Novo istraživanje otkriva da kofein konzumiran tokom trudnoće može promijeniti važne moždane putove ploda koji bi mogli dovesti do problema u ponašanju kasnije u životu, javlja EurekAlert! u vijestima. Naučnici s Instituta za neuroznanost Del Monte sa Medicinskog centra Univerziteta u Rochesteru (URMC) analizirali su hiljade snimaka mozga devetogodišnjih djevojčica i dječaka i otkrili su promjene u strukturi mozga kod djece koja su bila izložena kofeinu u maternici.
“To su svojevrsni mali učinci i ne uzrokuju stravična psihijatrijska stanja, ali uzrokuju minimalne, ali uočljive probleme u ponašanju koji bi nas trebali natjerati da razmotrimo dugoročne učinke unosa kofeina tokom trudnoće“, rekao je dr. John Foxe, direktor Instituta za neuroznanost Del Monte i glavni istraživač kognitivnog razvoja adolescentnog mozga na Univerzitetu u Rochesteru.
Naučnici su analizirali snimke mozga više od 9000 devet i deset godina starih sudionika u ovoj studiji. Otkrili su jasne promjene u načinu na koji je bijela tvar – to je naziv za sve one veze između različitih regija mozga – organizirana kod djece čije su majke izvijestile da su konzumirale kofein tokom trudnoće. Ovakve promjene mogu imati utjecaja na koncentraciju te na razvoj hiperaktivnosti kod djece i deficita pažnje.
Ipak treba biti oprezan prilikom tumačenja ovakvih studija jer utvrđena korelacije još uvijek ne znači u kauzalnost. Već znamo za štetan učinak pušenja i konzumacije alkohola u trudnoći, a utvrđena je i veza između rizika za spontani pobačaj i konzumacije kofeina, ali ovdje treba više dokaza – ali i opreza u trudnoći.
Prethodne studije pokazale su da kofein može negativno utjecati na trudnoću. Također je poznato da fetus nema enzim potreban za razgradnju kofeina kada prolazi kroz placentu. Ova nova studija otkriva da bi kofein također mogao ostaviti trajni utjecaj na neurorazvoj. Ne treba zaboraviti ni da je tein u čaju ista tvar.
Studija je objavljena u Neuropharmcology pod naslovom “Caffeine exposure in utero is associated with structural brain alterations and deleterious neurocognitive outcomes in 9–10 year old children“.
