Ne piše nam se dobro, a COP28 je bio jedno veliko razočarenje, dogovor koji je pogodovao više naftašima nego stavljanju klimatskih promjena pod kakvu-takvu kontrolu. Nova istraživanja alarmiraju da postoji 50-postotni rizik od konzistentnog prekoračenja pragova globalnog zatopljenja od 1.5 stepeni Celzijusa u narednih sedam godina. COP 28 je bio pobjeda sitnih interesa, mutne diplomatije i opskurnih floskula. Ovaj sastanak bio je modna pista za lobiste fosilne industrije, koji su bili najveći pobjednici događaja.

2023. godine, Sultan Ahmed Al Jaber, naftni šef Ujedinjenih Arapskih Emirata, imenovan je predsjednikom klimatskog samita – što je šamar u lice svim onima koji su s dobrim razlogom mislili da bi svjetska industrija fosilnih goriva trebala biti u drugom planu i možda biti savjesna. Dok se Dubai pripremao za COP28, Al Jaberova Abu Dhabi National Oil Company, jedna od najvećih svjetskih kompanija, objavila je planove za povećanje svojih proizvodnih kapaciteta za 7% i svojih kapitalnih izdataka za 18% u sljedeće četiri godine. Šokantan broj lobista iz naftne i plinske industrije dobio je bedževe za prisustvovanje samitu – više od 2450 njih – svaki sa sjedištem za stolom. Samit COP28 je bio nadrealan.

Neuspjeh COP28 da pozove na postupno ukidanje fosilnih goriva nazvan je „razarajućim” i „opasnim” s obzirom na hitnu potrebu za djelovanjem u borbi protiv klimatske krize. UN-ov klimatski samit završio je kompromisnim dogovorom koji je pozvao na „prelaz” s fosilnih goriva, dokje  jači izraz „postupno ukidanje” podržavalo 130 od 198 zemalja koje su pregovarale u Dubaiju, ali su ga blokirale zemlje poput Saudijske Arabije. Naučnici tvrde da sporazum sadrži mnogo rupa i ne odražava ozbiljnost klimatske krize, te da je potrebno postupno ukidanje fosilnih goriva.

U 2023. godini, globalne emisije ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva su dostigle rekordne nivoe, ukazujući na ozbiljnost situacije u kojoj globalno zatopljenje prijeti da premaši opasne granice od 1.5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa. U međuvremenu, dokazi iz dugovječnih morskih spužvi sugerišu da je planeta već prešla famoznih 1,5 °C — prekretnicu globalnog zatopljenja koju su se države obavezale izbjeći Pariškim klimatskim sporazumom iz 2015.

Na Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime COP28 u Dubaiju, objavljen je Izvještaj o globalnom ugljičnom proračunu. Ovaj dramatični dokument ističe hitnu potrebu za brzom dekarbonizacijom u godini koja već bilježi rekordne temperature, ekstremne događaje topljenja leda i ozbiljna upozorenja o mogućem kolapsu ključnih oceanskih struja zbog samo 1.2 stepena Celzijusa zagrijavanja.

Uprkos obećanjima vlada, investitora i kompanija, zaključci Izvještaja, objavljenog i u časopisu Earth System Science Data, naglašavaju da je jaz između riječi i djela i dalje prevelik. Više od 90 institucija učestvovalo je u izradi ovog izvještaja.

Izvještaj upozorava da će emisije iz nafte i plina porasti za 1.5% i 0.5% ove godine, dok će emisije iz ugljena, koje su navodno dostigle vrhunac 2014. godine, porasti za 1.1%, dosegnuvši nove rekordne nivoe. U 2023. godini, čovječanstvo je ispustilo u atmosferu 36.8 milijardi tona ugljičnog dioksida, što predstavlja povećanje od 1.1% u odnosu na prethodnu godinu.

Očekuje se da će emisije porasti u Indiji za 8.2%, u Kini za 4%, dok će u Evropskoj uniji pasti za 7.4% i u Sjedinjenim Američkim Državama za 3%. Ipak, emisije u ostatku svijeta će se smanjiti za 0.4%.

Da bi se ostvario cilj Pariškog sporazuma, globalne emisije stakleničkih plinova moraju pasti za 45% do 2030. godine i postići neto nulu do sredine stoljeća. Međutim, prema profesoru Pierre Friedlingsteinu s Univerziteta u Exeteru, koji je vodio istraživanje, izgleda neizbježno da će se prekoračiti cilj od 1.5 stepeni Celzijusa iz Pariškog sporazuma.

Oceani i kopnene površine apsorbuju oko polovinu emisija stakleničkih plinova, ali dugoročna rješenja poput široke primjene hvatanja ugljika biće neophodna kako bi se postigle neto nule emisije, prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda (IPCC).

COP28 je, međutim korak nazad i stagniranje.