• Španski tim koji je predvodi dr Mariano Barbacid, pokazao je u pretkliničkim studijama na miševima da istovremeno ciljanje više mehanizama „bijega“ raka pankreasa može biti obećavajuća strategija, ali to još uvijek NIJE lijek niti upotrebljiva terapija za pacijente u ovom trenutku.

  • Medijsko i društveno-mrežno proglašavanje „lijeka za rak“ je neodgovorno i opasno, jer zanemaruje dug i strogo regulisan proces građenja dokaza – od ćelijskih kultura, preko životinja, do višefaznih kliničkih studija na ljudima.

  • Reakcije zavjera, nepovjerenja i ličnih napada na naučnike (uključujući komentare o izgledu Barbacida) pokazuju kako se naučni rezultati zloupotrebljavaju, dok se zanemaruje činjenica da se radi o vrhunskom naučniku i legitimnom, ali ranom istraživačkom koraku.

Španski tim istraživača, predvođen biohemičarom, molekularnim biologom i onkologom Marianom Barabacidom je na laboratorijskim miševima u pretkliničkim studijama pokazao kako je njihova hipoteza da se cilja nekoliko izlaznih mehanizama bijega raka pankreasa potencijalno efikasna terapija za ovaj tip raka. No, nisu, kako neki mediji i objave na društvenim mrežama tvrde, pronašli lijek za rak.

Senzacionalističko, klikolovno i neodgovorno izvještavanje, naročito na društvenim mrežama: nemoralno

Ovdje na Nauka govori nekoliko puta sam pisala o opasnosti senzacionalističkih i nestručnih tumačenja naučnih studija te govorila o građenju dokaza u nauci. Nekoliko puta godišnje, neodgovorni mediji i osobe iza profila na društvenim mrežama napišu kako je otkriven lijek za rak, dajući lažnu nadu pacijentima. Međutim, niti je moguće naći jedan lijek za sve tipove raka niti to što se neki pristup pokazao obećavajućim u studijama na kulturama ćelija ili životinjama ne znači da će to biti upotrebljivo na ljudima.

Prije nekoliko godina gotovo svi mediji su pisali o tome kako pčelinji otrov uništava ćelije raka dojke. Ali ni do danas nemamo odobrenu terapiju zasnovanu na pčelinjem otrovu protiv raka dojke. Mediji i društvene mreže ovo rade samo i isključivo iz jednog razloga – klikolova.

Istina je prozaičnija – dug je put od uspješnosti na ćelijskim kulturama i životinjama do regulisane terapije u kojoj se poznaju efekti, nuspojave, doze i dužina trajanja terapije. Da bi do toga došlo, prvo se rade studije in vitro (kulture ćelija), pa onda se ulazi u pretkliničke studije na životinjama (miševi, pacovi, zamorci, neke vrsta majmuna…). Onda se rade, uz svu moguću regulaciju i bioetičke okvire, prve studije na manjim grupama ljudi i onda randomizirane veće kliničke studije na ljudima, osim ako je baš riječ o jako rijetkim bolestima za koje je teško naći dovoljno veliku grupu ispitanika.

Tek nakon kliničkih studija (i kada kažemo kliničke studije – mislimo na studije na ljudima, a pretkliničke – to su studije na životinjama), onda počinje strog proces analize naučnih rezultata efikasnosti i sigurnosti koji rade regulatorna tijela da se odluči o tome da li će terapija zaista biti odobrena.

Inače slično se događa u fizici kada mediji svako malo prenesu da je otkrivena nastanjiva egzoplaneta Zemlja 2.

Ovo je sve građenje dokaza u nauci, piramida dokaza. U nauci jedna studija ne može dovesti ni da se nešto promijeni u konsenzusu niti da neka supstanca postane lijek. Govoriti da se radi o eliminaciji raka pankreasa je u ovom trenutku neozbiljno.

I zato treba prestati govoriti za ovakve stvari da su naučnici pronašli lijek. Većina naučnika bi bila uvrijeđena da znaju da je to rečeno za njihov rad na nivou pretkliničke studije. Najvažnije – to nije moralno govoriti. 

