Naši udžbenici su loši. Udžbenici prirodne grupe predmeta naročito. Loše ilustrovani s previše teksta, pojmova koji nisu objašnjeni i – materijalnim greškama.

Recimo u Moja okolina udžbenik za 4. razred devetogodišnje osnovne škole, autorice Samire Lugavić (Bosanska knjiga, Tuzla, 2007.) stoje ovakve ilustracije:

 

 

Žene bebe rađaju na bubrege i mjehur, muškarci imaju i jajnike i testise, a vanjski spolni organi su abrakadabra. Organi za izlučivanje su prikazani tačno – ali to je samo dio endokrinog sistema, gdje je hipofiza? Tačan naziv ove ilustracije bi bio “sistem žlijezda sa unutrašnjim lučenjem”, jer pod “izlučivanjem” podrazumijevamo uklanjanje štetnih tvari (razlika između sekrecije i ekskrecije). Djeca ovog uzrasta ne moraju znati žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Ali ne smiju učiti pogrešno. Pokušavam vjerovati da se dogodila greška u tehničkoj pripremi ove knjige. Nadam se da svi nastavnici koji koriste ovu knjigu vide grešku i da učenicima predaju pravilno. Nadam se. Plus, tamo gore lijepo piše “sistem organa za varAnje”.

U tom udžbeniku piše i “Kit je najveće živo stvorenje na Zemlji. Živi u moru, ali spada u sisare jer rađa žive mlade.”

Znam, znam…reći ćete mi “Šta sad s tim ne valja?” i pogledati me mrko. Ali , nisu svi kitovi najveća stvorenja na Zemlji – ima i onih koji dolaze u “manjim pakovanjima”. Najveći je plavi kit Kit čak nije ni najveće živo biće – autorica zaboravlja da su biljke i gljive također bića i u bića ubraja samo životinje. Starija stabla sekvoje su kudikamo veća od kita. Dakle, treba staviti ” plavi kit je najveća živuća životinja”. 
Na str. 32 ovog udžbenika: “Sunce se ne kreće”. Samo nam se čini da se ne kreće, ali se kreće unutar galaksije i to brzinom od oko 250 km/s. Galaksije se također rotiraju. Panta rhei. Također, na površini Sunca se odvijaju razna kretanja – Sunčeve baklje i sl. zbog fuzione aktivnosti. I da – Sunce rotira. Neću da čujem da se Sunce ne kreće. Ne učite djecu u startu pogrešno pod izgovorom da su “još mali”. Užasavam se fiksiranja pogrešnih predodžbi.

Već dugo vremena ovdje pišem o užasima koje pronalazim u udžbenicima biologije, ali ne prestaje monopol neznanja i gluposti kojim autorice zasipaju učenike. Ovi udžbenici su, na prvi pogled OK, ali na drugi, treći i četvrti, tu pronađete stvari na koje se naježite. Iste su autorice proglasile u udžbeniku za 7. razred kako su arterije sudovi koji nose isključivo oksidovanu krv, a vene isključivo redukovanu krv. To naprosto nije tačno i vrlo je loša interpretacija i simplifikacija onoga što se zaista dešava. Po definiciji, arterije su sudovi koji izlaze iz srca, a ne sudovi koji nose oksidovanu krvu, jer u plućnom krvotoku (i u umbilikalnom, ali to je već kompliciranje lekcije), arterije nose redukovanu krv, a plućne vene oksidovanu krv. 

 

Shema krvotoka je očajna, opskurna i mrljava. Nigdje spominjanja inverzije kod plućnog krvotoka. Ništa. Samo betoniranje neistina i pogrešnih predodžbi. Na istoj strani se objašnjava i reproduktivni sistem sisara, a na crtežu koji je potpisan kao “Reproduktivni sistem” stoji samo reproduktivni sistem ženke, i to Homo sapiensa.

U udžbeniku Biologija  za 7.  (Jasminka Halilović, Amela Begić i Rasima Tupkušić, Bosanska knjiga 2013.) razred nalijećem na ovu sliku:postoji i greška kada autorice kao ilustraciju jegulje stavljaju murinu.

 

Ovom udžbeniku stoje i sljedeća problematična mjesta

1. “DNK gradi gene”

Kada ovako sastavimo rečenicu, stiče se utisak da se nekoliko molekula DNK udruži i gradi nešto što se zove gen. Netačno. Geni su dijelovi DNK. Geni su posebne sekvence DNK koji su kodirajući dijelovi na molekuli. DNK se sastoji od kodirajućih i nekodirajućih dijelova, a geni su ovi kodirajući dijelovi (tačnije, egzoni), oni koji predstavljaju šifre za sintezu bjelančevina. Čak je preciznije reći da geni grade DNK, nego reći da DNK gradi gene.

2. “Svaki hromosom je građen od dvije hromatide…”

Naravno, ovo je netačno. Hromosomi imaju po dvije hromatide samo nakon S faze interfaze u kojoj dolazi do autoreplikacije DNK de svaki hromosom proizvede sebi po još jednu hromatidu. To je potrebno jer se u mitozi hromosomi dijele duž hromatida i svaka nova ćelija dobija po jednu hromatidu takvog hromosoma, a svaka ta jedna hromatide opet iskopira samu sebe i postane hromosom sa dvije hromatide. Dakle, nakon anafaze mitoze pa sve do nove S faze interfaze hromosomi imaju po jednu hromatidu i to vidimo samo nakon anafaza mitoze, jer ubrzo dolazi do despiralizacije hromosoma, pa tek nakon S faze interfaze hromosomi dobiju 2 hromatide što traje do anafaze. U suštini, mi hromosome sa 2 hromatide, odnosno, hromosome koji liče na ono slovo “X” kako se obično crtaju hromosomi, vidimo teku  profazi i metafazi mitoze. Nakon anafaze hromosomi već nemaju taj “školski” izgled. Dakle, ovdje upozoravam na to da je jedino ispravno reći “svaki hromosom je u određenom periodu stanične diobe građen od 2 hromatide”.

