Psihodelični lijekovi, uključujući LSD, bili su popularni 1970-ih i stjecali su popularnost tokom posljednjeg desetljeća, a izvještaji mladih stručnjaka koji tvrde da redovito uzimaju male nehalucinogene mikro-doze LSD-a kako bi povećali svoju produktivnost i kreativnost i povećali empatiju… Mehanizam djelovanja LSD-a na mozak, međutim, i dalje je tajna.
Naučnici s Univerziteta McGill u Kanadi po prvi su put otkrili jedan od mogućih mehanizama koji doprinosi sposobnosti dietilamida lizergične kiseline (LSD-a) da poveća socijalnu interakciju. Nalazi koji bi mogli pomoći u otključavanju potencijalnih terapijskih primjena u liječenju određenih psihijatrijskih bolesti, uključujući anksioznost i poremećaje uzimanja alkohola, objavljeni su u časopisu PNAS pod naslovom “Lysergic acid diethylamide (LSD) promotes social behavior through mTORC1 in the excitatory neurotransmission” u februaru 2021.
Naučnici su miševima davali nisku dozu LSD-a tokom razdoblja od sedam dana, što je rezultiralo vidljivim povećanjem društvenosti miševa. Do ove povećane društvenosti dolazi zato što LSD aktivira serotoninske 5-HT2A receptore i AMPA receptore – koji su glutamatni receptori, glavni moždani ekscitirajući neurotransmiteri – u prefrontalnom korteksu i također aktivira stanični protein zvani mTORC 1, što dovodi do povećane socijalne interakcije miševa.
Novost ovog istraživanja je utvrditi da prosocijalni učinci LSD-a aktiviraju receptore 5-HT2, koji zauzvrat aktiviraju sinapse AMPA receptora kao kao i proteinski kompleks mTORC1, za koji je dokazano da nije reguliran u bolestima sa socijalnim deficitima kao što su poremećaji iz autističnog spektra.
Koristeći tehniku optogenetike, tehniku gdje se geni za svjetlosno osjetljive proteine uvode u određene tipove moždanih stanica kako bi se nadzirala i kontrolisala njihova aktivnost pomoću svjetlosnih signala, naučnici su primijetili da kada je ekscitacijski prenos u prefrontalnom korteksu deaktiviran, prosocijalni učinak LSD-a se poništava. To znači da ova moždana regija ima važnost u modulaciji učinaka LSD-a na ponašanje.
Otkrivši da LSD povećava socijalnu interakciju kod miševa, naučnici se nadaju da će nastaviti svoj rad i testirati sposobnost LSD-a za liječenje mutiranih miševa koji pokazuju poremećaje u ponašanju slične onima viđenim u ljudskim patologijama, uključujući poremećaje iz autističnog spektra i poremećaje socijalne anksioznosti. Nadaju se da će na kraju istražiti mogu li mikro doze LSD-a ili neki novi derivati imati sličan učinak na ljude i može li biti također održiva i sigurna terapijska opcija.
Ovi spojevi, poznati po svom halucinogenom efektu, možda bi u vrlo malim koncentracijama imali terapijski značaj, ali bi mogli pomoći i u razumijevanju neurobioloije društvenog ponašanja.
Napomena: ovaj članak ne savjetuje i ne ohrabruje uzimanje LSD-a. Riječ je o strogo kontrolisanom naučnom istraživanju koje još nema konačne zaključke o upotrebi LSD-a u terapijama.
