Trovanja antifrizom su rijetka, jer – zašto bi odrasla osoba poželjela popiti antifriz? Međutim, ponekad se dešavaju trovanja, posebno kod djece ili kućnih ljubimaca. Naime, etilen glikol, glavni sastojak antifriza, ima slatkast okus i, ako je na dohvat ruke ili se prospe, može završiti tamo gdje ne treba.
 
Antiotrov za trovanje antifrizom je, nećete vjerovati – votka. Ili bilo koje drugo žestoko alkoholno piće sa visokim udjelom etanola: rakija, viski, džin…
 
Kako bismo razumjeli šta se ovdje događa, potrebno je shvatiti neke osnovne stvari o enzimima, njihovom djelovanju, metabolizmu etilen glikola te inhibitorima enzima. 
 

Enzimi su tvari koje ubrzavaju hemijske reakcije u živim bićima tako što smanjuju energiju aktivacije – energiju koja je potrebna da bi molekule međusobno počele reagovati. Svi enzimi su po hemijskom sastavu proteini, što znači da se sastoje iz velikog broja aminokiselina povezanih peptidnim vezama i još nekim hemijskim vezama koje formiraju trodimenzionalni oblik enzima.

Upravo je ovaj trodimenzionalni oblik molekula različitih enzima ključan za njihovu funkciju: enzim i supstrat, materija na koju enzim djeluje i sa kojom se privremeno veže uklapaju su poput brave i ključa. Na taj način enzimi djeluju visoko specifično. I to nije kraj – ovo uklapanje može da bude inducirano, odnosno da enzim malo promijeni oblik kako bi se spojio sa supstratom (teorija “induced fit”).

 

 
Dakle, postoje dijelovi na molekulama supstrata koji će se uklopiti u neke dijelove na molekuli enzima. I obično to biva tako – supstrat se veže za enzim i sve bude ok. Međutim, u obilju organskih molekula i njihovih oblika, postoje i molekule koje imaju neke dijelove kao druge molekule. Ako neka molekula ima dio koji prostorno odgovara dijelu enzima na koji se uklapa molekula supstrata, onda će se ta molekula moći nakačiti na enzim. Zamislite da neki ključ koji nije od te brave možete ubaciti u bravu.  
 
No, to ima svoje posljedice: enzim neće djelovati na supstrat, neće dolaziti do hemijske reakcije. Enzim je uklapanjem molekule-inhibitora postao blokiran. Dakle, zapravo vi niste otključali bravu – vrteći pogrešan ključ u bravi, koji se nekako tu uklopio, vi ste bravu pokvarili. 

To je kod enzima uglavnom nepoželjno – blokiran enzim ne vrši svoju funkciju. Međutim, ako je taj enzim, razlažući supstrat ili djelujući na spajanje molekula, katalizira reakciju čiji je produkt toksičan, onda nam je inhibicija enzima dobro došla.

 
Vratimo se sad na toksičnost etilen glikola. Letalna doza ove tvari za čovjeka iznosi 786 mg po kilogramu tjelesne mase, ako je uzet oralno. U organizmu etilen glikol se oksidira do glikolne kiseline pa do veoma toksične oksalne kiseline, a oksidaciju vode enzimi. Oksalna kiselina brzo oštećuje centralni nervni sistem, a zatim srce i bubrege.

Međutim, aktivno mjesto enzima koji konvertuje etilen glikol u oksalnu kiselinu će prihvatiti i etanol. Pošto je etanol kompetitivni inhibitor (veže se na isto aktivno mjesto kao i supstrat) velike količine etanola će se brže vezati za aktivno mjesto enzima, potisnuti etilen glikol i inhibirati enzim i neće doći do stvaranja opasne količine oksalne kiseline. Tako, ako osobi koja je popila etilen glikol damo dosta etanola, to će organizmu dati vremena da izluči etilen glikol.

 
U nekim zemljama je propisano ili su se proizvođači antifriza dogovorili tako, da se u antifrize sa etilen glikolom dodaju tvari koje su gorkog okusa, ili se koristi propilen glikol koji se, u slučaju oralnog uzimanja, konvertuje u mliječnu kiselinu, koja nije tako opasna.