3. U periodu između dvije diobe (mitoze) dolazi do najvažnijeg procesa- udvostručavanje broja hromosoma u jedru“.

Osim što je ovo što je u udžbeniku boldirano netačno, nepravilno je upotrijebljen nominativ, umjesto genitiv (treba pisati “udvostručavanja”). Ne, u interfazi ne dolazi do udvostručavanja broja hromosoma, jer bi to značilo da umjesto 46 hromosoma nastane 92. Ovakvu glupost treba iskinuti iz stranica udžbenika, a za širenje neistina tužiti autorice. Naime, u interfazi, kao što sam nešto više naglasila, dolazi samo do udvostručavanja broja hromatida – svaki hromosom dobija još po jednu hromatidu, ali  NE DOLAZI DO PROMJENE BROJA HROMOSOMA! Čak je ilustracija tačna (jer je preuzeta od nekog kredibilnog izvora), ali u ilustraciji nije navedeno do kakvog udvostručavanja dolazi, pa učenici mogu jedino zaključiti da se radi o udvostručavanju hromosoma, a ne hromatida.

 

iologija za 7. razred devetogodišnje osnovne škole autora Isata Skenderovića, Avdula Adrovića i Ljiljane Tolić u izdanju NAM Tuzla, je rijetkost koju treba podijeliti sa svijetom jer ima zaista mnogo netačnih stvari. Na str. 16 ovog udžbenika piše kako je jedro ispunjeno jedrovim sokom “u kojem se nalazi nasljedna bjelančevina hromatin”. Hromatin je kompleks makromolekula – dugačkih, polimernih molekula velike molekularne mase koji gradi hromosome. Makromolekule koje učestvuju u izgradnji histona su molekule DNK i RNK i proteini iz klase histona. Dakle hromatin se sastoji iz nukleinskih kiselina i proteina, ali niej samo protein. Na ovaj način autori tvrde da su proteini tvari preko kojih se nasljeđuje.

 

Evo novih problematičnih mjesta iz  udžbenika za 9. razred.

Autorice uče učenike kako je glavni uzrok čira na želucu to što želučana kiselina nagriza sluzokožu želuca!!!!!!!!! Udžbenik je iz 2012. ali još uvijek ne odustaje od prepotopskih mišljenja. Ako autorice nisu nikada čule da je još 1982. pokazano kako je glavni uzročnik čira na želucu (oko 80% slučajeva) prisustvo bakterije Helicobacter pylori, neka pojedu svoje diplome biologije. Ja ću im lično donirati teglu majoneze da im bude lakše.  Zašto nije napisano da bakterija uzrokuje čir? Već je odavno odbačena teza da začinjena hrana uzrokuje čir, jedino što znamo jeste da takva hrana pogoršava simptome. Dakle autorice ne razlikuju ni šta je simptom, ni šta je uzrok…
I tu nije kraj ovoj nesretnoj baladi naopakog podučavanje djece: svega nekoliko redova niže, autorice će lupiti kako crvuljak (slijepo crijevo) kod čovjeka “nema neku važnu funkciju”.:

 

Istina je da bez slijepog crijeva možemo živjeti, pa čak imati i kvalitetan život, ali nije istina da ono nema neku važnu funkciju. Slijepo crijevo je neka vrsta “rezervoara” korisne crijevne flore, pokazalo se 2007. Zapravo, bakterije iz slijepog crijeva rekoloniziraju debelo crijevo nakon dijareje i obnavljaju crijevnu floru.  I ne samo to: slijepo crijevo ima važnu ulogu u imunološkom sistemu sisara: ima tzv. mukoznu imunu funkciju, koja se očituje u medijaciji imunog odgovora preko T i B limfocita. Slijepo crijevo ima limfne sudove.

Nakon niza mojih upozorenja da su ovi udžbenici loši, nadam se da će uskoro biti napravljen udžbenik biologije prema mjerama modernog doba. Dosadašnji udžbenici, svi odreda su:

  1.  nepismeni
  2.  dosadni
  3.  loše ilustrirani s premalo shema i ilustracija
  4.  demode
  5.  imaju bezbroj grešaka.

Odluka Ministarstva obrazovanja i nauke KS, potpomognuta lobiranjem iz Sindikata osnovnog obrazovanja i Vijeća roditelja “jedan predmet-jedan udžbenik” neće poboljšati stanje. Naime, ta odluka će učvrstiti monopol loših udžbenika, poput ovog.

Materijalne greške nisu jedini problemi domaćih udžbenika.Probleme u udžbenicima treba imenovati i kategorizirati: materijalne greške, pogrešna tumačenja, površna tumačenja, nepostojanje tumačenja, loša likovna i tehnička opremljenost, zeleno svjetlo recenzenata za nešto što nije smjelo proći, šturost, pogrešne slike – samo su neki od problema kojih se sad mogu sjetiti. Što se tiče nastavnih planova i programa, tu je definitivno problem prekasno uvođenje činjenica iz egzaktnih nauka – sedmi, osmi i deveti razred su već prestari da bi prvi put čuli za neke termine i činjenice, zatim tu je i to učenje od krova prema temeljima – praksa tjeranja učenika da uče neke komplikovane koncepte, a da im se nisu ispredavani osnovi koji su potrebni za razumijevanje tog kompleksnog koncepta te insistiranje na pukoj repeticiji informacija – nečemu što nauka nije i ne može biti.