U mjestu Manthorbe u Engleskoj raste hrast za koji se procjenjuje da je star oko 1000 godina. Zove se Bowthorpe oak i nalazi se u Bowthorpe Park Farm. Čak je ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda. To je najstariji engleski hrast i ujedino jedno od najstarijih debala na svijetu.
U Kaliforniji, u mjestu Temecula raste Pechanga Great Oak Tree, vrsta Quercus agrifolia, za kojeg se procjenjuje da je star 2000 godina i vjerovatno je najstariji hrast ne samo u SAD, nego i u svijetu.
Hrastovi su drveće koje može živjeti i oko 500 godina, a ovo su rekorderi u kategoriji dugovječnosti. Naravno, nisu samo hrastovi ti koji žive dugo – još neko drveće, posebno vrste poput masline, bora, sekvoje, tise, smokve i ariša mogu živjeti veoma dugo. Drveće za koje je utvrđeno da je veoma staro su praktično živi spomenici i obično su na neki način zaštićeni, kao dio pejsaža.
Genetička analiza jedne vrste hrasta (Quercus robur) je pokazala kako je ova dugovječnost rezultat postojanja velikog broja kopija gena koji povećavaju otpornost ovog drveta na razne bolesti. Christophe Plomion sa Francuskog nacionalnog instituta za poljoprivredna istraživanja u Bordou (Bordeaux) je poredio genetičke sekvence spomenute vrste hrasta sa nekim drugim biljkama, poput soje, ricinusa, papaje i breskve kako bi utvrdili evolutivnu istoriju hrasta.
U radu objavljenom u Nature Plants, pod naslovom “Oak genome reveals facets of long lifespan” iz juna 2018. godine, pokazano je kako je prilična količina gena ovog hrasta bila duplicirana prije nekih 60-80 miliona godina te da duplicirani geni kodiraju niz proteina važnih za odbranu biljke od patogena.