Sigurno ne želite da pričamo o vosku iz ušiju, ljepše i stručnije nazvanom cerumen. O da, ta smolasta tvar koja vam je jako važna za uši, ima i antimikrobna svojstva, ali je ružna i većina ljudi zaboravlja onaj doktorski savjet da “u uho ide samo lakat” tj. da se uši ne smiju čačkati i čistiti na svoju ruku.
A da li ste znali da postoje dva zastupljena tipa cerumena i da ljudska vrsta rasno i etnički pokazuje veliku varijabilnost u pogledu ove male ružne stvarčice? Naime, bijelci i crnci imaju dominantno vlažan (masan) cerumen, dok Azijci – Kinezi, Japanci Koreanci i dr. te Nativni Amerikanci imaju suh ušni vosak koji pomalo podsjeća na perut. 30-50% ljudi s područja Pacifika i Južne Azije imaju suhi tip ušnog voska. Vlažni tip ima više lipida – čak oko 50% sadržaja čine lipidi, ali i pigmenata, pa je zato tamniji, dok suhi ima samo oko 20% lipida.
Varijacije jednog jedinog gena određuju koju vrstu ušnog voska imamo, a alel (varijacija gena) za vlažni ušni vosak dominantan je nad alelom za suhi. Čini se da je alel za suhi cerumen nastao mutacijom u sjeveroistočnoj Aziji prije oko 2000 generacija, a zatim se proširio prema van jer mu je pogodovala prirodna selekcija. Vrlo je čest u istočnoj Aziji, mnogo rjeđi prema Evropi, a u Africi je vrlo rijedak. Također, vrsta ušnog voska je povezana i sa jačinom tjelesnog mirisa – vlažni vosak je povezan sa jačim mirisom.
Zapravo, tip ušnog voska je jedna rijetka monogenska osobina – većina naših osobina su poligenske, odnosno nalaze se pod utjecajem više gena. Tip ušnog voska je zaista pod utjecajem jednog gena sa dva alela.
Razlika u tipu cerumena praćena je do promjene jedne baze (polimorfizam jednog nukleotida) u genu poznatom kao “ATP-vezujući kaset C11 gen”. Osobe suhog tipa homozigotne su za adenin, dok osobe s vlažnim tipom cerumena imaju alel s barem jednim gvaninom. Alel za vlažni uši vosak ima gvanin (G) na mjestu 538 područja kodiranja, što uzrokuje da aminokiselina glicin bude na položaju 180 u aminokiselinskom slijedu; većina alela za suhi vosak ima adenin (A) na mjestu 538, koji kodira arginin.
Da bi osoba imala suhi tip, treba imati obje varijante gena na homologim hromosomima za tu varijantu.
Ušni vosak mokrog tipa povezan je s mirisom pazuha, koji se povećava stvaranjem znoja. Naučnici su pretpostavili da je smanjenje znoja ili tjelesnog mirisa bilo korisno precima Istočnih Azijata i Indijanaca za koje se smatra da su živjeli u hladnoj klimi.
