Starije osobe danas se nalaze u posebno osjetljivoj poziciji kada je riječ o dezinformacijama i medijskoj pismenosti, naročito u oblasti zdravlja. Razvoj digitalnih platformi omogućio je brzu i masovnu distribuciju sadržaja koji često izgleda uvjerljivo, ali je u suštini netačan ili manipulativan. Upravo ta kombinacija tehnološke dostupnosti i nedovoljne regulacije stvara prostor u kojem prevare postaju sve sofisticiranije i teže prepoznatljive.
Usamljenost starijih osoba povećava rizik upadanja u zamku dezinformacija
Starije osobe nekad nemaju nikoga ko bi im mogao pomoći oko novih tehnologija i upozoriti na različite vidove opasnost, od dezinformacija do online prevara.
„U zadnjih nekoliko godina mlađe generacije odlaze. To su unuci i djeca starih osoba i one ostaju potpuno same i nemaju nikoga da im pomogne. Naš most, organizacija u kojoj ja volontiram, je jedna od organizacija koja se trudi da napravi taj neki most“, kazala je novinarka Lidija Pisker, volonterka u nevladinoj organizaciji Naš most iz Zenice.
Zdravstvene dezinformacije posebno ciljaju na starije osobe
„2024. Mediacentar je radio jedno pilot-istraživanje sa, doduše, vrlo malim uzorkom od 94 osobe, koje su odgovarale na upitnik, gdje smo utvrdili da su zdravstvene teme jedna od tema koja tu populaciju najviše zanima“, kazala je Pisker.
Jedan od ključnih problema jeste način na koji se zdravstvene dezinformacije predstavljaju. One rijetko djeluju kao otvorene laži; naprotiv, često su upakovane u formu ličnih svjedočanstava, navodnih stručnih mišljenja ili „otkrivenih istina” koje su, kako se tvrdi, skrivene od javnosti. Takvi narativi ciljaju na emocije, posebno strah od bolesti i želju za brzim rješenjem.
Starije osobe, koje se češće suočavaju s hroničnim stanjima i terapijama, prirodno su sklonije traženju dodatnih informacija, što ih čini podložnijim ovakvim porukama. Takvi sadržaji se često nude sa naslovima „Ako imate preko 60, morate ovo znati“ ili slično.
Poseban aspekt manipulacije odnosi se na zloupotrebu autoriteta. U promotivnim sadržajima često se pojavljuju osobe koje djeluju kao medicinski stručnjaci ili se koriste identiteti poznatih ljekara, bilo kroz stvarne snimke izvučene iz konteksta ili uz pomoć digitalno generisanih prikaza, te glasova generisanih umjetnom inteligencijom preko snimka stvarne osobe. Time se stvara privid kredibiliteta, dok se istovremeno briše granica između pouzdanih i nepouzdanih izvora. Dodatno, komentari „zadovoljnih korisnika” i lažne preporuke pojačavaju osjećaj sigurnosti i potiču brzu odluku o kupovini.
Digitalne eho sobe
Digitalni algoritmi dodatno komplikuju situaciju. Stariji korisnici često nesvjesno oblikuju vlastiti informacijski prostor kroz interakcije poput komentarisanja ili klikanja na sadržaj koji izaziva sažaljenje ili zabrinutost. Kao rezultat, platforme im sve češće prikazuju slične objave, čime se stvara zatvoren krug u kojem se iste poruke ponavljaju i učvršćuju. U takvom okruženju dezinformacije ne djeluju kao izuzetak, nego kao pravilo. Dešava se i da greškom kliknu na sadržaje ili se pretplate na neki YouTube kanal jer se žele riješiti nekog prozorčića koji im je izašao na ekranu.
„Činjenica je da postoje sadržaji koji idu na brzinu, koji urgiraju da ti što prije nešto uradiš. I onda starije osobe dođu u paniku i kliknu, daju informacije ne razmišljajući i onda su u problemu“, naglasila je Pisker.
Sadržaji koji promovišu „prirodna rješenja” zauzimaju posebno mjesto u ovom ekosistemu dezinformacija. Oni često nude univerzalne odgovore za različite zdravstvene probleme, istovremeno dovodeći u sumnju medicinu zasnovanu na dokazima. Problem nije samo u netačnosti tih tvrdnji, nego i u njihovom uticaju na ponašanje — korisnici mogu odustati od propisane terapije ili kombinovati proizvode na način koji narušava djelovanje lijekova.
Manipulativni sadržaji često koriste kombinaciju svakodnevnog jezika i selektivno upotrijebljenih stručnih termina. Time se postiže efekat bliskosti i razumljivosti, uz istovremeno stvaranje dojma naučne utemeljenosti. Međutim, ti pojmovi su često izvučeni iz konteksta ili pogrešno interpretirani, što dodatno otežava njihovo prepoznavanje kao problematičnih.
Društvene mreže, vođene logikom angažmana, dodatno favorizuju sadržaj koji izaziva snažne emocije. Dramatične tvrdnje i teorije zavjere imaju veću vidljivost od umjerenih i provjerenih informacija, što doprinosi širenju nepovjerenja prema zdravstvenim institucijama. Posljedice takvog okruženja nisu samo finansijske; one direktno utiču na zdravlje kroz donošenje rizičnih odluka.
Krađa podataka
Još jedna kategorija prevara koje targetiraju starije osobe su različite tehnike krađe identiteta i bankarskih podataka. Poruka od banke u kojoj banka traži podatke osobe, čudan email, link na koji je potrebno kliknuti da biste pročitali ili pogledali sadržaj – sve su to zamke putem koji se nastoji iznuditi neki podatak.
Zbog svega navedenog, pitanje medijske pismenosti kod starijih osoba prevazilazi individualni nivo i postaje društveni izazov. Potrebno je razvijati ne samo sposobnost prepoznavanja netačnih informacija, nego i razumijevanje mehanizama putem kojih one djeluju.
Prostor i mogućnost za podučavanje starijih osoba medijskoj i naučnoj te zdravstvenoj pisenosti pružaju institucije poput centara za zdravo starenje, koji okupljaju pripadnike ove generacije željne druženja i komunikacije.
Učenje kroz igru i komunikacija kao preventiva
Organizacija Naš most te Fondacija Mediacentar su plasirali igricu „Čovječe ne zbuni se“, koja se igra po principu igrice „Čovječe ne ljuti se“, a ova igrica pruža starijim osobama i razlog za priču i raspravu.
„U ovoj igrici imamo i pitanja vezana za zdravlje, politiku i društvene mreže. Imamo dosta pitanja koja se vežu upravo za Facebook. Facebook i Viber su mreže koje starije osobe kod nas najčešće koriste. Uključili smo i nekoliko pitanja o umjetnoj inteligenciji, jer se dešava da ne znaju prepoznati sadržaj kreiran alatima umjetne inteligencije“, objasnila je Lidija Pisker.
Ona je dodala kako starije osobe često kao indikator istinitosti nekog sadržaja koriste komentare ispod sadržaja, ili pitaju svoje najbliže. „Često se oslanjaju na to što dominira u komentarima, da je to prava informacija, što naravno nije tačno“, dodala je Pisker.
„Ovu igricu bazirali na podacima iz istraživanja i na iskustvima iz Našeg mosta. Mi smo igrali već dosta puta, obično bude više ljudi pa ih stavimo u grupe gdje je to još dinamičnije, onda oni u grupama se dogovaraju. Bude tu i takmičarskog duha, ali cilj je, u stvari, razgovor, diskusija“, istakla je Pisker.
Ovaj članak je izrađen u okviru projekta Evropske unije „Podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH”. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
