Bjesnilo je virusna bolest koja je, nakon pojave simptoma, gotovo uvijek smrtonosna. Smrt od ove bolesti je jako bolna i teška, a smrtnost nakon što se razviju neurološki problemi iznosi praktično 100%. Međutim, smrt se može spriječiti ako se neposredno nakon izlaganja virusu primijeni postekspozicijska profilaksa (PEP), koja uključuje vakcine protiv bjesnila i humani imunoglobulin, prije nego što se razviju simptomi. Danas je broj slučajeva bjesnila jako smanjen zahvaljujući obaveznoj  imunizaciji pasa, ali i drugih kućnih ljubimaca poput mačaka (za mačke nije obavezna imunizacija protiv bjesnila osim ako prelaze granicu). Ne zaboravimo da postoji i imunizacija divljih životinja, naročito lisica, putem specijalnih mamaca koji se bacaju u divljinu. No neke životinje je jako teško imunizirati, a predstavljaju rezervoar za virus bjesila, primjerice slijepi miševi.

U Canadian Medical Association Journal je u junu 2026. objavljena studija slučaja bjesnila kod čovjeka.

U ovom slučaju riječ je o 11-godišnjem dječaku iz Ontaria koji se jedne noći probudio i zatekao šišmiša na ustima i nosu. Na njegovom tijelu nisu bili vidljivi ugrizi ni ogrebotine, pa porodica nije posumnjala da je bio izložen virusu bjesnila. Budući da ugrizi i ogrebotine šišmiša mogu biti vrlo sitni i gotovo neprimjetni, rizik od zaraze nije prepoznat na vrijeme.

Cijeli slučaj ima jezovit dah Lynchovog Twin Peaks: Fire Walk fith me.

“Zbog podatka da je bio izložen šišmišu, ljekar u hitnoj službi obavijestio je narednog dana lokalnu službu javnog zdravstva kako bi se razmotrila primjena postekspozicijske profilakse (PEP) protiv bjesnila. Pacijent je potom otpušten kući s pretpostavljenom dijagnozom herpetičnog gingivostomatitisa”, navodi se u istoriji slučaja.

Devetnaest dana nakon susreta sa šišmišem dječak je razvio prve simptome, među kojima su bili povraćanje, trnci u licu i utrnulost. Nakon dodatnih pretraga ljekari su potvrdili dijagnozu bjesnila. Kako za bolest ne postoji djelotvorno liječenje nakon što se simptomi razviju, medicinski tim mogao je pružiti samo potpornu njegu. Dječak je, nažalost, preminuo.

Njegovi roditelji pristali su podijeliti njegovu priču kako bi upozorili javnost da čak i kada nema vidljivih tragova ugriza ili ogrebotina nakon kontakta sa šišmišem, treba odmah potražiti medicinsku pomoć. Pravovremena postekspozicijska profilaksa gotovo uvijek sprječava razvoj bolesti i spašava život.

Svaki direktni kontakt čovjeka sa šišmišem, čak i ako nema vidljivog ugriza ili ogrebotine, smatra se indikacijom za postekspozicijsku profilaksu (PEP) protiv bjesnila i o njemu treba razgovarati s nadležnim službama javnog zdravstva. Ako je šišmiš dostupan za testiranje na bjesnilo i rezultati se mogu dobiti u roku od 48 sati, primjena PEP-a može se odgoditi do pristizanja nalaza.

S druge strane, ako se šišmiš pronađe u sobi osobe koja je spavala, ali nije bilo poznatog fizičkog kontakta s njim, to se u pravilu ne smatra indikacijom za PEP.

U opisanom slučaju dječak je naveo da mu je šišmiš ležao na licu, što je jasan razlog za primjenu postekspozicijske profilakse. Međutim, medicinska pomoć nije potražena jer nije bilo uočljivog ugriza. Autori ističu da ovaj slučaj ukazuje na važan nedostatak u informisanosti javnosti.

Iako zaraženi šišmiši mogu pokazivati neuobičajeno ponašanje – poput pojavljivanja tokom dana, ležanja na tlu ili na licu osobe, otežanog letenja ili neuobičajene pitomosti – izostanak takvih znakova ne znači da šišmiš nije zaražen virusom bjesnila. I druge zaražene životinje pokazuju neobično ponašanje, dezorjentisane su i ne boje se čovjeka.

Ovo važi i za kućne ljubimce – ukoliko je vaš nevakcinaisan kućni ljubimac bio u dodir sa divljom životinjom, naročito šišmišem ili lisicom, čak i ako nema vidjlivih nakova ogrebotina i ugriza, potrebno je raditi PEP. Nažalost, danas ima vlasnika koji ili ne vakcinišu pse protiv bjesnila ili ne znaju da li su im psi vakcinisani, iz nejasnih razloga.

Meni se dogodilo da su nevakcinisane mačke koje ne izlaze napolje bile na terasi u kontaktu sa slijepim mišem, bez ujeda ili ogrebotina. Istog treba sam nazvala veterinara i dogovorila PEP u roku od 24h. Nisam uošte razmišljala da li da to uradim ili ne ili zanemarila postojanje kontakta u odsustvo vidljivih ranica. Mačke nisu bile vakcinisane protiv bjesnila jer ne prelaze granicu i ne izlaze napolje, a vakcinisane su protiv niza bolesti koje pogađaju mačke. S druge strane, zakonska obaveza vlasnika je da vakciniše protiv bjesnila psa, i da zna tu informaciju.

U julu 2025. je u Rumuniji zabilježen slučaj ljudskog bjesnila kod 44-godišnjeg muškarca kojeg je ujeo bjesan pas lutalica, a u Italiji je u 2026. zabilježen importovan slučaj bjesnila kod psa, koji je doveden iz Maroka. U februaru 2025. žena iz Ujedinjenog Kraljevstva, stara 59 godina je umrla od bjesnila usljed ogrebotine nastale u kontaktu sa štenetom u Maroku.