tehnološke uređaje, često je povezano s sukobima u određenim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, primjerice, DR Kongo.

No, krenimo od važnijih stvari. Procjenjuje se da je od 1990.-te u sukobima u Demokratskoj Republici Kongo (DRC) stradalo 5.4 miliona ljudi. Samo u toku Ituri konflikta (1998.-2006.) stradalo je 60 000 ljudi. Ovakvi konflikti u medijima prolaze nezapaženo, daleko su od romantične Evrope i bijelaca.

Glavni razlog za krvave konflikte na području Konga je ruda koja se zove koltan, po sastavu kolumbit-tantalit, u industriji poznata i kao tantalit. Ovo je ruda iz koje se dobivaju dva rijetka, ali veoma važna metala – niobijum i tantal. Tantal je krucijalna komponenta digitalnih uređaja, zapravo, ima ga u svim mobilnim uređajima. Niobijum se koristi za izradu superprovodnika, superprovodnih magneta i posebnih legura (tzv. superlegure). Superprovodnici su potrebni za magnete koji idu u akceleratore čestica poput CERN-a, ali i za, recimo, magnetne rezonatore (MRI) u bolnicama.

Rijetki metali se koriste i u proizvodnji raznih tehnoloških uređaja, uključujući baterije za električne automobile. Globalni lanac opskrbe znači da su ovi resursi integrisani u međunarodnu trgovinu, pa sukobi u zemljama poput DR Konga mogu imati globalne posljedice.

Potreba za koltanom je naglo porasla od 2000. što je prouzrokovalo enorman porast cijene ove rude. I broj konflikata. Onda kada je porasla potražnja za Playstation 2, zabilježen je i porast sukoba u Kongu.

Neodimijum, elemenat pod rednim brojem 60, u leguri sa željezom i borom daje permanentni magnet, što je osnova za industriju hard-diskova i vjetroturbina.

I ne samo da digitalne tehnologije i zeleni izvori energije ovise o rijetkim metalima: paladijum je, primjerice, važan sastavni dio test-trakica za određivanja koncentracije glukoze u krvi.

Centri moći

Većinu ljudi čudi kako div poput Applea ima svoje pogone u Kini („šta će im kinesko, to ništa ne valja“). Više od 95% iPhonea, AirPodsa, Macova i iPada proizvodi se u Kini.

Ipak, Kina ima nešto što drugi nemaju – upravo kineska industrija rijetkih metala čini 97% ukupne svjetske trgovine ovim metalima. 2010. godine porasla je tenzija između Kine i Japana zbog Senkaku otočja i Kina je priprijetila Japanu da će staviti embargo na isporuku rijetkih metala, poput neodimijuma. Zbog tog embarga, cijene rijetkih metala su ponovo porasle, a Zapadne vlade su se ozbiljno zabrinule za budućnost svoje high-tech industrije.

Procijenjeno je da se u Kini nalazi 99 miliona tona depozita (ruda) rijetkih metala i da te rezerve čine oko 30% svjetskih rezervi.
Rusija kontroliše 80% svjetskih depozita paladijuma i 70% depozita platine, što Rusima daje za pravo da diktiraju cijene na tržištu.

Sve negdje do sredine 20.vijeka svega oko 15 elemenata Periodnog sistema je bilo u praktičnoj upotrebi. Danas, jedan smartphone sadrži oko 60 elemenata, uključujući zlato i srebro, u obliku posebnih legura ili drugačije. Telefoni sadrže oko 300 miligrama srebra i 30 miligrama zlata.

Niti jedan način dobijanja energije nije bez posljedica po okoliš, niti jedna tehnološka revolucija bez žrtava

Sa pritiskom prelaska na obnovljivu energiju, odnosno napuštanja fosilnih goriva zbog klimatskih promjena, sve veći je pritisak na rudarenje elemenata potrebnih za izvođenje energetske tranzicije. Ovo znači da stojimo pred izborom dva zla – jedno su fosilna goriva koja sagorijevanjem izbacuju ugljični dioksid u atmosferu i time doprinose klimatskim promjenama, a drugo je to što donosi energetska tranzicija i takozvana „zelena energija” – zeleno i održivo za bogate zemlje na račun siromašnih iz kojih se odnose dragocjene rude.

Kompanije iz industrije fosilnih goriva danas kontrolišu mnoge aspekte naših života, od odgovora na pandemiju i širenja dezinformacija u toku pandemije, kao što američki fracking moguli rade preko Koch instituta gurajući radikalne stavove, ugrožavajući javno zdravlje i šireći antiklimatski sentiment. Zanimljivo je da Al Jazeera, kao medij koji se finansira upravo od fosilnih goriva, ima prilično racionalan pristup temi klimatskih promjena i industrije fosilnih goriva, stojeći na strani naučnog konsenzusa, a njihovo pokrivanje teme pohvalio je i Al Gore. No, ne treba zaboraviti čitav skandalozni COP28 koji je bio praktično titranje UN-a nad industrijom fosilnih goriva.

