Jedna od stvari koje su u zadnjih pet godina banalno ispolitizirane bila je porijeklo virusa SARS-CoV-2. Priče kako virus i bolest COVID-19 nisu nastali prirodno i kako virus nije prešao s vrste na vrstu nego je inženjeriran u nekom labu korištene su za sticanje koristi, političkih bodova i stvaranje panike i haosa te potpirivanje nepovjerenja prema vakcinama. Malo šta je u proteklih 50 godina bilo toliko štetno. Neki naučnici su također bez osnova i dokaza potpirivali ovu dezinformaciju. Neki su prijetili tužbama svima onima koji su upozoravali kako iznose neprovjerene tvrdnje, uključujući čak i neke bosanske naučnike, koji su tako prijetili lično meni. Ovo ovdje je prevod članka iz Lancet Microbe objavljenog 18. jula 2024. koji se stavlja na stranu činjenica.
SARS-CoV-2 je prirodni virus koji je pronašao svoj put do ljudi kroz običan kontakt sa zaraženom divljinom, što je dovelo do najznačajnije pandemije u više od jednog vijeka. Iako je naučno razmatrati alternativne hipoteze, posebno kada su dokazi oskudni, te alternativne hipoteze su već dugo vremena neodržive i postale su još više tako uz sve veću pažnju. Oni koji željno promiču sugestije o laboratorijskom uplitanju stalno nisu uspjeli predstaviti vjerodostojne argumente koji podržavaju njihove stavove.
Uzmite vremena da razmislite o gore navedenom paragrafu i koliko je riječi potrošeno da se iznese jednostavna tvrdnja da je COVID-19 prirodnog porijekla. To je zato što postoji mnogo ljudi, posebno u SAD-u, s nesrazmjernim utjecajem koji su spremni iskoristiti manje eksplicitne izjave kako bi potkopali jednostavnu i prilično jasnu istinu. To su isti ljudi koji su spremni klevetati pojedince – aktualni primjer je bivši direktor Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti Anthony Fauci – koji su se posvetili razumijevanju i smanjenju utjecaja pandemije.
Ogromna drskost potrebna za podržavanje alternativnih hipoteza bila je rani signal njihove slabosti, dok smo intenzivno svjesni da prirodni procesi potrebni za izazivanje ovakve pandemije stalno kruže i testiraju granice između životinjskih i ljudskih populacija. Najizvanrednija stvar u vezi cijele sage o porijeklu COVID-19 je izmišljena kontroverza oko nečega što uopšte ne bi trebalo biti kontroverzno. Ono što bi trebalo biti kontroverzno je kako je malo energije potrošeno na ovu raspravu bilo usmjereno ka stvarnim korisnim ishodima.
Iskreno rečeno, maštovite ideje koje iznose samoprozvani slobodni mislioci više odgovaraju popularnim filmovima nego stvarnosti rada s patogenima. Pohvalno je slijediti znatiželju kamo god ona vodi i odbaciti ograničenja primljenih mudrosti pri istraživanju nepoznatog, ali udvostručavanje na pogrešnim pretpostavkama suočenih s rastućim dokazima dovodi u pitanje motive. Teško je reći koji bi ti motivi mogli biti, a sigurno je da nemaju svi iste razloge za svoju nepopustljivost. Sasvim je vjerovatno da neki ljudi iskreno vjeruju u neprirodno porijeklo SARS-CoV-2, ali ti ljudi jednostavno griješe.
Biti u krivu, i to bez straha, je dio robusnog istraživanja, ali oni koji platformiraju te pogrešne argumente bez odgovarajuće razine pažnje imaju ozbiljna pitanja na koja trebaju odgovoriti. Otkrivanje porijekla COVID-19 i radnje koje slijede imaće duboke posljedice. Dakle, oni koji uzdižu rubne teorije (barem rubne u smislu valjanosti, ako ne i u smislu popularnog mišljenja) aktivno stvaraju rizike za sve nas. Ova tema nije toliko trivijalna da bi se prepustila instinktima komentatora plaćenih po riječi ili medijskih kuća koje traže sljedeći uzbudljivi naslov. No, medijske kuće koje se fokusiraju na zabavu umjesto na informacije sada su toliko uobičajene da se može činiti uzaludnim naglašavati da je to neuspjeh.
Gore od neodgovornosti medijskih komentatora su politički motivirani akteri, iako mogu biti jedno te isto. Posebno u SAD-u, proizveli su amaterske izvještaje koji su čak pogrešno predstavljali rad objavljen u The Lancet Microbe. I, nedavno, su se upustili u ono što bi opisali kao službenu istragu, ali ravnodušnom promatraču izgledaju kao pokušaji političkog bodovanja protiv domaćih i stranih protivnika. Ove vježbe uključivale su pretraživanje prepiske znanstvenika i javnih službenika kako bi pronašli bilo kakvu grešku koja bi im mogla pružiti dokaze za podršku njihovim argumentima. Nisu pronašli ništa.
Zabrinjavajuća potencijalna posljedica ove sage je da bi mogla imati zastrašujući učinak na potragu za odgovorima u budućnosti, kako na COVID-19, tako i na nove potencijalne prijetnje. Istraživači će nerado postavljati pitanja slobodno, iz straha da ne budu progonjeni kada činjenice dovedu do neizbježnog rafiniranja ili revizije ranijih zaključaka. Dakle, dok bismo trebali braniti pravo na postavljanje nezgodnih pitanja, trebali bismo također braniti pravo na promjenu mišljenja. Ukratko, iako će otkrivanje detalja događaja koji su doveli do pandemije COVID-19 zahtijevati vrijeme, priča je o nizu uglavnom neprimjetnih koraka koji su se spojili kako bi proizveli značajan događaj – savršenu oluju, ako hoćete. Oni koji zagovaraju druge objašnjenja imaju svoje razloge, ali nijedan od tih razloga nije javna sigurnost.