No, kada je riječ o ovom specifičnom radu tima dr Mariana Barbacida, morala bih skrenuti pažnju na još neke fenomene i horore koje sam primijetila u izvještavanju i reakcijama na društvenim mrežama.

Mariano Barbacid, rođen u Madridu 1949. godine, jedan je od najuticajnijih savremenih molekularnih biologa i onkologa; nakon studija biohemije i doktorata na CSIC-u, karijeru je gradio u SAD-u na Nacionalnom institutu za rak (NIH), gdje je 1982. izolovao i klonirao prvi ljudski onkogen, kasnije identifikovan kao mutirani HRAS, čime je dao ključni dokaz genetičke osnove raka. Nakon više od 170 naučnih radova i visokih funkcija u američkoj nauci, 1998. se vratio u Španiju kako bi osnovao i vodio Nacionalni centar za istraživanje raka (CNIO) u Madridu, a danas je priznat kao jedan od naučnika koji su trajno oblikovali moderno razumijevanje raka. Dakle radi se o vrhunskom, elitnom naučniku stabilne karijere i možemo očekivati da će on biti dobitnik neke od idućih Nobelovih nagrada za fiziologiju ili medicinu.

Zavjerološki narativi i vrijeđanje izgleda

Ali u objavama i komentarima na društvenim mrežama i sekcijama za komentare u medijima, odmah su se počeli kao po direktivi, javljati komentari „Sad će ga smaknuti”. „Ukloniće ga”… Ko, šta? Ovo su zavjerološki narativi koji impliciraju da neka elita stoji iza toga da je ovo otkriće štetno po njih jer će im se smanjiti zarada ili šta već. Vjerovatno se radi o istoj ekipi koja će sutra Mariana Barbacida proglasiti plaćenikom farmakomafije ako dođe stvarno do razvoja terapija za ovaj oblik raka pankreasa. Ovi narativi su produžetak onog da nas farmaceutska industrija ne želi zdrave jer im takvi nismo profitabilni, što nije tačno.

Inače ove rečenice, komentari koji bude sumnju i nepovjerenje, strah, unose nemir i bubice u glave, se obično javljaju u isto vrijeme na više mjesta i više njih na jednom, što upućuje na to da ili postoji neka direktiva da se to radi ili prosto ljudi to vide na jednom mjestu pa šire dalje, bez razmišljanja. Ovo je vid sitnih manipulacija jer djeluje na unutrašnje psihološke mehanizme – „ako ima toliko ovakvih komentara, možda tu ima nešto?”

Zatim javila su se pitanja kako su to miševi dobili rak – odnosno da li ovo istraživanje znači da kod nekoga možemo namjerno izazvati rak. Ovo pitanje je dobro ali može imati konspirološku podlogu – da nam farmaceutska industrija može napraviti rak koji će poslije liječiti. No, kako sam u tekstu o ovom istraživanju objasnila miševi su patient-derived xenografts (PDX). To znači da su u miševe presađivani komadići tumora uzeti direktno od pacijenata oboljelih od raka pankreasa. Takvi modeli mnogo bolje odražavaju stvarnu biologiju ljudskih tumora i njihov metabolizam nego klasične laboratorijske ćelijske linije. To isto tako znači da nas neko ne može tek tako zaraziti rakom.

Četvrti narativ koji sam zapazila vezano za ovu vijest jeste neprimjereno komentarisanje izgleda dr Mariana Barbacida. Naime, on je rođen sa biljegom na licu. Dakle, čovjek koji je otkrio genetičke uzroke raka, ima h-indeks 131 što je nevjerovatno visoko, sa preko 20 godina karijere i koji pokušava pomoći čovječanstvu i napravi ovo istraživanje, ne zaslužuje da neki anonimusi ismijavaju njegovo lice kao zadnji srednjoškolski nasilnici? Fizički izgled naučnika nema nikakvu vezu s njihovim intelektualnim doprinosom niti nužno odražava zdravstveno stanje. Ovo su bili čisti napadi na osobu u stilu „vidi mu glave”, odnosno logička greška argumentum ad hominem.