Međutim, ni zelena revolucija i električni automobili ne donose bolji svijet – opet se tu radi o formiranju centara moći, daljem raslojavanju Sjevera i Juga i otimačini resursa iz nekih regija Globalnog Juga, naročito Afrike i Latinske Amerike, ali i Balkana, koji je nedovoljno bogat za Globalni Sjever, i nedovoljno siromašan za Globalni Jug a politički i u pogledu ljudskih i radničkih prava podrazvijen. Ono što će te regije dobiti ako se rudarenje bolje ne reguliše, biće samo mrvice sa stola bogatih koje će uglavnom ići korumpiranim moćnicima a ne narodu, dalje smanjenje ljudskih prava i politička nestabilnost.

Moramo shvatiti da niti jedan način dobijanja energije nije bez utjecaja na okoliš i „nevin”. A u tom procesu rudarenja, stradaće male zemlje i naročito njihovo stanovništvo u ruralnim krajevima. Rudarenje za sobom donosi uništavanje okoliša, naročito vode. Ni Balkan nije imun na ove procese – nije stavljena tačka na rudarenje litijuma u Jadru koje je prema planu trebala vršiti korporacija RioTinto, a postoje i tendencije rudarenja u Bosni.

U mnogim od regija svijeta koje su detektovane kao bogate ovim metalima, uključujući Kongo, kontrola nad rudarskim resursima može biti uzrok sukoba. Grupacije ili vojne frakcije ponekad se bore za kontrolu nad rudnicima kako bi eksploatirali ove resurse i profitirali od njih.

Ovdje dolazimo i do pitanja zaštite radnika i radničkih prava. Rudarenje rijetkih metala često je povezano s problemima eksploatacije radnika, nepravdom, i kršenjem ljudskih prava. Radnici u rudnicima često rade u teškim uslovima, bez adekvatne zaštite i uz minimalne plate ili prekarno, bez socijalne i zdravstvene zaštite.

Povećana potražnja za rijetkim metalima, posebno zbog energetske tranzicije i porasta upotrebe baterija za električne automobile i obnovljive izvore energije, može dodatno povećati pritisak na rudarske resurse i povećati rizik od sukoba. Veza između rudarenja rijetkih metala, energetske tranzicije i sukoba u svijetu, vrlo je kompleksna i ima duboke političke, ekonomske i društvene implikacije.

Ima li izlaza i rješenja?

Pravi izlaz iz ovog circulus vitiosus – požuda za gedžitima-iscrpljivanje prirodnih nalazišta ruda-šteta po okoliš-konflikti-povećana cijena metala-potreba za više kopanja ruda je, složićete se, reciklaža. Ali, reciklaža, kao, nije cool. Druga opcija je da se Zapadna industrija usmjeri na kopanje po Grenlandu, koji, nakon kineskog Bayan Obo rudarskog distrikta krije velike depozite ruda rijetkih metala i metala lantanoidne grupe.

Jedan od načina kontrole štete od rudarenja elemenata potrebnih za energetsku tranziciju, solare, vjetroturbine i uopšte tehnologiju, pored insistiranja na reciklaži, je i da se prate lanci opskrbe od rudnika do krajnjeg proizvoda. Ovo može pomoći u osiguranju da se metali dobavljaju iz izvora koji poštuju ljudska prava i okolišne standarde.

Potrebno je i investiranje u alternativne tehnologije, odnosno u razvoj novih tehnologija koje ne zahtijevaju rijetke zemne metale ili koriste alternativne resurse što može smanjiti potrebu za ovim materijalima. Druga važna stvar je regulacija i međunarodna saradnja, koja podrazumijeva uvođenje strožih propisa u upravljanju resursima rijetkih zemnih metala kako bi se smanjio pritisak na resurs i potencijalni sukobi.

I zadnje – jednostavno pravilo „pruži se koliko ti je jorgan dugačak” – bilo bi potrebno smanjiti našu potrošnju energije. Degrowth, odnosno „odrast” nije najpopularnija mjera trenutno, ali treba razumjeti da je krug trošenja energije sistem pozitivne povratne sprege – što se više troši, više se ulaže, a time i ta energija postaje jeftinija pa se još više troši.

Degrowth je socio-ekonomski koncept koji zagovara smanjenje bruto domaćeg proizvoda (BDP) kao cilj kako bi se postigla održiva ravnoteža između ljudskih potreba, društvene pravde i zaštite okoliša. Ideja je suprotstavljena konvencionalnoj ekonomskoj paradigmi koja teži neprestanom ekonomskom rastu. Potiče na dijeljenje resursa, redistribuciju bogatstva i smanjenje nejednakosti kako bi se osigurala pravednija raspodjela dobara i usluga. Teži smanjenju radnog vremena kako bi se omogućilo više slobodnog vremena za građane, što bi potaknulo društvene veze, porodične aktivnosti i osobni razvoj. Umjesto kvantitativnog rasta, degrowth promiče kvalitativni razvoj, fokusirajući se na poboljšanje kvalitete života, blagostanja i zadovoljstva, umjesto samo povećanja proizvodnje i potrošnje.

Energetska trazicija bi trebala biti pravedna, neisključujuća i ne bi smjela biti postkolonijalna i stvoriti više problema nego što ih liječi. 

 

Napomena: ovo je update članka objavljenog 2023. godine.