Nećete vjerovati, ali banane su zapravo srodne – travama. Evo kako, i evo još nekoliko činjenica o bananama.
1. Banane ne spadaju u istu porodicu kao trave – Poaceae/Graminacea, ali su sa pšenicom, raži, i drugim predstavnicima trave mnogo bliže nego, primjerice s krompirom. I trave i banane a zatim i đumbir, kurkuma i ananas te još neke biljke (vidi niže) spadaju u klasu komelinida.
2. Latinski naziv za biljku banana je Musa, ali to je samo naziv roda. Banane koje mi obično jedemo su Musa x paradisiaca (“rajska”). Ovo “X” znači d se radi o hibridu, biljci koja je nastala ukrštanjem. Banana ima više vrsta a divlje, od kojih potiču drugi hibridi, su Musa acuminata i Musa balbisiana. Sve spadaju u porodicu Musacea, koja spada u red Zingiberales. Inače, u ovaj red biljaka spadaju đumbir, kurkuma, razne trave, uključujući žitarice, zatim predivne strelicije (cvijet “rajska ptica”), kane, marante te travama bliske bromelije u koje spada i ananas, kao i palme – red Arecales, ali banane tehnički nisu palme.
3. Banana spada u jednu od najpopularnijih voćki. Tehnički, plod banane je boba, ali je to boba bez sjemenki, pa kažemo da su partenokarpi – odnosno, nastale su bez oplodnje, “djevičanski”. Izgleda da je banana zaista pravi rajski plod. Ovo također znači da iz konzumne banane ne možemo uzgojiti biljku banane.
Banane i radioaktivnost
4. Vjerovatno ste čuli da su banane radioaktivne. Da, to je istina. One su bogate kalijumom, a mala proporcija kalijuma je jedan radioaktivni izotop, kalijum-40.
No i mi sadržimo kalijum, i dio njega je raioaktivni izotop. Jedna banana ima ekvivalentnu dozu radijacije koja iznosi 0.1 mikrosiverta.
Ako bismo mogli pojesti 50 banana, što je vrlo teško, doza radijacije koju bismo primili bi bila otprilike ravna onoj kao pri pravljenju rentgenske snimke zuba, oko 5 mikrosiverta. Čak postoji i nešto što se zove BED, “banana equivalent dose”. To je neformalna mjerna jedinica izloženosti ionizirajućem zračenju, namijenjena kao primjer za poređenje doze radioaktivnosti s dozom kojoj se izloži pojedući jednu bananu prosječne veličine. Ovdje treba dodati da ta doza nije kumulativna, odnosno da se u vama neće nagomilati radioaktivnost s vremenom jedući banane.
5. Prilikom zrenja, pogotovo kada dobiju onu smeđu boju – to su one najbolje za banana bread – ove voćke oslobađaju, kao uostalom i sve voćke koje su prezrele – etilen. Etilen je biljni hormon zrenja i može utjecati na ostale plodove da počnu da zriju i trule. Etilen je najjednostavniji alken.
6. Molekula koja je najviše zaslužna za specifičan miris i aromu banana je izoamil acetat. Ovo je ester (esteri su obično tvari koje imaju aromatične mirise) izoamilnog alkohola i sirćetne kiseline. Međutim, ovo je tek jedna od 40-tak molekula bitnih za aromu banana.
